Stefanovski i Atanasovski nastupili na Guitar festu: Svaki instrument je lijek za ljudsku dušu

Važno je da festival raste, dobija još veći publicitet, ali i privlači mlade i starije gitariste

116 pregleda0 komentar(a)
Guitar fest, Vlatko Stefanovski, Foto: Svetlana Mandić
29.09.2017. 15:10h

“Jedna od dobrih strana muzike je što kada te pogodi, ne osjećaš bol“, kazao je Bob Marli. Tako je bilo preksinoć u Nikšićkom pozorištu tokom koncerta poznatog makedonskog gitariste Vlatka Stefanovskog i eminentnog slovenačkog saksofoniste Vaska Atanasovskog, u okviru 12. Međunarodnog festivala gitare. Pogađali su zvuci instrumenata pravo u srce, ali nije boljelo.

“Važno je da festival raste, dobija veći publicitet, privlači mlade gitariste, ali i one iskusnije. Naravoučenije cijele priče je da se firmira gitara i gitarska muzika, da se mladi stimulišu da se dohvate instrumenta i da ga sviraju. Da li amaterski, profesionalno, genijalno ili iz hobija, to je pitanje izbora. Ali ovo je afirmacija gitare i kulture”, kazao je Stefanovski nakon koncerta.

On je na Gitar festu domaćin, s obzirom na to da je za 12 godina nastupio pet puta.

“Imam laku nogu. Kad god odem negdje, zovu me svake godine. Gitar fest je poseban jer sam sa organizatorima postao prijatelj nakon prvog nastupa. Čujemo se prijteljski desetak puta godišnje, a ne samo od godine do godine”, kazao je virtuoz na gitari.

Uskoro izlazi njegov solo akustični album “Mother tongue” koji će, kako reče, biti prava stvar za muzičke sladokusce.

“U svom studiju sam za tri-četiri aprilska i majska dana brzo ‘istovario' iz rukava ono što spremam. Godinama sviram ovakve koncerte i polako ‘šmirglam’ stvar dok je ne zaokružim. Mislim da će rezultat biti izvanredan zato što je malo takvih projekata. Ovo je intimna minijaturna muzika i vjerujem da je puna emocija i dobrih vibracija”, istakao je Stefanovski koga ubrajaju u deset najboljih na svijetu.

Nedavno mu je Makedonija dodijelila nagradu za životno djelo “11. oktobar”, koju će primiti upravo tog datuma. Zahvalan je, ističe, što je država prepoznala njegov rad.

Ljetos je u Tivtu, na njegovom i koncertu Dragoljuba Đuričića i bubnjara “Balkanska lavina” nastupio i njegov sin Jan.

“Jan je svirao kao gost Dragoljubu. Nakon toga smo imali pet-šest koncerata i svirao je pjesme ‘Kao kakao’ i ‘Uči me majko, karaj me’, i to vrlo kompetentno. On je gimnazijalac i zasada su mu hobi bubnjevi. Volio bih da ide dalje i napreduje. Prije godinu je doživio tešku saobraćajnu nesreću. Bubnjevi su rihab fizički, emotivni, mentalni, spiritualni. Svaki instrument je lijek za dušu”, kazao je gitarista.

Ako je to tačno, onda su njegova gitara i saksofon i flauta Atanasovskog u Nikšiću izliječila mnoge.

“Atanasovski ima u sebi nešto makedonsko, nešto srpsko, hrvatsko. Svira sve moguće saksofone i mislim da su za njega ovaj festival i grad otkrovenje”, najavio je Stefanovski umjetnika koga smatraju za jednog od najkreativnijih i svestranijih slovenačkih kompozitora i muzičara.

“Utisci su fenomenalni, a publika odlična. Mislim da je to rezultat rada organizatora tokom godina. Drago mi je što sam nastupio jer je bila odlična atmosfera i energija”, kazao je Atanasovski.

Posljednjih godina, nakon svih djelova svijeta na red je došao Balkan. A sada i Crna Gora.

“Ovo je moj prvi koncert u Crnoj Gori, jer ne brojim kada sam bio u osmom razredu osnovne. Čim sam sletio čuo sam da su Nikšićani čestiti ljudi i uvjerio sam se u to”, kazao je muzičar koji je sarađivao sa poznatim svjetskim muzičarima iz različitih pravaca.

Objavio je 15 albuma, a komponuje za pozorišne i lutkarske predstave, ples, kao i za mnoge soliste, ansamble i horove.

“Najviše uživam na bini, dok sviram. Balansiram tako što nekad sjednem i pišem note, da ne putujem stalno”, kazao je Atanasovski.

„Electric counterpoint“ Mislava Režića zatvorio Guitar fest

Festival gitare zatvoren je koncertom „Electric counterpoint“, poznatog hrvatskog gitariste Mislava Režića. Režić ima veoma aktivnu međunarodnu karijeru kao solista, član je kamernih sastava i predavač, a sarađivao je sa velikim brojem muzičara i ansambala. Član je i jedan je od utemeljivača “Ansambla Machetes”, koji se bavi izvođenjem savremene muzike. Kompozitori Vlado Sunko i Nikoleta Chatzopoulu posvetili su svoja djela Mislavu Režiću. Od 2013. predaje na međunarodnoj ljetnjoj muzičkoj školi u Kaštelima u Hrvatskoj. Njegov solistički nosač zvuka “Auburn” posvećen savremenoj muzici za gitaru izdat je početkom 2017. za izdavača DNA.

“Gitara u zadnje vrijeme živi od ovakvih festivala i oni su zaslužni što je taj instrument doživio bum zadnjih godina. Gitara je, kao neki instrument, bila na margini tako da se moramo sami organizovati”, kazao je Režić koji prvi put učestvuje na ovom festu.

Prema njegovim riječima festivali poput nikšićkog su vrlo značajni za razvoj gitare. Nakon boravka u Holandiji, kako je kazao, počeo je da se interesuje za savremenu muziku. Malo je gitarista koji se njom bave.

Režićev album “Auburn” predstavlja kompilaciju različitih stilova.

“Namjerno sam izabrao stilski različite stvari gdje se može čuti muzika ogromnog stilskog opsega. Ima tu minimalizma, od najjednostavnijeg izražajnog stila do nove kompleksnosti. Želio sam napraviti nešto što mene zanima i što neće biti dosadno ni meni, ali što neće biti dosadno ni publici”, kazao je Režić koji je Nikšićanima predstavio dio sa pomenutog albuma.