"Kao da smo u Černobilju": Priča porodice koja se vratila u Balakliju
"Preplavljuju me emocije. Nismo bili kod kuće pet mjeseci", rekla je Natalija Jelistratova
Radost, strepnja i tuga treperili su na licu Natalije Jelistratove dok je sjedjela pored svog muža u specijalnom vozu za njihov rodni grad Balakliju koji je Ukrajina ponovo zauzela prošle nedjelje poslije šest mjeseci ruske okupacije, piše agencija Rojters.
Grad koji je prije rata imao 27.000 stanovnika jedna je od ključnih urbanih ispostava koju je Ukrajina ponovo zauzela u sjeveroistočnoj oblasti Harkova početkom septembra nakon iznenadnog kolapsa jedne od glavnih ruskih linija fronta.
Nasmijana, Jelistratova je rekla: "Vrijeme je odlično jer idemo kući. Moje raspoloženje je odlično, baš smo srećni trenutno."
Tek što je to rekla, počela je da plače.
"Preplavljuju me emocije. Nismo bili kod kuće pet mjeseci. Stvarno želim da vidim šta je tu i šta se desilo", rekla je i okrenula se da uvjeri svog muža: "Ne plačem. Dobro sam."
Jelistatova je putovala 80 km (50 milja) od Harkova sa mužem i kćerkom u jednom od specijalnih vozova za stanovnike grada koji su željeli da se vrate.
Mašinovođa Maksim Harčenko rekao je da je voz na relaciji Harkov-Balaklija nekada povezivao kijevski aerodrom sa centrom grada, ali pošto je rat zaustavio sav vazdušni saobraćaj, mogao bi da bude prebačen u Harkov.
"Voz je pušten 14. septembra. I već u prvom vozu, bilo je ljudi koji su putovali napred i nazad u Balakliju", rekao je on.
"Otišli su tamo da vide šta se desilo sa njihovim domovima, da provjere da li su uništeni ili ne."
Dok je voz išao kroz maglovitu šumu i prolazio pored uništenih zgrada, većina putnika je sjedela u mračnoj tišini.
Vratila se kući ali je još uplašena
Kada su stigli u Balakliju, Jelsitratova i njena porodica prošetali su gradom oštećenim ratom do svog stambenog bloka za koji se činilo da je imao manja oštećenja od granatiranja.
Prozori i balkoni susjednog bloka su razbijeni, a fasada izrezana gelerima.
"Kao da smo u Černobilju. Priroda je preuzela vlast", rekla je njena kćerka Olena Mirošničenko.
"Niko ništa nije radio, pola godine niko nije kosio travu i žbunje. Sve je zaraslo."
Vrativši se u svoj stan, porodica je počela da pregleda štetu.
Za nekoliko minuta, Jelistratova je pronašla komad gelera u zidu.
"To je strašno", rekla je.
"Još uvijek imam osjećaj da bi u svakom trenutku granata mogla da eksplodira ili da bi avion mogao da preleti. Još uvijek se plašim što sam ovdje."
( Ne.V. )