Tebi kliče Podgorica tvoja...

Ne uliva mi nadu u bolje sjutra hronična konfuzija na našoj razrovanoj društvenopolitičkoj bojišnici - gdje ljuti rovovski boj biju suprostavljeni politički/interesni tabori - kojima je fokus isključivo na prerogativima vršenja vlasti - dok je pregaženi i davno zaboravljeni koncept tzv. javnog dobra, odnosno javnog interesa - što ono bješe javni interes? - svima van fokusa.

O ne, ne - ovo što vidim, ne uliva mi nadu, definitivno...

Atmosfera je ovdje zatrovana najnižim strastima, u međuvremenu toliko ogoljenim, da rezignacija, uz nezaobilaznu korupciju, postaje ozbiljan faktor tzv. unutrašnje destrukcije - osim ako ste sa one strane, pa vas slatka vlast opčinjava kao što su, u ona davna vremena, tzv. bistre sijalice - od 60 W - opčinjavale noćne leptire i mušice.

I još ako vam priznam da sam na potonjim podgoričkim izborima, davne 2018. godine, odlučno mahnuo desnicom i prekrižio listić - po dijagonali - te da, u ovih četiri godine i kusur, koliko ima od potonjih izbora, nijednom nijesam zažalio zbog te dijagonale - upravo suprotno, bilo je slučajeva, broja im se ne zna, u kojima je ta moja odluka da poništim listić vrlo blagotvorno uticala na moj duševni mir i spokoj - onda ni ovoga puta ne postoji, bojim se, druga opcija do li da (opet) uskratim konkretnu podršku jednom od pretendenata - uključujući tu, svakako, i gospođu pretendenticu na podgorički prijesto.

Drugim riječima - neću da biram. Ekipa koja pretenduje na poziciju gradonačelnika - uključujući tu, svakako, i gospođu pretendenticu na poziciju gradonačelnice - ne nudi to nešto (moga) glasa vrijedno. Nema tu ništa u što bih bio sklon da povjerujem - i ne vidim zašto bih zaokružio broj ispred imena jednoga od tzv. nosioca partijske liste - ili ispred imena te jedne nositeljke liste - samo zaokruživanja radi.

Jesam li indiferentan? O ne, ne - not me - samo ne vidim to što gospoda pretendenti i gospođa pretendentica hoće da vidim - te stoga neću da učestvujem u tom šarlatanskom igrokazu.

***

Ako li vas pak zanima na kojega od pretendenata bih se kladio - ako bi neka od domicilnih kladionica izbacila kvote - reći ću vam, bez imalo ustezanja, da bih pare (u visini honaračića od ovog teksta) stavio na - fanfare molim: Ivana Vukovića, aktuelnog gradonačelnika Glavnog grada Podgorice. Moja procjena da je Vuković najbliži pobjedi počiva na nizu faktora - subjektivnih i objektivnih - OK, uglavnom subjektivnih - od kojih bih, ovom prilikom, izdvojio tek nekoliko.

Dakle, za razliku od (svih) ostalih pretendenata - kao i gospođe pretendentice - naš Vuković, prije svega i iznad svega, ostavlja utisak krvavog partijskog trudbenika, udarnika, kojemu je (stvarno) stalo do pobjede, koji je uvjeren u svoju pobjedu - i koji, što je najvažnije, zrači aurom (budućeg) pobjednika. Možete li da zamislite Vukovića podvijenog repića? Teško braćo i sestre, baš teško...

OK, da se razumijemo - Vukoviću definitivno nije prioritet i duši i oku prijatna Podgorica - skladna i funkcionalna urbana cjelina poželjna za život. Njegova vizija doseže tek do nekakve sveprisutne pionirske sekcije - iz doba mrskog nam socijalizma - koja, uz pjesmu na usnama, prekopava i asfaltira ceste, uređuje igrališta i sportske terene, sadi cvijeće i, nadasve - podiže opštu borbenu gotovost (jer svi znamo da neprijatelj, žedan naše tople krvi, nikada ne spava).

