”Gluve sobe” koje to nisu
”Kada je kolektiv bio u obilasku škole”, svjedoči Furundžićeva, “od izvođača radova smo upoznati da od toga nema ništa i da nisu pravljene nikakve gluve sobe” - što nas baca u nedoumicu, svakako
Lega bješe neko na zvono jedno jutro - i to ozbiljno - te ja, što ću, skočih...
Što je, rekoh, kam-ka-ni-je?! Da platite, veli gospođica (ili gospođa - tun oko 30 godina) grobarinu! Grobarinu?! E ovo, rekoh, još bivalo nije! Da mi račun od groba dolazi direktno na vrata! E, veli ona, tako vi je to. Biće, rekoh, prifalilo Vukoviću para za izbore, nema što drugo bit? Oćete li vi gospodine, veli, da platite grobarinu? Koliko je to, blago mene? To vi je, veli, 26.80 eura. Nijeste poskupljivali... Nijesmo, veli, još itd.
***
Ne znam, da budem iskren, kome je - imenom, prezimenom i visokom funkcijom - u ona davna vremena, kada se odlučivalo o novom/budućem objektu Osnovne škole “Dušan Korać” u Bijelom Polju - a tome ima i do desetak godinicah - palo na pamet da u okviru planiranog objekta OŠ integriše (inkorporira) i prostorije Muzičke škole (JU Škola za osnovno muzičko obrazovanje, Bijelo Polje). Kladio bih se, u honorar od ovoga teksta, da je svemu, od samoga starta, kumovao niko drugi do li naš neimar svjetskog renomea - bjelopoljski Le Korbizje.
Ne velim, molim vas, da je iza odluke da se merdžuju OŠ BP i MŠ BP postojala loša namjera, daleko od toga - ali ispostavilo se, eto, da je neimar svjetskog renomea, BP Le Korbi, koji se izborio (ne pitajte me kako) za čast da potpiše projekat - opet, po ko zna koji put, žestoko omanuo - što, istini za volju, nikoga, među upućenima u prilike na krvavoj CG arhitektonskoj bojišnici, nije iznenadilo...
Dakle, ponavljam - nije mi teško da ponovim: krenulo je naopako od samog starta - od ideje da se nova škola gradi na mjestu gdje se nalazilo staro školsko igralište - uz magistralu, koja se nalazi na koti koja je viša za nekih - koliko? možda pet-šest metara? - od kote prizemlja stare škole - a da se novo igralište locira na mjestu stare škole, koja bi prethodno bila srušena, nakon što se izgradi nova škola - zaključno sa idejom da se OŠ & MŠ nađu pod istim krovom - idejom s kojom, ispostaviće se, BP LK nije uspio da se izbori... A nije da se nije trudio, osjeća se to.
OK, ako baš insistirate, upustiću se u analizu projekta OŠ & MŠ u BP - ali vas preklinjem da me ne gurate u to, ponajviše radi vašeg duševnog zdravlja, odnosno vašeg duševnog mira i spokoja...
Sve je više i više, iz dana u dan, besmisla oko nas, tako da bi svaka kap mogla da prelije času, vjerujte mi...
***
Opet, osjećam obavezu da ukažem na par vrlo bizarnih momenata vezano za objekat OŠ & MŠ u BP...
Dakle, kontroverzni objekat OŠ & MŠ u BP - koji još nije u funkciji, a kada će biti ne znamo - našao se u potonje vrijeme na udaru bjelopoljske javnosti. Gospođa Julka Vukićević, direktorica MŠ, krenula je, sa svoje strane, od činjenice da je neimar svjetskog renomea, BP LK, prostorije MŠ (dis)pozicionirao u podrum - OK, istine radi, treba reći da to ipak nije podrum, u doslovnom slislu - a zatim je dodala da na tim nesrećnim prostorijama, bile ili ne bile u podrumu, nema prozora - i zaključila da je “nezamislivo i nečuveno da se učionice prave bez prozora, da učenici borave u prostorijama bez vazduha”.
