Preminuo Mijo Mijušković, istaknuti crnogorski vajar

Jedan od najvećih crnogorskih likovnih stvaralaca i najznačajnijih vajara Mijo Mijušković, preminuo je jutros u 92. godini, saopštio je umjetnik Nikola Marković.

"Dragi prijatelji, želim sa velikom tugom da saopštim da nas je rano jutros napustio jedan od najvećih umjetnika i vajara koje je Crna Gora imala u svojoj dugoj istoriji kulture i umjetničkog stvaralaštva. Riječ je o Miju Mijuškovići, dragom kolegi i prijatelju sa kojim sam imao čast i privilegiju da sarađujem i intenzivno se družim zadnjih pola decenije... Živio je monaški posvećen svom radu i porodici. Svojim djelom je obilježio prostor cijele stare Jugoslavije i ostao stvaralački neiscrpno povezan sa Crnom Gorom, njenim kamenom i drvetom koje je uspješno vraćao u život jedinstvenim odnosom prema prirodi i onim danas zaboravljenim ali suštinski važnim vrijednostima svakog dobrog čovjeka. Na taj način posvećen suštini umjetnosti ostao je trajno vezan svojim djelom jedinstvenim dogovorom s prirodom koju je posebno volio i osluškivao, kroz obaveze preispitivanja svog stvaralačke slobode 'jedino pred samim Bogom, koji ga je posebno obdario' kako je isticao njegov blizak i drag prijatelj književnik Mirko Kovač", napisao je Marković na svom Instagram profilu.

Mijušković je rođen 1931. godine u Nikšiću gdje je duže vremena stvarao bogat umjetnički opus, istovremeno se bavio pozivom za koji se školovao - meteorologijom.

Sa 13 godina je postao partizanski kurir, a po završetku rata, i on se našao u grupi djece iz cijele Jugoslavije koja je poslata u Bugarsku. Vratio se posle godinu dana, jedno vrijeme živio u Vrnjačkoj Banji, a onda u Beogradu upisuje srednju hidrometeorološku školu. Posle mature upisuje Visoku pomorsku školu u Splitu, ali je shvatio da to nije za njega, pa napušta Split, vraća se u Crnu Goru i na Cetinju se sa samo 19 godina zapošljava u hidrometeorološkoj službi.

Upravo tih pet godina rada i boravka na Cetinju, smatraju kritičari a potvrđuje i umjetnik, imaju presudno važnu ulogu u životu Mija Mijuškovića, za njegovo približavanje i kasnije potpuno opredjeljivanje i posvećivanje umjetnosti. Meteorološkoj stanici u Nikšiću postavio je temelje i tu proveo radni vijek, uporedo stvarajući i umjetnička djela, a jedno vrijeme bio je i direktor te stanice. Jednom prilikom prostorije u kojima su se nalazili najdragocjeniji njegovi radovi bile su širom otvorene i iz njih je odneseno sve što je imalo komercijalnu vrijednost, pored njegovih skulptura i umjetnička djela njegovih prijatelja od kojih su najpoznatiji Dado Đurić, Uroš Tošković i Filo Filipović... Ipak, nastavio je da stvara i stvarao je sve do smrti, a njegov atelje i njegova galerija bili su svuda.

Posljednje godine svog života proveo je u Baru, u Sutomoru, ispod strmina planine Rumije.

Ambijent u kojem je rođen i na kojem je živio oslikavao se i na njegovim djelima u sklopu kojih nekada ujedinjuje, a nekada raslojava bogastvo vegetacije, tvrdi kamen i more. Često je putovao, boravio u različitim krajevima svijeta sa željom da upozna raznorodnost prirode, posjeti muzejske i galerijske riznice, proširi umjetničke vizije i motive, ali se onda uvijek se vraćao kraju iz kojega potiče.

Imao je više od 40 samostalnih i 150 kolektivnih izložbi... Njegove skulpture nalaze se u više galerija i muzeja od Crne Gore, regiona, pa dalje, između ostalih i u zbirci umjetničkih djela ”Metro Goldvin Majer”, u Muzeju izdavačke kuće "National Geografics".

Osim u galerijama, Mijuškovićeve skulpture su i u mnogim privatnim zbirkama, među kojima su poznati umjetnici, između ostalih i poljski teatrolog i estetičar Henrik Jurkovski, ruski pijanista Sergej Dorenjski, pjesnik Jevgenije Jevtušenko, italijanski producent Karlo Ponti, grčki državnik i vlasnik velike kolekcije umjetnina Konstatin Micotakis, šahista Viktor Korčnoj, teatrolog iz Bratislave Vlado Predmerski i drugi.

Pored toga, njegove skulpture se dodjeljuju i kao statuete za najbolja umjetnička ostvarenja. Njegov ”Mali princ” tradicionalno se dodjeljuje najvećim dostignućima na Međunarodnom fetivalu pozorišta za djecu u Subotici, a takođe je njegova skulptura – statueta, uz Evropsku nagradu za poeziju, dodijeljena švedskom pjesniku Tomasu Transtromeru, danas laureatu Nobelove nagrade.

O stvaralaštvu Mija Mijuškovića objavljeni su brojni tekstovi, radio i televizijske emisije. Snimljeno je više dokumentarnih filmova i televizijskih emisija. Dokumentarni zapisi o Mijuškoviću napravljeni su u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj, Nemačkoj, Francuskoj...

Dobitnik je Trinaestojulske nagrade, kao i brojnih drugih strukovnih priznanja.

( Jelena Kontić )