Nastavnici i učenici Muzičke škole u Bijelom Polju neće u „gluve sobe”
Nastavnici tvrde da bi bili kao u nekom getu, arhitekta navodi da je u pitanju savremeno rješenje, a da su prozori na vježbaonicama recidiv njihove navike
Dok se u Bijelom Polju svi raduju izgradnji jedne od najvećih osnovnih škola u Crnoj Gori, OŠ “Dušan Korać”, u čijem sklopu se gradi i škola za osnovno muzičko obrazovanje, čak i sama pomisao o prelasku u novo zdanje za članove kolektiva Muzičke škole predstavlja pravu noćnu moru.
Jedna od najuspješnijih muzičkih škola u Crnoj Gori postoji od 1961. godine i do sada je radila u prostorijama Centra za kulturu, ali čak i te stare, neuslovne učionice, za 25 članova kolektiva bolje su od prelaska u školu koja je smještena u podrumskim prostorijama bez prozora.
Nastavnici navode da bi tu bili kao u nekom getu, što je za njih neprihvatljivo.
Prostorije nove muzičke škole izgrađene su u sklopu višemilionskog projekta OŠ “Dušan Korać”. Direktorica Muzičke škole Julka Vukićević je kazala da je nezamislivo i nečuveno da se učionice prave bez prozora, da učenici borave u prostorijama bez vazduha.
”Cijeli kolektiv se osjeća diskriminisano i ni po koju cijenu neće preći u novu školu”, izričita je Vukićevićeva.
Ona je objasnila da prema projektu u novoj školi ima čak 13 učionica bez prozora, smještenih u spratovima ispod zemlje.
”Projekt koji je rađen prije 10 godina nije prilagođen porastu broja broja učenika sa 150 na 250, kao ni nastavnog osoblja sa 10 na 25. Zbornica je napravljena za 10 ljudi. Uz to, jednu kancelariju dijele direktor i sekretar škole, što je nezamislivo”, kazala je Vukićevićeva, dodajući da sve prostorije bez prozora dijele zid sa fiskulturnom salom osnovne škole i centralnom garažom.
Profesorica flaute Slađana Furundžić navodi da ne postoji nijedna škola u Crnoj Gori i regionu po takvim standardima. Ogorčeni su i nakon izjava glavnog arhitekte Rifata Alihodžića da se radi o gluvim sobama sa svom potrebnom izolacijom, što nije tačno.
”Kada je kolektiv bio u obilasku škole od izvođača radova smo upoznati da od toga nema ništa i da nisu pravljene nikakve gluve sobe”, kazala je Furundžićeva.
Milinko Prebiračević koji je član Školskog odbora je rekao da imaju saglasnost svih članova tog odbora kao i savjeta roditelja, da roditelji djecu neće slati u takvu školu.
Nastavnica solfeđa Marina Miladinović napominje da su do sada koncerte držali u galeriji Centra za kulturu i velikoj sali, a da bi u novoj školi koncerte izvodili u jednoj velikoj prostoriji, koja je takođe neuslovna. U pitanju je prostor koji zahtijeva akustiku, zvučnu izolaciju, a u istom prostoru se nalaze harmonika vrata, zbog čega je nemoguće u isto vrijeme obavljati grupnu nastavu u obje prostorije. Nastavnici navode da od 14 prostorija samo su dvije učionice za grupnu nastavu, od kojih je samo jedna sa prozorima, a potrebno je najmanje pet.
Profesor klavira, solfeđa i hora Miloš Vojinović je objasnio da trenutno u postojećoj školi imaju tri učionice grupne nastave i da se jedva uklapaju.
”Ovo je škola sa velikom i sjajnom tradicijom, radovali smo se boljim uslovima, i smatrali smo da škola koja svake godine donosi veliki broj nagrada sa državnih i međunarodnih takmičenja zaslužuje bolje uslove od trenutne ustanove u kojoj držimo nastavu, međutim, po cijelom projetku u koji smo imali uvid, situacija je u najmanju ruku razočaravajuća”, kazao je on.
Nastavnici se pitaju kako će takav prostor dobiti upotrebnu dozvolu za tu namjenu.
Profesorica horskog pjevanja Jelena Đaković, čiji učenici 21 godinu zaredom uzimaju nagrade, kazala je da je školi potreban dovoljan broj učionica sa dnevnim svjetlom.
“Čak i za izvođenje individualne nastave potrebni su normalni uslovi, uzimajući u obzir da imamo i duvačke instrumente, potrebno je provjetravanje prostorija, svjetlost i svjež vazduh, te se u takvim okolnostima ne može izvoditi individualna nastava”, kazala je Đakovićeva.
Glavni arhitekta Rifat Alihodžić je kazao da se radi o savremenim rješenju. O tome zbog čega su sve učionice bez prozora Alihodžić je objasnio da sve učionice, i ostale prostorije na muzičkoj školi imaju prozore.
