Cijene stanova u Minsku eksplodirale: Rusi se skrivaju od mobilizacije, a strahuju da bi mogli biti izručeni

Cijene stanova u Minsku su eksplodirale pred navalom Rusa koji se skrivaju od mobilizacije. DW je pričao sa nekima od njih. Sada strahuju zbog glasina da bi Bjelorusija mogla da izruči "dezertere".

Zajedno sa Gruzijom i Kazahstanom, ali i zemljama poput Turske i Srbije, Bjelorusija je postala jedna od država u koje bježe Rusi koji iz raznih razloga ne žele da idu u rat protiv Ukrajine.

Agencije za nekretnine i stanodavci su prvi u Bjelorusiji koji su imali posla sa ruskim muškarcima koji na brzinu bježe iz svoje zemlje - zbog naloga predsjednika Vladimira Putina o "djelimičnoj mobilizaciji".

Aljona živi u Minsku i posjeduje nekoliko stanova. Kaže da je priliv Rusa veoma veliki i pretpostavlja da su za stanove posebno zainteresovani mladići, koji ne žele da ratuju. "Ne dolaze hiljade ili desetine hiljada, ali potražnja je ipak ogromna", kaže ona.

Situacija je podsjeća na 2014. kada je u Minsku održano Svjetsko prvenstvo u hokeju na ledu. "Tada je došlo mnogo navijača, posebno iz Rusije. Hoteli i apartmani su bili unaprijed rezervisani jer je velika potražnja bila predvidljiva. Sada je bila nepredvidljiva", kaže Aljona za DW.

Cijene zakupa su posljednjih dana značajno porasle i to ne samo u centru Minska. "Čak i na periferiji, teško da možete dobiti stan za manje od 100 bjeloruskih rubalja (oko 40 eura) dnevno", kaže ona. Prema njenim riječima, bolje lokacije već koštaju više od 100 eura na dan.

To je dovelo i do sve veće potražnje u malim gradovima koji okružuju bjelorusku prijestonicu.

"Rat definitivno nije za mene"

Sergej (32) iz Moskve izabrao je stan u gradu Molodečno, 70 kilometara od Minska.

"Pet dana nakon što je naređena mobilizacija, sjeo sam u voz za Bjelorusiju. Lično nisam dobio poziv, ali su mnoge kolege i poznanici morali da odu u vojnu službu", kaže ovaj mladić koji nije služio vojsku.

Kako kaže, nije želio da izaziva sudbinu i brzo se uputio van zemlje, jer zna da u slučaju mobilizacije može da bude pozvan.

"Radim za malu logističku kompaniju i nisam želio da mijenjam svoj život. Nemam čak ni pasoš, jer me ne zanimaju putovanja u inostranstvo. Bio sam ranije u Bjelorusiji, u Minsku i Brestu. Ali više volim da se opustim u prirodi, a to može i van Moskve", kaže on.

Sergej ne zna koliko će ostati u Bjelorusiji. "Dogovorio sam se sa gazdaricom da ću ostati nekoliko dana i da plaćam svakodnevno. Najavio sam joj da bi kasnije mogli da dođu i moji prijatelji. Ona nema ništa protiv. Lijepo je što ne želi još i da profitira od ove situacije", kaže Sergej.

Uprkos srdačnosti koju doživljava u susjednoj Bjelorusiji, Moskovljanin je zabrinut jer redovno prati novosti i razmjenjuje poruke sa porodicom i prijateljima.

"Trenutno sam na odmoru o svom trošku, ali svakako hoću da se vratim kući. Ali, ako me tamo čeka poziv u rat u Ukrajini, onda to definitivno nije za mene", kaže Sergej. "Ne želim da raspravljam o tome ko je u ovom sukobu u pravu, a ko ne. Sve što se tiče vojske, uopšte me ne zanima".

"Nekad sam žalio što nemam sina"

Anton iz Sankt Peterburga u Brest je stigao krajem prošle sedmice. Porodica se konsultovala i odlučila da bi mu, kao vojnom obvezniku, u sadašnjoj situaciji bilo bolje da napusti zemlju.

"Osim Bjelorusije, nisam razmišljao ni o jednoj drugoj mogućnosti jer imam tetku koja živi u blizini Besta. To je riješilo i problem sa smještajem", priča on za DW.

"Htio sam da potražim posao, pa da dobijem boravišnu dozvolu. Ali u Bjelorusiji se priča da bi moglo doći do mobilizacije i da bi Rusi koji su pobjegli iz zemlje mogli biti tamo nasilno vraćeni".

Izbjegava diskusiju o ratu u Ukrajini i govori samo o "protivriječnim informacijama" zaraćenih strana. Istovremeno se bez oduševljenja sjeća svog vojnog roka.

"Početkom devedesetih regrutovan sam u artiljeriju. Morao sam tamo da radim sve moguće, ali to nije bila borbena obuka. Za mene je to bačeni dio života", kaže on.

Anton je još uvijek optimista i nada se da će mu se supruga i dvije ćerke uskoro pridružiti u Brestu: "Ranije sam žalio što nemam sina, ali sada mislim da je ovako možda i bolje, jer, više bih brinuo za njega nego za sebe".

"Kad i gdje ćemo dalje, samo je pitanje vremena i novca"

Viktor je u Bjelorusiju došao iz Smolenska i ne želi da se tačno zna gdje se nalazi.

"Moji prijatelji i ja smo iznajmili auto sa vozačem. Želimo da sve ostane tajna, čak smo i mobilne telefone ostavili u Rusiji", kaže mladić, ističući da je to neophodno iz bezbjednosnih razloga. Jer, ni on ne isključuje da bi Bjelorusija mogla da izruči ruske državljane koji izbjegavaju mobilizaciju.

"Kada smo prešli granicu, tamo je još bilo relativno mirno. Sada javljaju da na putevima postoje kontrolni punktovi na kojima se provjeravaju dokumenti muškaraca koji izlaze iz Rusije i upoređuju se sa spiskovima za mobilizaciju", kaže Viktor.

On i njegovi prijatelji su morali brzo da odluče kako da izbjegnu mobilizaciju, pa su se zato odlučili za Bjelorusiju - to im je bilo najbliže.

"Za sada iznajmljujemo kuću na selu. Izbjegavamo da idemo u gradove, pratimo situaciju i gledamo kuda dalje. U svakom slučaju, opasno je duže ostati u Bjelorusiji. Kad i gdje ćemo dalje, samo je pitanje vremena i novca", kaže Viktor iz Smolenska.

( Deutsche Welle )