Kad postoje volja i aktivitet, stvari se počnu dešavati

Tek je završila osnovne studije, a mlada crnogorska glumica Lara Dragović može se pohvaliti sjajnim pozorišnim ulogama. Jedna od njih svakako je i uloga Žastin u predstavi “Lista za ljubav” koja je nedavno odigrana u Podgorici, a imala je priliku da igra i u prošlogodišnjem hitu Gradskog pozorišta “Ukroćena goropad” ili u predstavi “Djeca sunca” Nacionalnog teatra.

Smatra da je njen talenat ono što je poput ostalih kolega preporučuje, ali da je za ovaj posao veoma bitna upornost i profesionalnost, te u intervjuu za Vijesti savjetuje mlađim kolegama da je veoma bitno da idu na kastinge...

Nedavno je publika imala priliku da te gleda u predstavi “Lista za ljubav”, gdje kroz lik koji tumačiš igraš više uloga. Koliko je bilo teško sva ta “stanja” žene dočarati na sceni, a pošto je u pitanju komedija, ne preći granicu i karikirati?

Komedija je jako kompleksan i izazovan žanr, bez obzira na prividnu lakoću i naivnost zapleta i događaja. Ono što je definitivno kao pristup, jeste ozbiljnost u izvršavanje cilja na sceni. Sama igra glumčeva ne smije ličiti na geg, skeč i karikaturu, već se mora vrlo ozbiljno rješavati zadati problem u odgovarajućem karakteru, koji je u komediji obično “niži”, naivniji i manje plemenit od nas. Lik koji tumačim u “Listi za ljubav” je nešto što je vjerovatno zadatak koji bi većina glumaca priželjkivala - jer nudi i otvara prostor za šarolikost i lepezu karaktera u jednom karakteru. Bilo je vrlo zahtjevno posložiti ih sve redom i dati svakome posebnu, istaknutu crtu koja vuče radnju naprijed. Ali je istovremeno bilo mnogo zabavno, jer je budilo radost igre i maštanje. U toku proba je bilo i pretjerivanja i “nedotjeranosti”, pa se kao i uvijek traži prava mjera, a ja se nadam da je jesam našla na igranju u atrijumu Capital plaze.

Ovaj projekat postavljen je 2015. godine, a tada je u komadu ulogu Žastin igrala Dragana Dabović. Koliko je tesko bilo “preuzeti” ulogu koju je već neko drugi izgradio i koliko si u Žastin unijela sebe?

Uskakanja u predstavu su nešto na šta bi glumci trebalo što prije da naviknu i prihvate kao dio posla, doduše stresan dio posla. Nije nikad lako preuzeti ulogu, ali je jedna od olakšavajućih okolnosti kada je neko prije nas već dobro uradio posao kao što su Daca Dabović i Marija Đurić. Onda preostaje da materijal provučemo kroz sebe i damo “nešto svoje”. Kroz svaki lik koji tumačim unosim sebe, jer u nama samima već postoje sve osobine i pojedinosti - manje ili više izražene u našem ličnom karakteru, koje se traže, zatim oblikuju i prilagođavaju radnji, zadataku koji karakter obavlja na sceni i samom karakteru.

Upravo ovaj projekat donijela si sa dva iskusna glumca. Koliko ti je sam proces bio lakši s obzirom na to da radiš sa njima?

Glumac je najsrećniji kad u ekipi predstave ima ljude na koje se može osloniti i kojima vjeruje. Tako je bilo u ovom slučaju. Sa Goranom sam već imala sreće da radim na predstavi i filmu, a Branko Ilić je moj profesor glume na Akademiji. Oni su već dobro uigran tim, tako da su me samo prihvatili i pomogli mi da se što brže i bolje snađem u njima dobro poznatom, a meni novom materijalu.

Je li bila veća odgovornost dijeliti scemu sa profesorom koji je bio zaduzen za tvoju klasu?

Igrati sa profesorom je i olakšavajuća i otežavajuća okolnost. Odgovornost je svakako velika, jer ipak on najbolje zna moje glumačke boljke, a sa druge strane utoliko prije mi skrene pažnju na iste, pa se brže i popravljaju stvari.

