Kriza u Njemačkoj: Na udaru srednja klasa

Sve veći izdaci za energente, inflacija koja razjeda dohodak, trenutno opterećuju mnog ljude u Njemačkoj. Ta kriza može potencijalno da potrese temelj društva - srednju klasu - a pogotovu njen najniži sloj.

Puno ih je i do sada su dobro živjeli: prosvjetni radnici, državni činovnici, zanatlije. Društvena grupa sa srednjim primanjima je stub njemačkog društva. Postoje razne definicije o pripadnosti srednjoj klasi, ali bi moglo da se kaže da su to ljudi koji zarađuju 80 do 150 odsto prosječne plate.

Za samce je to između 1.350 i 3.000 eura neto prihoda mjesečno, dok bi za porodice taj prhod morao da iznosi između 2.800 i 5.000 eura.

Ta grupa obuhvata ukupno 50 odsto stanovništva. Ova grupa plaća najveći dio poreza i time doprinosi obezbjeđivanju socijalne države i blagostanja. Ti ljudi u pravilu imaju veliko povjerenje u demokratiju i doprinose stabilnosti.

Decenijama se smatra da je vrijedno truda da se postane dio srednje klase. Sebe u Njemačkoj dijelom srednje klase smatraju i oni koji to nisu prema socio-ekonomskim kriterijumima – prema istraživanju Fondacije Bertelsman u zemlji čak 73 odsto ljudi smatraju da pripadaju srednjoj klasi.

„U Njemačkoj postoji relativno široka srednja klasa, u koju spada značajan dio stanovništva ili kojem može pripadati ako je vredan i uloži napor. Sredina je oduvijek bila tačka prema kojoj su se usmjeravale aspiracije na status onih koji još ne pripadaju toj srednjoj klasi. To je bio integracioni centar društva kojem se željelo pripadati“, kaže Patrik Zahve iz Istraživačkog centra nejednakosti i socijalne politike na Univerzitetu Bremen.

Dugo je srednja klasa u Njemačkoj sama po sebi bila obećanje društvenog uspona. Ona je to do određene mjere i danas, jer je prema statistici Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) - srednji sloj u Njemačkoj nešto veći od evropskog prosjeka.

Ali neke zemlje kao što su Danska i Slovačka znatno su iznad tog prosjeka. U spomenutom istraživanju se kaže da je za „mlade ljude sve teže da obezbijede mjesto u srednjoj klasi”.

Vjerovatnoća da se domognu statusa sa prosječnim dohotkom je za deset odsto manja nego devedesetih.

Srednja klasa je heterogena

Udio grupe sa srednjim prosječnim primanjima se od 1995. do 2018. Smanjio sa 74 odsto na 67 odsto. Najveće smanjenje se desilo do 2005. Taj trend nije obuhvatio cijelu srednju klasu, jer između nižeg i višeg srednjeg sloja postoji razlika u prihodu od nekoliko hiljada eura. I pad u niže i uspon u više društvene slojeve su se povećali.

„I dalje imamo širok i stabilan srednji sloj, ali se osipa na donjoj ivici. Raniji utisak da sa dobrim stručnim obrazovanjem čovjek ima siguran dohodak i jednom možda može da kupi kućicu, postepeno je nestao”, kaže Doroteja Španagel, direktorka Referata za politiku preraspodjele na Ekonomskom i sociološkom institutu (WSI) Fondacije Hans Bekler koja je bliska sindikatima.

Umjesto vjere u obećanje uspona nastupa strah. Kristofer Butervege koji se bavi proučavanjem siromaštva rekao je za njemačke medije da siromaštvo odavno nije samo problem marginalnih grupa. On se pojavljuje i u sasvim normalnim porodicama. Recimo, Društvo za istraživanje konzuma nikada u svojoj istoriji nije izmjerila lošiju vrijednost kod Njemaca kada je riječ o očekivanom dohotku u budućnosti.

Strah i brige

U Savjetovalištu za dugove i insolventnost Dijakonske službe pri evangeličkoj crkvi u Kelnu je taj strah od nemogućnosti da se izađe na kraj sa krizom već stvarnost.

„Pozivaju nas telefonom zaposleni u komunalnim preduzećima da se raspitaju za kurseve na kojima bi naučili ophođenje sa ljudima koji su očajni i pozivaju ih uplašeno telefonom“, kaže stručni referent Savjetovališta Martin Debener.

Slična iskustva ima Majke Kors iz Dužničkog savjetovališta: „Vidimo da ima mnogih, koji su, recimo, iz niže srednje klase, koji bi inače sasvim dobro prolazili sa svojom platom, ali sada zbog kredita, velikih kirija, visokih troškovae energije i namirnica bivaju brzo pritjerani uza zid“.

Niža srednja klasa. Dakle ljudi kojii maju oko 1.400 eura neto prihoda mjesečno. Godine 2018. u Njemačkoj ih je bilo 18 miliona. I sociolog Zahve vidi u njima grupu koju bi inflacija i energetska kriza mogli teško uzdrmati.

„Srednji dohodak nižeg srednjeg sloja je 40 000 eura, ali mnogi vjerovatno imaju mnogo manje. Dakle, nema mnogo ušteđevine koja bi mogla da pomogne da se pokrije porast cijena“.

I zaista, istraživanje Instituta za njemačku privredu (IW) pokazuje da energetska kriza direktno pogađa nižu srednju klasu. Čim domaćinstvo izdvaja više od 10 odsto dohotka za energiju ono važi kao „energetski siromašno“. Broj takvih domaćinstava se od 2021. do maja 2022. udvostručio, i sada iznosi 41 odsto od svih domaćinstava nižeg srednjeg sloja. To znači da će veliki broj ljudi zapasti u teškoće jer bez finansijskih zaliha dočekuju eksploziju cijena energije.

Zahve kaže da je zadatak politike da ne zaboravi te ljude i da im ciljano pomogne.

Promjena slike o sebi

Iako će srednji i gornji dio srednje klase narednih mjeseci biti vjerovatno manje pogođeni energetskom krizom i inflacijom, Zahve ipak vidi razliku u odnosu na ranije krize. Naime, samosvijest tog samouvjerenog dobrostojećeg stuba društva mogla bi se promijeniti.

Do sada je dio srednje klase njegovao životni stil koji Zahve zove „investicioni statusni rad". Recimo, prihodi su se investirali u sopstveni krov nad glavom. Ali zbog kamata i cijena u porastu, ta opcija je dostupna sve manjem broju ljudi iz srednjeg sloja.

Prema profesoru Zahveu sada bi taj sloj mogao da promijeni investicioni cilj – humani kapital, odnosno obrazovanje sopstvene djece, umjesto materijalnog sticanja. Pripadnici srednje klase se nadaju da će tako djeci ponovo poći za rukom da postignu ono što je oduvijek bilo slatko obećanje srednje klase: blagostanje, uspon i stabilno mjesto u društvu.

( Deutsche Welle )