”Bez prozora su, sasvim ciljano, projektovane individualne vježbaonice, gluve sobe, u kojima borave jedan učenik i nastavnik, što predstavlja savremeno rješenje. Zbog miješane funkcije objekta u njima je neophodno obezbijediti apsolutnu tišinu, a takođe spriječiti ometanje nastave u osnovnoj školi koja je pod istim krovom. Vježbaonice imaju adekvatnu ventilaciju, osvjetljenje i zvučno su izolovane. Čemu bi služili prozori na njima”, pitao je on.
Komentarišući izjave nastavnika da muzičkoj školi nisu potrebne gluve sobe i o tome koje stručnjake je konsultovao po tom pitanju, on je naveo da na Arhitektonskom fakultetu predaje objekte muzičkog spektakla, te da mu stoga nije bila potrebna konsultacija.
”Gluve sobe su standardna rješenja koja se primjenjuju kod muzičkih škola i akademija, pogotovu u uslovima kada se rade uz sadržaje drugih namjena, kao što je ovdje slučaj. Njihova izolacija od spoljnjeg zvuka je takođe standard kao i na koncertnim dvoranama koje nemaju prozora. Idejno rješenje je rezultat nagrađenog konkursnog rada na osnovu koga je urađen glavni projekat. Revizija ga je prihvatila a na njega je data saglasnost Ministarstva prosvjete i Uprave javnih radova”, kazao je on.
O tome da li je sa upravom Muzičke škole i investitorom razmatrana mogućnost preraspodjele prostorija, kako bi dobili više učionica sa prozorima, i da li je tako nešto izdvodljivo u završnoj fazi projekta, Alihodžić je kazao da pretpostavlja da su se potrebe Muzičke škole promijenile od vremena projektovanja.
”Vježbaonice su svakako potrebne kao gluve sobe bez prozora. Predložio sam direktorici Vukićević da u slučaju potrebe dodatnih, klasičnih, učionica pokrene inicijativu kod Ministarstva prosvjete jer se medijskim istupima problem neće riješiti. Nemam informaciju da li je to u procedure sa njene strane. Predloge, inicirane od Ministarstva, razmotrili bismo u svakom slučaju”, navodi Alihodžić.
Na pitanje da li mu je poznato da je od izrade projekta prije deset godina broj učenika porastao sa 150 na 250, Alihodžić je kazao da nema takvu informaciju i podsjeća da je konkursno rješenje usvojeno 2013. godine.
”To, svakako, mijenja neke stvari, pa problem treba nazvati pravim imenom, a ne problematizovati gluve sobe jer je kapacitet škole gotovo udvostručen”.
Odgovarajući na pitanju o 13 prostorija koje nemaju prozore, Alihodžić je kazao da se zabuna unosi kada se individualne vježbaonice-gluve sobe nazivaju učionicama.
”One se u datoj situaciji moraju izolovati iz prethodno navedenih razloga, sve učionice su osvijetljene prirodno. Tačno je da je projekat rađen prije deset godina, ali u cjelosti prema projektnom zadatku. Nijesmo bili u prilici da mijenjamo projekat prema novim potrebama koje su se gotovo udvostručile”.
Tvdnje nastavnika da su od izvođača radova saznali da u tim prostorijama nema nikakve izolacije i da nema nikakvih gluvih soba nije želio da komentariše, nazivajući ih “amaterskim stavovima nastavnika”.
O tome kako je moguće prevazići postojeće stanje, Alihodžić je kazao da “ako se radi o novim zahtjevima i potrebama to bi podrazumijevalo novi projektni zadatak i projekat rekonstrukcije tek izgrađenog objekta”.
”Bolje da se reagovalo ranije, ali je ta inicijativa legitimna i može poteći od Ministarstva prosvjete pa predlažem da se mendžment Muzičke škole obrati njima”, zaključio je Alihodžić.
Alihodžić: Standardna rješenja svuda gdje se radi po propisima
Upitan da li je tačno da su sve ove prostorije bez prozora i da dijele zid sa fiskulturnom salom i centralnom garažom Alihodžić ponavlja da su samo gluve sobe bez prozora i koji nijesu apsolutno potrebni, već bi smetali.
”Muzička škola je u okviru osnovne škole pa se prostorije dodiruju, što je još jedan razlog za većom zvučnom izolacijom. Baš zbog različitih funkcija i obezbjeđivanja nastave vodilo se računa o tom faktoru”.
Na tvrdnje nastavnika da u Crnoj Gori i regionu ne postoji sličan projekat i da je njegov projekat promašaj, Alihodžić je istakao da se radi o standardnim rješenjima kad je izolacija vježbaonica u pitanju i da “postoje svuda gdje se radi po propisima”.
”Osnovna i muzička škola u Kolašinu su pod jednim krovom i tamo postoje gluve sobe koje funkcionišu. Nastavnici muzičke škole nemaju kompetencija za ocjenu jednog ovakvog projekta koji je, prije izgradnje, prošao sve instance. Mislim da su prozori na vježbaonicama recidiv njihove navike”, kazao je on.
( Jadranka Ćetković )