Agonija duga 17 godina

Ni nakon više od 17 godina od ubistva policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, ne nazire se kraj sudskom procesu optuženima u tom predmetu - četvrto suđenje tek treba da počne pred Višim sudom u Podgorici.

Najnovija odluka Apelacionog suda da ukine presudu protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, samo je još jedna u nizu kojima se presude naizmjenično potvrđuju i ukidaju.

Predmet je ponovo vraćen prvostepenom, podgoričkom Višem sudu na odlučivanje. Sudski proces će krenuti iz početka, deset godina nakon posljednje presude, oktobra 2012.

Iz Apelacionog suda objasnili su da vijeće, nakon sjednice održane 20. maja, donijelo rješenje kojim je uvažilo žalbe Vrhovnog državnog tužilaštva - Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina, ali i žalbe optuženih, odnosno njihovih branilaca.

”Povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti, vijeće je ukinulo presudu Višeg suda u Podgorici od 19. oktobra 2012. godine i predmet vratilo na ponovno suđenje”, navodi se u saopštenju.

Dodaje se da je, u postupku odlučivanja po tim žalbama, vijeće utvrdilo da su u prvostepenom postupku učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka koje rezultirale povredom prava na odbranu i pravično suđenje, što je utvrđeno odlukom Ustavnog suda od 25. juna 2019. godine.

”Po mišljenju vijeća ovoga suda, radi se o bitnim povredama koje se ne mogu otkloniti u postupku pred drugostepenim sudom, iz kojih razloga je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje”, rekli su iz Apelacionog suda.

Povrijeđena prava

Ustavni sud je 25. juna 2019. utvrdio da je osuđenima za ubistvo policijskog inspektora - Boreti, Bigoviću, Vujadinoviću i Kožaru, povrijeđeno pravo na pravično suđenje, dok je Bigoviću i Boreti povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku.

Na sajtu Ustavnog suda tada je objavljena informacija da je “zbog dužine trajanja krivičnog postupka u predmetu Višeg suda u Podgorici Ks.br.1/12 (raniji predmeti Ks.br.10/14, i K. br.6/06) podnosiocima ustavnih žalbi, Saši Boreti i Ljubu Bigoviću, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32 Ustava i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda”.

Slavoljub Šćekić ubijen je 30. avgusta 2005. godine, sat iza ponoći, na svega 15-ak metara od porodične kuće u podgoričkom naselju Tološi.

Prva prvostepena presuda donijeta je 2009. godine - specijalno vijeće kojim je predsjedavao sudija Lazar Aković, osudilo je na po 30 godina zatvora Vujadinovića, Bigovića i Boretu zbog organizacije i ubistva inpektora, dok je Alan Kožar osuđen na šest godina zatvora za bombaški napad na “Splendid”.

Tada su od optužbi oslobođeni Milan Čila Šćekić, Danica Vuković, Goran Živković, Dušanka Vujović, te Radoslav i Vuk Vulević.

Apelacioni sud je 2010. ukinuo osuđujuću i oslobađajuću presudu Višeg suda i vratio predmet na ponovni postupak. Naredne godine, specijalno vijeće sudije Slavke Vukčević, donijelo je osuđujuću presudu za sve optužene za ubistvo inspektora Šćekića.

Vijeće Apelacionog suda je i tu presudu ukinulo i proces je ponovo krenuo pred vijećem Višeg suda.

U oktobru 2012. godine, specijalno vijeće sutkinje Biljane Uskoković donijelo je ponovo osuđujuću presudu. Na po 30 godina zatvora osuđeni su Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta.

Apelacioni sud, zatim, 2013. godine potvrđuje treću osuđujuću prvostepenu presudu Višeg suda. Međutim, nakon žalbi, Vrhovni sud ukida presudu sutkinje Uskoković i predmet je vraćen Apelacionom sudu na ponovno odlučivanje.

Vijeće tog suda je 2015. godine, ponovo na po 30 godina zatvora osudilo Šćekića, Vujadinovića, Bigovića i Boretu.

Nova potvrda

Krajem decembra 2015. godine, Vrhovni sud potvrđuje presudu. Obrazloženje je glasilo: “Na osnovu listinga telefonskih komunikacija, Viši i Apelacioni sud su pravilno zaključili da su optuženi Boreta, Bigović, Kožar i Vujadinović, posredstvom njima poznatog lica, učestvovali u kupovini i zatamljivanju stakla na vozilu džip ‘čiroki’, koje su kupili 26. maja 2005, zatim ga odvezli u Bar gdje su zatamljena stakla. Ovo vozilo je korišćeno prilikom ubistva Slavoljuba Šćekića, 30. 8. 2005, oko 01.00 časova”.

Kazne zatvora u trajanju od po 30 godina izrečene Boreti, Bigoviću, Vujadinoviću i Šćekiću, ostale su neizmjenjene, dok je Kožar osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i dva mjeseca.

Vrhovni sud je ocijenio da su Viši i Apelacioni sud pravilno i potpuno utvrdili sve odlučne činjenice koje su od značaja za pravnu ocjenu krivičnih djela zbog kojih su optuženi oglašeni krivim i za pravilnu primjenu odredbi Krivičnog zakonika. Po ocjeni tog suda, Viši i Apelacioni sud pouzdano su zaključili da je Kožar, podstreknut od optuženih Borete i Bigovića, u junu i julu 2005, sa njemu znanim licima, u tri navrata učestvovao u podmetanju eksploziva na gradilištu hotela “Splendid” u Bečićima:

”I da je motiv podmetanja i aktiviranja eksplozivnih naprava bio da se suvlasnici preduzeća ‘Montenegro stars’, koje je bilo investitor radova, prinude da kupe susjedne nepokretnosti za iznos od dva i po miliona eura, iako oni nijesu bili zainteresovani za njihovu kupovinu, a sa namjerom da optuženi Boreta, Bigović i Kožar sebi pribave protivpravnu imovinsku korist”, piše u presudi Vrhovnog suda.

