Knežević: Ništa ne vidimo od ove rudarske rupe
Ekološki aktivista oštro kritikovao povlačenje odluke o proglašenju gornjeg toka Ćehotine za park prirode sa dnevnog reda lokalne Skupštine
Ekološki aktivista Vaso Knežević ocijenio je da je lokalna vlast propustila istorijsku priliku da predstavi Pljevlja u ljepšem svjetlu, nakon što je gradonačelnik Rajko Kovačević (DPS) povukao sa dnevnog reda jučerašnje sjednice Skupštine odluku o proglašenju gornjeg toka rijeke Ćehotine parkom prirode.
U obrazloženju Kovačević je naveo da odluku povlači zbog potrebe detaljnog sagledavanja šireg javnog interesa i mogućnosti razvoja drugih privrednih djelatnosti od značaja za lokalno stanovništvo i opštinu Pljevlja, kao i zbog potrebe za daljim sagledavanjem prostorno-planske dokumentacije za navedeno područje.
Knežević je istakao da je propuštena prilika da se napravi neka pozitivnija i ljepša slika Pljevalja, po kojoj bi grad i Pljevljaci bili prepoznati, a ne samo po zagađenju i problemima.
”Povlačenje sa dnevnog reda Skupštine tačke o proglašenju Parka prirode Gornji tok rijeke Ćehotine govori o nama Pljevljacima kako smo ekološki neosviješćeni i neinformisani, bojažljivi prema novim i širim vidicima i da ne vidimo ništa od ove rudarske rupe u koju polako utanjamo svi. Bojimo se da nam zaštita osnovnih segmenata životne sredine ne ugrozi privredni razvoj Pljevalja, a ne bojimo se da nam ovakav razvoj postepeno uništava vodu, vazduh i zemlju”, kazao je on.
Park prirode, ističe Knežević, ne zaustavlja razvoj, već “upravo inicira razvoj, i to održiv na prirodnim i kulturno-istorijskim resursima koji su dokazani i prepoznati u gornjem toku Ćehotine”.
”Samo neke od činjenica koje govore da ovo područje treba da bude park prirode: očuvan biodiverzitet, voda iz akumulacije Otilovići se koristi za vodosnabdijevanje Pljevljaka (više od 50 odsto), meandri Ćehotine koji su već prepoznati turistički reper Pljevalja i Crne Gore (uvršteni u Sva čuda Crne Gore), prvi ljudski tragovi na području Balkana se nalaze u kanjonu gornjeg toka Ćehotine (pećina pod Gospića vrhom, Medena pećina, Mališina pećina), srednjovjekovni nadgrobni spomenici u Ljutićima i Marinoj šumi, rijeka Ćehotina sa svojim biodiverzitetom”.
Knežević je naveo da su Pljevljaci “postali preduzetnički zakržljali generacijski i sve manje održivi, zbog oslonca na neodržive resurse koji će se kad-tad iscrpiti”, a da će im, kako je ocijenio, kad bude loše - krivi biti Podgoričani.
Kaže da pljevaljski političari ništa nisu naučili iako već decenijama obilaze Velenje u Sloveniji, bratime se sa najboljima i uče na primjerima pozitivne prakse.
”U Pljevljima je govoriti o zaštiti životne sredine isto kao i govoriti kaubojima o zaštiti Indijanaca... Kauboji su poslije 50 godina shvatili da su pogriješili, a kad ćemo mi”.
VELIKO PRIRODNO BOGATSTVO
Postupak stavljanja pod zaštitu novog zaštićenog područja Opština Pljevlja pokrenula je 3. marta prošle godine podnošenjem zahtjeva Agenciji za zaštitu životne sredine za izradu Studije zaštite.
Agencija je u međuvremenu uradila dokument.
Park prirode “Gornji tok rijeke Ćehotine” trebalo bi da bude u kategoriji IV zaštićenih područja, u koju spadaju područja u kojima su zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva i njihova staništa.
