Savez slijepih: Institucije nedovoljno pristupačne za osobe oštećenog vida

“Većina državnih organa, organa državne uprave, jedinica lokalne samouprave, javnih preduzeća i drugih pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja nijesu ispoštovala član 33 Zakona o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom”

842 pregleda0 komentar(a)
Foto: Savez slijepih

U Crnoj Gori nijedna institucija nema u cjelosti sve elemente pristupačnosti za osobe oštećenog vida, kazali su iz Saveza slijepih Crne Gore.

Iz tog Udruženja rekli su da najviše elemenata pristupačnosti imaju Centri za socijalni rad i lokalne samouprave, a najmanje centri, instituti i direkcije.

Savez slijepih sproveo je Monitoring primjene Zakona o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama.

Podaci su prikupljani od 1. marta do 4. jula.

Kako su pojasnili, 168 zahtjeva za slobodan pristup informacijama poslati su u periodu od 10. do 25. februara.

“Većina državnih organa, organa državne uprave, jedinica lokalne samouprave, javnih preduzeća i drugih pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja nijesu ispoštovala član 33 Zakona o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom”, kazali su iz Saveza slijepih.

Oni su rekli da natpisi na Brajevom pismu na vratima predstavljaju najčešći element pristupačnosti u institucijama.

Kako su saopštili, pristupačne informacije su veoma rijedak slučaj.

“U većini slučajeva, institucije su prilikom davanja odgovora uzimali u obzir informacije koje su postavljene na veb sajtu. U vrlo malom procentu su izrađeni materijali na Brajevom pismu”, naveli su iz Saveza slijepih.

Oni su dodali da svakako treba pohvaliti dobre prakse institucija koje materijale štampaju na Brajevom pismu.

“Pristupačnost sajta je prisutna, iako bez objašnjenja da li se pristupačnost sajta ogleda u obezbjeđivanju kontrasta, uvećanja slova, mogućnosti korišćenja čitača ekrana, čitljivih pdf dokumenata i slično”, kaže se u saopštenju.

Kako se dodaje, pojedine institucije su dostavljale informacije i o posjedovanju taktilnih traka vodilja.

“Možemo konstatovati da su taktilne trake vodilje najmanje zastupljen element pristupačnosti”, rekli su iz Saveza slijepih.

Oni su naveli da, ako se sagleda situacija od monitoringa do monitoringa, situacija nije ohrabrujuća.

Prema njihovoj ocjeni, neke od institucija koje su bile predmet monitoringa u svojim odgovorima navode da nijesu državni organi, ali to ne znači da ne bi trebalo razmišljati o primjeni i uvođenju elemenata pristupačnosti.

Iz Saveza slijepih su napomenuli da Pravilnik o standardima web pristupačnosti važi i za sve privatne subjekte.

“Najčešći razlozi koje navode institucije zbog kojih izostaju elementi pristupačnosti su: preseljenje prostorija, arhitektonske barijere (stare zgrade), preseljenje osoblja, odnosno mijenjanje kancelarija i finansijski izdaci koji se smatraju “velikim“”, rekli su iz Saveza slijepih.

Oni su podjsetili da je Zakon o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom stupio na snagu 14. jula 2015. godine.

“Prema članu 33, da je ispoštovan rok od 18 mjeseci, značio bi da se već 14. januara 2017. godine moglo govoriti o jednakom tretmanu, poštovanju ličnosti, uvažavanju različitosti i dostojanstva, te primjeni prava koja se odnose na osobe oštećenog vida”, rekli su iz Saveza slijepih.

Oni su dodali da se 20. marta 2020. godine, na osnovu prikupljenih rezultata sprovedenog monitoringa, prvi put se nije moglo konstatovati da su institucije doprinijele smanjenju stepena diskriminacije osoba oštećenog vida.

“Nažalost, situacija se ni do 12. oktobra ove godine nije promijenila”, konstatovali su iz Saveza slijepih.

Oni su ocijenili da trenutna situacija ne ohrabruje osobe oštećenog vida da se aktivnije uključe u društvene tokove.

“Prije svega, mislimo na oblasti samostalnog života, samostalnog kretanja, pristupa informacijama, obrazovanja, zapošljavanja, učešća u političkoj, ali ni u umjetničkoj sferi”, kazali su iz tog saveza.

Oni su rekli da, s obzirom na to da na svakom koraku osobe oštećenog vida nailaze na nepristupačnost, može se konstatovati i prisustvo neposredne diskriminacije, od institucija koje su bile predmet monitoringa.

Iz tog saveza su pitali da li će biti nastavljena praksa donošenja zakona koji se neće implementirati, da li inspekcijski organi provjeravaju poštovanje člana 33 Zakona o zabrani diskriminacije na terenu i da li će se u Crnoj Gori i dalje tvrditi da su ljudska prava skupa, neostvariva i nedostižna.