STAV
Politički inat
Osiromašeni građani su, dodatno, nesrećni i zbunjeni zbog društvene, institucionalane i političke krize, koju ostrašćeni crnogorski političari nijesu u stanju da riješe
U toku tri decenije vladavine jedne partije i njenih, promjenljivih, koalicionih partnera, od visokih funkcionera smo, često, slušali napomene da “nijesu bili dovoljno posvećeni kvalitetu života građana”, ali su od Crne Gore napravili “razvijenu, turističku destinaciju”. Sve vlade do danas su obećavale da će se posvetiti tom cilju, dok se brojka građana na granici siromaštva ubrzano povećava, osobito od početka pandemije korona virusa i velike ekonomske krize, koja nagovještava hiperinflaciju. U najvećim problemima je starija populacija.
Što se tiče penzionera, poznato je da je odnos vladajućih elita prema njima uvijek bio maćehinski. Često su govorili da ih je “previše” i da Fond PIO “ne može izdržati”. Prije 10-12 godina su izmijenili formulu za usklađivanje, kako bi se iznos za penzije što manje povećavao. Tako je za deset godina (2011-2020) prosječna penzija u Crnoj Gori porasla za 21,54 eura. Nije im bila naklonjena ni 42. Vlada. Programom “Evropa sad” minimalnu zaradu su povećali sa 222 na 450 eura, a povećanje penzija je trebalo da sačeka na redovno usklađivanje 01. januara 2023. godine. Međutim, prilikom usvajanja budžeta i pratećih zakona, u decembru 2021. godine, na prijedlog poslanika DF-a, predviđeno je usklađivanje penzija tri puta u godini, dok su Demokrate predložile da se najniža penzija 01. septembra vanredno uskladi za 36 odsto, od 01. januara 2022. godine. Kako bi se realizovale ove i druge stavke iz decembarskih zakona, te sanirali dugovi Fonda za zdravstvo, bili su neophodni rebalans budžeta i zaduženje države.
Nakon januarskog i majskog usklađenja, prosječna penzija je uvećana za oko 36, a najniža za oko 15 eura. Slijedi treće redovno usklađenja 01. septembra i vanredno usklađenje najniže penzije do iznosa od 250-253 eura, kako je najavio direktor Fonda PIO. Ovo su poznati podaci, kao što je građanima poznata činjenica da su, prilikom glasanja u Skupštini, poslanici nekadašnje DPS-ove vlasti, sudbinu penzionerske populacije i zdravstvenog sistema podredili političkom inatu i navodnim “principima” o upravljanju javnim dugom. Da li smo mogli očekivati da za ovakav rebalans glasaju ljudi koji su, prije 20 godina, beskrupulozno zakinuli penzionere?! Ovo je za njih bila jedna od prilika da se iskupe za grijehe prema ovoj, ranjivoj, populaciji. Mogli su da se, bar na trenutak, manu inata, koji ćeraju jedni drugima, i da pokušaju razumjeti ljude, čije su siromaštvo upravo oni skrivili. Mogli su, ali nijesu!
Teško je povjerovati u njihov strah od novog zaduživanja države, jer je prezaduženost Crne Gore odavno velika briga, ne samo njenih građana i vlada, nego i međunarodnih finansijskih institucija. Javni dug nije rastao isključivo zbog finansiranja razvojnih projekata! Rebalansi budžeta su rađeni svake godine. Prema namjeni nedostajućih sredstava, “sporni” rebalans je sličan rebalansu za 2016. godinu, u čijem obrazloženju piše: “Manjak u državnoj kasi proizveli su Zakon o dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti (naknade za majke sa troje i više djece), čijim je usvajanjem uvećana rashodna strana budžeta za 70 miliona eura i Zakon o zaradama u javnom sektoru, koji je napravio minus od 50 miliona. Neizmirene obaveze Fonda za zdravstvo, za prošlu godinu, iznose 40 miliona.” (paragraf.me) Tadašnja vlada se zadužila početkom godine, pa je moguće da su pobrojane stavke finansirane upravo od tog novca? Napominjem da je, u 2016. godini, nenaplaćeni poreski dug iznosio 600 miliona eura.
Iz DPS-a su komentarisali da “pojedosmo sami sebe”, ali nijesu precizirali od kada traju “gladne godine” i ko je koliko ugrabio! Osiromašeni građani su, dodatno, nesrećni i zbunjeni zbog društvene, institucionalane i političke krize, koju ostrašćeni crnogorski političari nijesu u stanju da riješe. Njima se, očigledno, ne žuri!
( Milojka P. Perović )