Svadbe i veselja obilježile ljeto u Ulcinju
Iako je u Ulcinju od juna do polovine septembra zvanično bilo 60 vjenčanja, raznih proslava bilo je makar tri puta više...
Ljeto u Ulcinju neće biti upamćeno po posebno sjajnoj sezoni, relaksiranom političkom ambijentu, ili prijeko potrebnim dostignućima lokalnih vlasti - vrele mjesece ipak su obilježila gotovo svakodnevna veselja i slavlja povodom svadbi, vjeridbi, suneta...
U matičarskom uredu u Ulcinju “Vijestima” je saopšteno da je tokom juna, jula i avgusta bilo ukupno 51 vjenčanje, tri manje nego u istom periodu prošle godine. Do 13. septembra, zaključeno je još devet brakova, jedan više nego lani u istom periodu.
No, iako je u Ulcinju od juna do polovine septembra zvanično bilo 60 vjenčanja, raznih veselja tim i drugim povodima bilo je makar tri puta više. Osim svadbenih veselja prije i nakon vjenčanja, djevojačkih i momačkih noći, bilo je i mnogo vjeridbi, slavlja zbog suneta...
Svakodnevno su se glavnim ulcinjskim ulicama kretale svečane povorke automobila uz zvuke sirena, sa zastavama i muzikom, koje su na kraju završavale pred jednom od nekoliko velikih sala predviđenih za organizovana veselja. Tako je bilo radnim danima, dok se vikendom slavilo u gotovo svim salama, od Vladimira, preko Velike plaže, do maslinade. Svim tim veseljima tradicionalno prisustvuje i po nekoliko stotina zvanica.
Veselja, a posebno protokolarna vjenčanja, ne idu uvijek ustaljenim ili željenim tokom - nekad mladenci kasne, nekad im fale kumovi, ali i na otvorenim svečanostima zna biti zanimljivo... O tome, “Vijestima” je pričala nekadašnja odbornica ulcinjskog parlamenta i delegat SO za vjenčanja i sklapanje brakova.
ZABORAVILI KUMOVE
Starac od 80 i kusur godina nervozno je cupkao nogom o pod u matičarskom uredu u Ulcinju, gdje je trebalo da zaključi brak s upola mlađom ženom... Dogovor s mladom, kako je ispričala delegat SO, nije tekao glatko - djelovali su čudno, kao da se ne poznaju dobro... Osim toga, čiča je bio stari znanac ulcinjskih matičarki jer se često vjenčavao i razvodio. Ovog puta bio je svježe razveden, tek nekoliko dana. Situacija je bivala sve neprijatnija, a onda je mladoženja zatražio od matičarke da odloži vjenčanje i pomjeri datum. Matičarka mu je kazala da nije problem, ali da će, shodno zakonu, opet morati da plati taksu za vjenčanje. Mladoženja to nije htio da prihvati, govoreći da želi da se vjenča odmah. Ali, u ukusno opremljenu salu za vjenčanja starac nije doveo sa sobom i svjedoke.
”Bez njih se nije moglo. Mladenci su izašli i poslije izvjesnog vremena vratili se s kumovima. Da li ih je mladoženja u međuvremenu slučajno birao po gradu, ili je imao dogovorena kumstva, nije poznato”, ispričala je ona.
No, ulcinjski bogati mladoženja nije jedini koji je imao problem sa svjedocima... Matičarka i delegatkinja SO strpljivo su čekale da se u salu pojavi par na zakazano vjenčanje.
”Nakon skoro sat ili više, utrčali su u salu i onako zadihani kazali da su oni ti koji kasne na sopstveno vjenčanje. Matičarka ih je pozdravila i kulturno obavijestila da im fale samo još dva svjedoka... Tada je nastala trka, mladenci su na ulici redom pitali prolaznike da li žele na brzinu da im posvjedoče o sklapanju braka. Na kraju, nakon što su mu objasnili da žure, jedan mještanin je pristao da stavi svoj potpis. Drugog kuma, odnosno kumu, našli su među službenicima Opštine...”, ispričala je sagovornica.
KAD NA MLADOJ PLANE VJENČANICA
Administartivne takse koje je potrebno uplatiti za zakazivanje vjenčanja, kazali su u ulcinjskom matičarskom uredu, različite su i zavise od velikog broja uslova.
”Cijena je različita i zavisi da li je radni dan ili vikend, da li je prije ili poslije podne, ali i od mjesta gdje mladenci žele da se vjenčaju”, pojašnjeno je “Vijestima”.
No, kako je ispričala sagovornica, ni vjenčanja van sale, obično na kupalištima na Velikoj plaži ili na Adi, nijesu uvijek jednolična ili dosadna.