Dokazi da su Čila Šćekić i Vujadinović ubili Slavoljuba Šćekića - načelnika za suzbijanje opšteg kriminaliteta MUP-a Crne Gore 30. avgusta 2005, a da su Boreta i Bigović, podstrekači na ubistvo, proizilazi iz svjedočenja Zorana Vlaovića. On je na suđenju 12. marta 2008, kao zaštićeni svjedok kazao da mu se Boreta tokom boravka u karantinu zatvora u Spužu, povjerio da je Čila Šćekić ubio inspektora.

U prilog tvrdnji da su počinili ubistvo, navodi se dokaz - kartice mobilnih telefona, koje su koristili okrivljeni kada su kupili džip “grand-čiroki” kojim su se počinioci ubistva dovezli do kuće Šćekića, zatim da su telefonom kontaktiralli osobu koja im je zatamnila stakla na tom džipu.

”Da je okrivljeni Vujadinović sa Čilom Šekićem, ubio policijskog inspektora, dokaz je to što je pobjegao ispred Komanskog mosta u Podgorici, vozilom ‘škoda fabija’, te da ga je vratio rentakar agenciji prije roka zakupa, jer mu se žurilo”, navodi se u obrazloženju presude Apelacionog suda od 27. februara 2015.

”Vrhovni sud je našao da su Viši i Apelacioni sud, pravilno utvrdili da su optuženi Vujadinović i Milan Šćekić preduzeli radnju izvršenja ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića u noći 30. avgusta 2005, u naselju Tološi u Podgorici, podstreknuti od optuženih Borete i Bigovića, koji su im za realizovanje radnje lišenje života policijskog inspektora obećali visoku novčanu nagradu. Motiv podstrekača bio je namjera Borete i Bigovića da se prekine policijska istraga kojom je rukovodio Slavoljub Šćekić i ostanu neotkriveni akteri podmetanja eksploziva na gradilištu hotela ‘Splendid’. Izvršioci ubistva su vozilo džip ‘čiroki’, koje je korišćeno prilikom izvršenja ubistva, odvezli do Komanskog mosta i uništili ga aktiviranjem eksplozivne naprave. Vrhovni sud je zaključio da su neosnovani navodi žalbi optuženih i njihovih branilaca kojima je ukazivano na bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Utvrđeno je da nižestepene presude nemaju nedostatke koji bi se mogli podvesti pod bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. Treba posebno naglasiti da Apelacioni sud nije povrijedio pravo na odbranu optuženog Milana Šćekića time što na pretresu nije neposredno saslušao svjedoka Zorana Vlaovića, kome je u ranijim fazama postupka bio dodijeljen status zaštićenog svjedoka. Prisustvo ovog svjedoka nije bilo moguće obezbijediti, a ta nemogućnost supstituisana je čitanjem i reprodukovanjem audiovizulenih snimaka njegovog saslušanja u prethodnom postupku i na dva glavna pretresa. Nižestepene presude se nijesu zasnivale isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu ovog svjedoka. Vrhovni sud je našao da je Apelacioni sud nakon održanog pretesa otklonio povrede na koje je ukazano u ranijoj odluci Vrhovnog suda”.

I taman kada se činilo da je stavljena tačka na taj proces, u junu 2019. uslijedila je odluka Ustavnog suda, koji je utvrdio da je osuđenima za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

Potom je i Vrhovni sud 27. decemnra 2019. godine ukinuo svoju presudu, koju je dvije godine ranije, potvrdio.

”Vrhovni sud Crne Gore u krivičnom predmetu... nakon održane sjednice vijeća dana 4.12.2019. godine donio odluku kojom je odbio kao neosnovanu žalbu Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore... dok je uvažio žalbe optuženih S.B. i M.Š. i njihovih branilaca i žalbe branilaca optuženih Lj.V., Lj.B. i A.K. i ukinuo presudu Apelacionog suda... i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje”.

Buni ih Bohumov prekid kazne

I sudijama Vrhovnog suda sredinom 2020. godine postalo je sumnjivo to što je nekadašnji zaštićeni svjedok Zoran Vlaović zvani Bohum dobio prekid zatvorske kazne, dan nakon što je kod istražnog sudije ispričao navodna saznanja o ubistvu policajca Slavoljuba Šćekića.

Zbog toga je, između ostalog, ukinuta presuda i predmet vraćen drugostepenom Apelacionom sudu na ponovno suđenje.

U presudi Vrhovnog suda, u koju su Vijesti imale uvid, navodi se da je nesporno da se pobijana presuda, pored ostalog, zasniva na iskazu zaštićenog svjedoka Vlaovića: “Međutim, kako to ocjenjuje Ustavni sud u svojoj odluci, iskaz svjedoka Vlaovića istina nije bio jedini dokaz na kojem se zasnivala osuđujuća presuda, ali je ovaj iskaz za redovne sudove u postupku imao veliki značaj, što ukazuje da se radi o važnom i relevantnom dokazu”, navodi se u obrazloženju presude Vrhovnog suda.

( Komnen Radević )