Neimar svjetskog renomea, BP LK, tvrdi pak, sa svoje strane, da je ovdje riječ o “savremenom rješenju” i da “sve učionice i ostale prostorije na Muzičkoj školi imaju prozore” - te da su “bez prozora, sasvim ciljano, projektovane individualne vježbaonice, gluve sobe, u kojima borave jedan učenik i (jedan - op.a.) nastavnik, što predstavlja savremeno rješenje”.
Nije, što se mene tiče, pod znakom pitanja da li je neimar svjetskog renomea, BP LK, projektom ipak predvidio da tzv. gluve sobe “imaju adekvatnu ventilaciju, osvjetljenje i da budu zvučno izolovane” - kladio bih se da jeste - što porađa njegovo suštinski važno pitanje: “Čemu bi služili prozori na njima (gluvim sobama - op.a.)?”.
Gospođa Slađana Furundžić, profesorica flaute, odbacuje navode neimara svjetskog renomea, BP LK, i tvrdi da je kolektiv MŠ “ogorčen nakon izjava glavnog arhitekte (BP LK - op.a.) da se radi o gluvim sobama sa svom potrebnom izolacijom, što nije tačno”.
”Kada je kolektiv bio u obilasku škole”, svjedoči Furundžićeva, “od izvođača radova smo upoznati da od toga nema ništa i da nisu pravljene nikakve gluve sobe” - što nas baca u nedoumicu, svakako.
A znamo i da neimar svjetskog renomea, BP LK, nije konsultovao stručnjake - tzv. akustičare - po pitanju gluvih soba, jer, kako reče, predaje objekte muzičkog spektakla na Arhitektonskom fakultetu UCG.
***
A kako jednostavno nijesam u stanju da odgonetnem, ni uz svesrdne napore, što je to toliko spektakularno u vezi sa tzv. gluvim sobicama, odnosno muzičkim školama - potražih odgovore, brže bolje, na Internet stranicu AF PG (ucg.ac.me/osoblje/af) - i ustanovih da neimar svjetskog renomea, BP LK, nije (više) na spisku “angažovanog osoblja” - ali da i dalje svesrdno doprinosi boljitku, odnosno izobrazbi budućih CG arhitektica mladih (mnogo mladih, mogo slatkih) i mladih CG arhitekata (jednako mladih, jednako slatkih) - na osnovu klauzule o tzv. dopunskom radu i spoljnoj saradnji - rame uz rame sa velikanima CG arhitekturice i urbanizma ugašenoga, poput Svetislava Gavrilovoga - to je onaj što više voli da se on događa stvarima, nego da se stvari događaju njemu - i Ratka Mitrovića - to je onaj što već decenijama nelegalno gradi kuću u BD i što je bio ministar ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u odavno zaboravljenoj vladi đenerala Krivokapića. Na istoj adresi je dat i (poooduži) spisak predmeta na kojima je angažovan neimar svjetskog renomea, BP LK - ali se, vidiš, nigdje ne pominju objekti muzičkog spektakla...
Moraću, izgleda, da se preciznije infromišem o tome kod dr Svetlane Perović, dekanice AF UCG - a usput ću da je pitam da li postoji realna potreba da se i ja uključim u proces nastave na AF PG - na temelju klauzule o tzv. dopunskom radu i spoljnoj saradnji - na predmetu Arhitektonska kritika i pripadajuća joj arhitektonska etika.
Kako bilo, pitao sam gospodina Lakovića, dipl.inž.el, predsjednika Skupštine Inženjerske komore CG - da li je IKCG regulisala status tzv. akustičara, odnosno inžinjera akustike i elektro-akustike - i on mi reče, pogađate, da nije - ili, u prevodu, nema licenciranih akustičara u CG - ne postoji, dakle, način da se inžinjeri akustičke struke registruju u CG.
Tako da...
***
Elem, objekat OŠ i MŠ BP posjetio je i gospodin Abazović, predsjednik Vlade kojoj je u Skupštini CG, dan nakon pomenute posjete, izglasano nepovjerenje...
Ali o tome - i o još ponečemu - u narednom, ili u nekom od narednih brojeva ART Vijesti...
( Borislav Vukićević )