”Jednoj mladoj, nakon ceremonije na jednoj od plaža, vatromet je zapalio vjenčanicu. Sve je bilo lijepo isplanirano, ali desilo se”.
Svatovi su se dobro pomučili da vatru ugase, ali vjenčanici nije bilo spasa. Mladoj nije bilo ništa, sve se srećno završilo, a slavlje je trajalo do zore...
Drugom prilikom, mlada je zamolila našu sagovornicu da stane iza nje u red kada bude bacala bidermajer jer nije bilo puno potencijalnih udavača. Visoka delegatkinja je pristala i lako uhvatila bidermajer koji je bio namijenjen drugoj djevojci. Kada je vidjela da se djevojka ljuti, delegatkinja je predložila da se ritual ponovi. Drugi put nije digla ruke uvis i cvijeće je stiglo kod djevojke kojoj je i bilo namijenjeno.
Splet drevnih običaja
”Ulcinjska svadba” se razlikuje od svih albanskih svadbi u Crnoj Gori i regionu. To je splet drevnih običaja, temperamentne muzike, pjesme i veselja...
”Svadba je nešto najsvjetlije u našoj bogatoj tradiciji...”, ranije je za “Vijesti” ispričao poznati ulcinjski kulturni poslenik Munib Abazi, govoreći o osobenostima “Ulcinjske svadbe”, koju je godinama na sceni izvodilo njegovo KUD “Zana”.
Kazao je da se nakon vjeridbe, koja predstavlja formalni čin razmjene prstena i nekih poklona za mladu, pristupa pripremama za svadbu.
”Mlada sprema miraz za koji mladoženjini najbliži rođaci, kumovi i prijatelji dolaze dan prije svadbe, obično u subotu. Osim toga, roditelji mlade, ukoliko su u mogućnosti, daruju joj zlatnu kapu s biserima i napoleonima, vrijednu više od 10 hiljada eura, koja simboliše napredak. Daruju joj i nošnju, takođe protkanu biserima, vrijednu oko pet hiljada eura.”
Pojasnio je da otac mirazom i nošnjom pokušava da ispravi nepravdu, koju je nanio svojoj kćeri isključivši je iz diobe imovine.
Mlada nekoliko dana prije svadbe organizuje svoju djevojačku noć na koju poziva sve drugarice. Iz doma odlazi polako, pokazujući tim da žali što napušta roditelje, braću i sestre.
Svatovi mladoženje pjevaju i, diveći se njenoj ljepoti, već je svojataju. S druge strane stiže pjesma da je ona još njihova.
Poslije tog rituala, svatovi odlaze u džamiju i Opštinu, gdje mladenci izgovaraju “da”.
”Na ulazu u novi dom, svekrva joj medom namaže desnu ruku, kojom ona po tri puta pređe preko obje strane ulaza, da bi joj život bio sladak. Svekrva je potom uzme za glavu i njome lagano, takođe po tri puta, dohvati obje strane ulaznih vrata čime snahi poželi da u tom domu ostane do kraja života. Potom ispred nje domaćini stavljaju jorgan kojim ona hoda, da bi joj brak bio srećan. Tek nakon tih rituala, u pratnji svojih, mlada odlazi u, za tu priliku, specijalno spremljenu sobu. Tu se i definitivno oprašta od svojih, koji je ostavljaju samu i pridružuju se ostalim svatovima za trpezom, na kojoj su servirana tradicionalna jela ulcinjske kuhinje”, kaže Abazi.
Priča da, ukoliko mladoženja mladoj, kada su sami u sobi, stane tri puta nogom na nogu, staviće joj do znanja da je on taj koji će se pitati za sve.
”Ona pokušava da makar jednom ‘načepi’ njega, ali uglavnom ne uspijeva. Ona se potom kao ljuti, on joj nudi bombone koje odbija, ali na kraju ipak prihvata. To su igre mladenaca prije nego što njegovi ‘izbace’ mladoženju, a najstariji član porodice mladoj podigne veo, da bi je vidjeli. Potom joj dovedu muško dijete, ona ga sjedne sebi u krilo i poslije izvjesnog vremena ušuška u krevetu, a sve da bi imala muške potomke. Zatim je domaćin izvede pred goste za trpezu, gdje joj se pjeva i divi ljepoti. Ona i dalje stoji u nošnji, spuštenog pogleda, otpozdravljajući laganim klimanjem glave. Za večernje slavlje u novom domu mlada će se presvući i sa svojim suprugom igrati i plesati”.
Istakao je da mladoženjina rodbina mladu bogato čašćava uglavnom u zlatu, neophodnim aparatima za domaćinstvo, ili novcem...
( Samir Adrović )