Da je, kao što nije, Vuković u posjedu nekakve svijetle vizije koja bi se odnosila na svima nama najdraži grad u doglednoj budućnosti - dijapazon njegovih interesovanja i aktivnosti bi se bitno razlikovao - Vuković bi insistirao na sistemskim promjenama - koje bi, sa jedne strane, podrazumijevale napuštanje prevaziđnih modela upravljanja gradom koji su u tzv. razvijenom svijetu bili aktuelni u godinama neposredno po okončanju Drugog svjetskog rata - i koji su uglavnom bili okrenuti rješavanju tzv. komunalnih problema - dok bi se, sa druge strane, težilo smišljenom, postepenom i vrlo opreznom uvođenju novih modela - koji bi, naravno, počivali na operativnim vizijama razvoja Glavnoga grada u narednih... Koliko godina? Barem pedesetak, ako mene pitate.

Uzmimo samo jedan od problema, među desecima problema koji muče grad pod Goricom - problem saobraćajnih gužvi - i zapitajmo se što Vuković čini ne bi li se taj problem barem učinio snošljivijim. Odgovor je - ne čini ništa. OK, ne čini gotovo ništa - ali je zato i više nego spreman da u svakoj prilici razvuče svoj veličanstveni osmjeh - osmjeh kuma koji se upravo vratio sa broda i svima donio darove.

Ah taj Vukovićev čuveni osmjeh... Ako li pak zanemarimo činjenicu da je besmislen - taj osmjeh, priznajmo, djeluje sasvim razoružavajuće. Ako je Vuković u stanju da razapne osmjeh preko cijelog lica - osmjeh kojim nam odašilje poruku da je sve u redu, suprotno našim uvidima u stanje stvari - onda se gaće, što bi se reklo u narodu, same driješe.

Drugo, vjerovatno i najvažnije, kod poluharizmatičnog Vukovića nema ni naznaka dirljivog oklijevanja i generalne nesnađenosti u ulozi potencijalnog gradonačelnika, odnosno potencijalne gradonačelnice - što je, uz apsolutni nedostatak harizme, ključna karakteristika pojave i nastupa tzv. Raspara - svakog od ostalih pretendenata pojedinačno, uključujući i pretendenticu, naravno.

***

E sad, tu je i sasvim logično pitanje visprenog studenta iz posljednje klupe - A zašto ne biste vi, gospodine, lijepo glasali za Vukovića kad ste već spremni da stavite pare na njegovu izbornu pobjedu? Valjda vam je u interesu da i vi, vašim glasom, doprinesete njegovoj blistavoj pobjedi? A ne bi bilo na odmet, kad već pomenusmo izbore, da pozovete i vaše neodlučne prijateljice i prijatelje da i oni glasaju za Vukovića - zar ne?

OK, ako Vuković pobijedi na podgoričkim izborima, biće mi drago što sam bio u pravu - ali nemam namjeru da slavim njegovu pobjedu - Vukovićeva pozicija na političkoj sceni je u debeloj sjenci njegovog nadređenog - gospodina Đukanovića - i sve dok je tako, sve dok Vuković ne izađe na svjetlost dana, teško da ću biti u stanju da ga shvatim ozbiljno i, shodno tome, uvažim.

Gradsku TV - ili DPS TV, od milošte - koja umnogome doprinosi hroničnom galimatijasu na tzv. društvenopolitičkoj pozornici - a posebno predizbornom galimatijasu - bolje da ne pominjem...

***

Vukoviću dušo moja, tebi kliče Podgorica tvoja - OK, ako ti ne kliče baš cijela Podgorica, a ono ti kliče barem ta tijesna natpolovična većina.

Dabogda slomio nogu Vukoviću!

( Borislav Vukićević )