Crtica o ženi - borcu: U ime države i života - izvini
Žena sa kojom se sudbina poigrala, pa joj čak dodijelila prezime koje joj nikako ne priliči - Nebrigić...
Ovo je crtica o ženi - borcu, državi, o životu. I dok će svi pričati o lokalnim izborima, dok će se opet prebrojavati i prestrojavati, želim da pišem o njoj. O ženi sa kojom se sudbina poigrala, pa joj čak dodijelila prezime koje joj nikako ne priliči - Tanja Nebrigić.
A njoj život - velika briga. Godinama je sa suprugom i četvoro djece, od kojih jedno ima ozbiljne zdravstvene probleme, živjela u trošnoj, vlažnoj baraci u nikšićkom naselju Trudbenik, kod Željezare, u krajnje neuslovnim prostorijama, uzalud pokušavajući da od prethodne lokalne uprave dobiju kakav-takav pristojan dom. Kada je ostala bez supruga, nastavila je da se bori, da čisti ulaze, stanove, da vodi računa o starijim osobama, da, iako slabog zdravlja, zarađuje “crkavicu” kako bi djeci obezbijedila koru hljeba.
I onda, 21. marta ove godine, baraka u kojoj su živjeli u potpunosti je izgorjela. Vatra je progutala i to malo što su imali, a najteže joj je palo što su u plamenu izgorele porodične fotografije, uspomene. Ostali su Nebrigići bez krova nad glavom. Nije Tanja ni slutila da će doći dan da na zgarištu barake prebira po uspomenama i plače. Ali, nije dozvolila da vatra proguta i njenu snagu.
Pritekli su im u pomoć znani i neznani - stiglo je nešto odjeće i obuće, hrana, Ratko Drašković je oproštajni meč i “Dnevnicu” odradio za njih. Opština im je obećala krov nad glavom. Pravne procedure, koje često zagorčaju život, trajale su predugo i Nebrigići, njih četvoro, tačno sedam mjeseci od kada su ostali bez krova nad glavom, 21. oktobra ušli su u novi dom koji im je obezbijedila lokalna uprava. Sa njima nije bila Tanja. Ona je u Podgorici gledala video-snimke novog doma i plakala. Sada od sreće.
Tanja ponovo bije bitku - ovoga puta najvažniju, životnu. Ima tumor pluća koji je metastazirao i zahvatio mozak i na onkološkom odjeljenju Kliničkog centra čeka da krene sa hemoterapijom.
”Pobijediću ja i ovo”, napisala mi je u poruci.
Htjela sam da joj napišem “izvini” - u ime života, države, sistema koji “jede” svoju djecu, u ime sudbine, ali napisah:
”Naravno da hoćeš! Lavica si ti”.
( Svetlana Mandić )