Kao što sam rekla, predstava se dugo nije igrala, s obzirom na to da je ponovno izvođenje u Podgorici dobro prošlo, hoćete li je igrati još negdje?

Igraćemo brzo opet u Podgorici, u novembru, a moguća su i skora gostovanja u regionu.

Još kao student imala si priliku da dobijaš uloge, najčešće u pozoroštu. Posljednje vrijeme igrala si i u predstavama “Djeca sunca” i “Ukroćena goropad”. S obzirom na to da mnogi glumci nakon završene Akademije dugo čekaju na stalan angažman u pozoroštu, koliko te uloge dok si još student preporučuju za isti?

Zaista sam imala sreće da se sretnem kao mlada sa dobrim rediteljima i da stičem iskustvo kroz profesionalan rad. Naravno da je talenat ono što nas mlade preporučuje, ali i vrijedan, odgovoran rad koji se prepozna. Ne upale mnoge stvari odmah - pogotovo kad si mlad i na studijama. Dese se i pehovi, zbog nedovoljnog iskustva, treme…ali je važno da se ne odustaje i da ostane vjera u to da će se kroz predan rad stvari sleći. Ja vjerujem u to. Vjerujem da će rad uvijek da se prepozna. Važno je da se stiče iskustvo i da se rad na sebi ne obustavi po završetku akademije.

Dosta glumaca se odlučije za neke samostalne projekte. Kakav je slučaj sa tvojim drugarima sa klase, razmišljate li o nekim kamernim predstavama gdje biste mogli da pokazete talenat, ili isključivo čekate kastinge i pozive za projekte?

Mi smo prošle godine završili osnovne studije, tako da su samostalni projekti i naša inicijativa nešto što će tek sada da uzme maha. Svako od nas već ima neke prijedloge koji bi mogli da ugledaju svjetla pozornice. Svakako kroz studiranje smo naučili da moramo sami da tražimo prostor za sebe, da to niko neće raditi umjesto nas. Tako smo i uz profesorovu pomoć tokom studija i napravili dvije ispitne predstave koje još uvijek igramo. Treba biti strpljiv i ne gubiti vjeru u sebe i čitati, mnogo čitati jer ima zbilja fantastičnih komada koji tek čekaju da budu postavljeni. Kad postoje volja i aktivitet, stvari se nekako počnu dešavati.

Posljednjih godina otvaraju se vrata i našim glumcima pa ih često možemo gledati u regionalnim serijama. Jesi li bila na kastinzima i koliko je teško, s obzirom na to da uglavnom gledamo jedne iste ljude, prostor dobije novo lice?

Svaki početak je težak - to je istina. Nije lako generalno se pokazati u glumačkom svijetu, a kamoli kad si student. Važno je da se ide na kastinge jer drugačije će se trema teško slomiti. U posljednje vrijeme kastinga je sve više na našu sreću, ranije to nije bilo tako. Što se tiče kastinga u regionu, bila sam uživo na samo jedan i to pamtim kao odlično iskustvo. Obično dobijemo priliku za online kastinge, da se šalje kasting putem maila - takozvani selftape. Toga je sve više, ne samo kod nas, nego u svijetu uopšte. Konkurencija je još veća, ali uz dobru pripremu i vjeru u sebe, nikad se ne zna.

Igrala u reklami za Evropsko prvenstvo u e-Footballu

Dosta mladih glumaca u nedostatku posla glumi u reklamama. Tebe smo imali priliku da vidimo i u onoj za nakavu Evropskog prvenstva u e-Footballu. Koliko ti je gejming blizak i kakva je bila ova saradnja?

Reklame nisu uvijek nešto čemu glumac pribjegava jer “mora”. Kada prepoznam u reklami ideju koja mi se dopada ili vidim potencijal za kvalitet po nekom mom ukusu, uz to dobijem da radim sa dobrom ekipom, to i prihvatim da radim. Takav je bio slučaj sa reklamom za e- Football. Ostvarila se odlična saradnja i netipična ideja za koncept reklame. Nisam zaluđenik za gejmingom, ali je primjetno da je u bliskom okruženju sve više popularan, toliko da i u porodici imam gejmera.

( Marija Vasić )