Ukupna površina parka prirode iznosila bi oko 1.330 hektara.
”Gornji tok rijeke Ćehotine, predložen za zaštitu, čini njen tok prije grada, na području sela Otilovići i Mataruge. To područje čini 11 kilometara slobodnog toka rijeke Ćehotine u njenom gornjem toku, oko 2 kilometra toka rijeke Maočnice pri ušću u Ćehotinu, 3,5 kilometra Kozičke rijeke pri ušću u Ćehotinu i 11 kilometara vještačke akumulacije ‘Otilovići’ na rijeci Ćehotini. Otilovićko jezero je napravljeno prije 35 godina za potrebe TE Pljevlja, ali se voda iz akumulacije koristi i za vodosnabdijevanje grada, što predstavlja i razlog više za zaštitu gornjeg toka rijeke Ćehotine koji bi ujedno bio i zona sanitarne zaštite vodozahvata Otilovićkog jezera u cilju zaštite vode za piće”, navodi se u Studiji.
Pojašnjeno je da se prostor parka prirode stavlja pod zaštitu radi stvaranja uslova za opstanak i dugoročnu zaštitu velikog broja vrsta i staništa, kao i sprečavanja štetnih aktivnosti koje mogu ugroziti posebne ili značajne komponente biodiverziteta.
Predviđeno je da parkom prirode upravlja Sportsko-ribolovni klub “Lipljen”, u saradnji sa Turističkom organizacijom Pljevalja.
“Na području gornjeg toka rijeke Ćehotine se nalazi i turistički reper opštine Pljevlja - Meandri rijeke Ćehotine, koji treba da budu valorizovani u većoj mjeri, ali i na održiv način. Zahvaljujući aktivnom promovisanju ovog područja od strane Turističke organizacije opštine Pljevlja, pogotovo vidikovca meandri Ćehotine, u posljednje tri godine došlo je do znatnog povećanja broja posjetilaca. Zaštitom područja gornjeg toka rijeke Ćehotine očekivano je da će doći do daljeg povećanja broja posjetilaca, što posljedično dovodi do bolje promocije ne samo ovog područja, već i opštine Pljevlja… Meandri Ćehotine su prirodni fenomen rijeke, koji je postao vidljiv nakon izgradnje akumulacije Otilovići za potrebe TE Pljevlja, nakon što je došlo do izdizanja nivoa rijeke, širenja njenog korita i ispunjavanja meandara vodom. Zbog kanjonskog predjela kroz koji jezero vijuga, Otilovićko jezero nije čitavom svojom dužinom dostupno posjetiocima. Međutim, na jezeru postoji nekoliko prilaza sa kojih mogu da polaze čamci, kajaci, turistički brodići”, navodi se u Studiji.
Na ovom području, tvrde obrađivači dokumenta, još je očuvana autohtona flora i fauna, područje nije previše opterećeno urbanizacijom i devastacijom prostora.
”Da bi tako i ostalo, mora se zaštititi kako bi se spriječile potencijalne prijetnje u budućnosti koje bi mogle da ugroze vrijednosti ovog područja, prije svega mladicu koja se smatra ugroženom vrstom”, navodi se u Studiji.
Obrađivači dokumenta tvrde da gornji tok Ćehotine ima poseban značaj za razumijevanje kulturne istorije ne samo pljevaljskog kraja, već i središnjeg dijela Balkanskog poluostrva.
Prirodni i ambijentalni uslovi, prirodne ljepote sa prostranstvima šuma, pašnjaka i livada, pružaju sve mogućnosti za razvoj ruralnog turizma, posebno na područjima uz gornji tok i na lijevoj strani rijeke Ćehotine, navodi se u Studiji.
Nije data procjena potrebnih finansijskih sredstava za sprovođenje odluke o proglašenju zaštićenog područja.
( Goran Malidžan )