Ringe ringe raja

Ringe ringe raja politika, veli Đukanović.

Ima elemenata, nije da nema. Ali, zapravo, što hoće reći predsjednik? Odnosno, što još hoće reći.

Neozbiljna politika? Politika kao dječja igra? Nivo malog Perice iz viceva, dakle nešto što, sasvim razumljivo, je li, izaziva blagi podsmijeh “Starog vuka”, a ima, reklo bi se i elemenata gađenja. Sad ćete da vidite Devetu simfoniju politike, a ne ringe ringe raja, kao da poručuje Đukanović spremajući se za izborno ogledanje.

Jer, on je upravo stigao iz neke druge realnosti, iz nekog drugog kutka svemira, spastitelj, definitivno, i nema nikakvog udjela u svemu onome što današnja Crna Gora jest. E, da biste u ovo povjerovali, stvarno morate imati duhovni integritet i moć uvida djeteta koje igra baš tu igricu.

Kad pokušavaju da budu duhoviti, autokrate obično budu smiješne, ili bar nespretne. Ova “duhovitost” izvjesno nije spontana, ovo je iznjedrio dvorski krug - to je vrhunac duhovnosti te živopisne ekipe poltrona i poluintelektualaca. Onda, po pravilu (i zadatku) čaršijski tribuni stvar razglase i pojačaju do maksimuma taj eho banalnosti, a što je njihov osnovni posao. Pri čemu je glavni akcenat u nenadanoj “opuštenosti” nekadašnje Britve, na ovome “raja”, jer se time priziva nadimak političara koji je (na iznenađenje mnogih) igrao vrlo konstruktivnu ulogu u pregovorima o novoj vladi. Kao što, takođe na iznenađenje mnogih, takvu konstruktivnost nismo vidjeli onamo gdje smo je možda i prije očekivali.

Dječja pjesmica na koju se poziva Đukanović, vrlo je stara, moguće da u nekom obliku potiče još iz paganskih vremena, a svoj danas prepoznatljiv oblik dobila je vjerovatno u sedamnaestom vijeku u Engleskoj kojom je tada harala kuga. Ono što je u južnoslovenskoj verziji postao čika Paja, u izvorniku je sama Kuga, odnosno smrt. Padanje djece na kraju pjevanja (uz onomatopeju kijanja, jer je i to bio simptom strašne bolesti) je imitiranje smrti od kuge.

Moguće da je preseljenje u dječju igricu uslijedilo tek kad je kuga prolazila, ali, nemojte da vas začudi takva geneza. Današnjem čitaocu je nezamisliva surovost koja je nekada išla uz bajke i dječje pjesmice. Trebalo je djecu uplašiti svim i svačim, to je nekada bio temelj domaćeg vaspitanja. Pronađite i pogledajte originalno, nerazblaženo, izdanje bajki braće Grim i bićete zapanjeni, kao svi koji su odrasli na današnjim standardima tzv. političke korektnosti.

Vrijeme koje je proteklo, vjekovi dječjeg pjevušenja čak su i tako strašnu temu pretvorilu u bezazlenu pjesmu i djeci zabavnu igru. To u krajnjem i jeste smisao svake umjetnosti.

A ovdašnja politika? Ovdje nema kuge, vlada apsolutna epidemija gluposti i neprincipijelnosti. Sa jednako razornim posljedicama kao da je kakva čuma u pitanju. Nema tih maski i preventivnih mjera koje mogu pomoći. Pakao kao sudbina - to smo mi.

Ostaje otužni utisak da gospoda iz Demokrata i URE nikako ne mogu jedni drugima oprostiti smjenjivanje Alekse, odnosno Dritana, a takva pozicija čini teško mogućom bilo kakvu racionalnu priču. Djeluju tako djetinjasto u svojim ljutnjama. Mora da je zato Milu pala na pamet dječja pjesmica.

I zaista je zainteresovanom posmatraču ove političke farse moglo da zazvoni u glavi jedno ringe ringe raja dok gleda kako se URA koprca da bude i za i protiv, i tamo i ovamo, i lijevo i desno, prkoseći zakonima fizike, ali i morala. To sve jeste bio nivo dječjih pjesmica, razbrajalica i bajalica.

Ringe ringe raja, pjeva čika Paja... Iako ovdje i sada niko razloga za pjesmu nema. A svi su mnogo veseli, jer im izgleda da su drugi u većim problemima. I svi - prezadovoljni.

Rastakanje institucija, sprdanje sa logikom, Ustavni sud? Prolaste prolaste, najzadnjega ostaste...

Možda i ova politička “kuga” završi u dječjim pjesmicama. Makar tipa: Enci menci na kamenci dva brata u kredenci...

( Balša Brković )