Britanska aristokratija i Hitler: Istorija jedne ljubavi

Svako ko proučava istoriju fašističkih pokreta u Britaniji tridesetih godina prošlog stoljeća naići će na imena Juniti Mitford i Osvalda Mozlija.

Priča se da je Juniti Mitford bila Hitlerova partnerka. Njenim likom i djelom se bavi više istoričara ko su o njoj pisali kao „Hitlerovoj Valkiri“ ili o simbolu „frivolnosti zla“.

Osvald Mozli, vođa Unije britanskih fašista između 1932. i 1940, takođe je bio tema proučavanja, a nazivan je i „propalim firerom“.

U avgustu je pak u knjižare stigla nova knjiga: „Hitlerova djevojka: Britanska aristokratija i Treći Rajh u predvečerje Drugog svjetskog rata“. Autorka Loren Jang, inače predavačica na Jejlu, koristila je do sada nepoznati materijal u istraživanju.

Jang baca svjetlo na paktiranje britanskih aristokrata s Hitlerovom Njemačkom. Ona otkriva opasnosti koje su iz toga proizašle za tadašnju britansku demokratiju.

„Preplavljeni smo informacijama o Drugom svjetskom ratu, Hitleru i nacistima“, rekla je autorica za DW. „Danas se zapadne liberalne demokratije suočavaju sa sličnim izazovima kao Velika Britanija tridesetih.“

Jang je prethodno predavala na Londonskoj školi ekonomije i radila je kao savjetnica za politiku, između ostalog i za UN.

Putovanje u fašističku Italiju

Knjiga najprije osvjetljava istorijsku pozadinu. Opisuje kako su poraz Njemačke u Prvom svjetskom ratu i uslovi Versajskog ugovora gurnuli zemlju u finansijsku i društvenu krizu, podstaknuvši Hitlerov uspon na vlast.

Jang objašnjava kako je britansko plemstvo koketiralo s fašizmom već dvadesetih. Članovi više klase, uključujući vojvodu od Vestminstera i političara Harolda Nikolsona, putovali su u Italiju kako bi se upoznali s fašističkim pokretom.

Čak je i Vinston Čerčil, kasniji britanski premijer, posjetio Italiju u to vrijeme. On se vratio s pozitivnim dojmom o fašistima kao „protivotrovu ruskom otrovu“, navodi se u knjizi.

Jang takođe ispituje pojavu Britanske unije fašista (BUF), koju je vodio Osvald Mozli. Govori o tome koliko je članova aristokratije, uključujući porodicu Juniti Mitford, bilo povezano s ovim pokretom.

Kraljica Elizabeta i nacistički pozdrav

Autorka ne skriva da su pronacistički stavovi bili prisutni i u kraljevskoj porodici. Spominje video iz 1933. na kojem se vidi sedmogodišnja kasnija kraljica Elizabeta II kako izvodi nacistički pozdrav, zajedno sa svojom majkom i mlađom sestrom Margaret, i to prema uputama svog strica, koji je kasnije postao kralj Edvard VIII.

Objava slike 2015. u britanskom tabloidu San izazvala je pometnju. Kraljevska porodica bila je ogorčena zbog objave videa starog osam decenija.

Aristokrate poput vojvode od Konata i grofa od Kinkardinea interesovali su se za posjete radnim i koncentracionim logorima u Njemačkoj, piše Jang, kako bi shvatili kako su nacisti provodili „rasnu čistotu i tjelesno zdravlje“.

U knjizi se govori i o spoljnoj politici Nevila Čembrlena, premijera Ujedinjenog Kraljevstva od 1937. do 1940. godine. Misao vodilja bila je izbjegavanje rata po svaku cijenu, što je uključivalo i nepisano pravilo zabrane ulaska u Palestinu njemačkim i austrijskim jevrejskim izbjeglicama.

Čak je i prevoz jevrejske djece iz Njemačke u Britaniju mogao biti opsežniji da je britanska vlada bila manje brinula kako da ugodi Hitleru, kaže autorka.

Glasine o „Hitlerovoj djevojci“

Jang kaže da je na odabir naslova „Hitlerove djevojke“ inspirirao naslov u britanskoj štampi iz tridesetih o Juniti Mitford. Mitford je i centralni lik u knjizi.

Ona je rođena u aristokratskoj familiji Redesdejl u Svastiki, Kanada, kao jedno od sedmoro djece. Krštena je kao Juniti Valkira. Ona i njene sestre Nensi i Dijana postale su bright young things – tako su tabloidi zvali poznate mlade aristokrate dvadesetih godina. Porodica je bila jako naklonjena ekstremnoj desnici u Britaniji.

Junitima sestra Dijana udala se za vođu britanskih fašista Osvalda Mozlija. Sama Juniti bila je gorljiva antisemitkinja, potpuno zanesena Hitlerom i njegovom osobnošću. Čak je išla u internat za djevojčice u južnoj Njemačkoj kako bi lično upoznala vođu njemačkih nacista. Ukupno ga je srela preko 160 puta.

Jang piše: „Svi su znali šta radi Juniti Mitford. Bilo je to ogovaranje. Bilo je to spletkarenje. Ali niko nije smatrao potrebnim da sazna nešto više o Hitleru preko nje, ili da je uhapsi zbog izdaje ako se vrati u Englesku.“

Kako se stiče i gubi demokratija

Juniti Mitford se vratila u Englesku 1939. nakon što je navodno pokušala samoubistvo. Iako je Britanija bila u ratu s Njemačkom, bila je pošteđena optužbe za veleizdaju.

Ipak, tema je zaokupila široke političke krugove i medije. Pričalo se i da ima jedno dijete – moguće Hitlerovo dijete, čije rođenje nije registrovano jer je vanbračno.

„Hitlerova djevojka“ nije pokušaj pronalaska dokaza o tome šta je moglo biti. To je izvještaj o nedostatku javne reakcije ne opisane događaje. Na primjer, Čembrlenova politika popuštanja bila je korisna na mnogo načina, ali je takođe došlo do porasta podrške Hitleru u britanskom vođstvu i ponovnog oživljavanja desničarskih pokreta.

Mnogo je paralela s tim događajima i u današnjem svijetu, tvrdi autorka. Svojom knjigom želi podići svijest o tome da „demokratija nije nešto što se stiče rođenjem“.

( Deutsche Welle )