Slike koje imaju dušu, oplemenjuju i raduju

Ljepote prirode i prirodni dar da se one na najljepši način dožive i transponuju u umjetničko, likovno djelo, privilegija su rijetkih i odabranih. Među njima je, tvrdi akademik Zuvdija Hodžić, i Sejla Bašić Kerović.

Iako nema formalno likovno obrazovanje, Sejla Kerović nedavno je počela intenzivno da se bavi slikarstvom prenoseći na svoja platna ono o čemu sanja i za čime žudi. Nakon nekolike izložbe slika u Crnoj Gori, umjetnica će se predstaviti i u Bijelom Polju, a njena postavka, nazvana “Sanjajući zavičaj” biće otvorena sjutra u Bijelom Polju, u galeriji JU Centar za kulturu ‘’Vojislav Bulatović Strunjo’’ u 19 časova.

”Ovu postavku cine 24 slike u tehnici ulje na platnu. Ovom izložbom sam htjela da predstavim jedan dio mog života, i to onaj najbezbrižniji, djetinjstvo... Da sve te uspomene i sjećanja sažmem i dam oblik, boju i formu, na meni svojstven način, vođena čistom emocijom”, rekla je umjetnjca za “Vijesti”.

U tekstu “Sejlina snoviđenja”, inspirisanom ovim ciklusom autorkinih djela, Zuvdija Hodžić ističe da njena djela nastaju iz najdubljih, najintimnijih i najiskrenijih osjećanja i potreba. Crtala je i slikala za svoju dušu, bilježi on, zaneseno uživajući u tome kao u igri.

”Zaljubljena u zavičaj, opijena njegovom ljepotom, ustreptalih čula i probuđenih emocija, nadahnuto je prenosila na platno ‘viđeno i doživljeno’, stvarajući slike koje zadovoljavaju zavidne estetske kriterijume, a još lakše komuniciraju sa onima koji u njima i na njima vide i nalaze slike koje im bude sjećanja na prve i najljepše utiske i doživljaje. Sve im je na njima poznato, ali je i drugačije, Sejlinom kičicom i bojama dovedeno do bajkovitog, stvarnog a nestvarnog”, ističe Hodžić i nastavlja:

”Zeleni lokvanji su crveni, purpurni, livade su zelenije, vode (ah vode!) plave i prozračne ali zarumenjene, zelene, kao i johe i vrbe na izvorištu Lima, na obalama Ljuče i sjenokosima pored nje. Gotovo da se osjeća miris otave, vodenih biljaka, šapat i šumor ševarja, odsjaj zvijezda u jezerskom ogledalu… I jezero, i nebo nad njim, i mir vode, i čamac sa pticom vodaricom na krmi, sigurnom kao da je u gnijezdu, kao majka nad kolijevkom i uspavanim odojčetom. Sve je tiho, sve odiše spokojem. Mirne su i Sejline slike. Posebno one o stišanim vodama, ‘vodama vidaricama’, koje imaju oniričku moć da u nama probude sanjarenja i uspomene, najplemenitija osjećanja”.

Akademski slikar mr Aldemar Ibrahimović dodao je da umjetnica odlično i hrabro ulazi u koštac sa zahtjevnim slikarskim problemima i motivima, ali da je njeno osnovno tematsko opredjeljenje ipak pejzaž. On smatra i da Sejla Kerović oponaša djela svog uzora Vinsenta Van Goga prilagođavajući kompoziciju formatu platna.

”Jak kolorit, jarko žute, zelene, ljubičaste, nijansi crvene, plave, sive... izražavaju intenzivno Sejlin doživljaj promjena u prirodi ili na reprodukcijama koje posmatra. Vinsentove slike Sejli koriste kao izuzetan motiv koji je oduševljava i čini srećnom dok ih posmatra i prenosi na svoje platno, mada joj služe i kao povod u nastanku njenih slika koje crpi iz svog okruženja bilo da su u pitanju portreti, figure u pokretu ili pejzaži. Sa njenih slika zrači iskonska ljubav prema motivu, a i prema slikarstvu kao likovnom izrazu, jer je sve nekako povezano sa njenim emocijama, temperamentom i karakterom, iako je sve svedeno na čistu likovnost koja postaje metafora života i postojanja. Ovakvim pristupom Sejla Kerović ostavlja prostora da podstakne i recepijente da pokušaju naći malo ‘svoje duše’ u njenim djelima”, istakao je Ibrahimović.

Kako je u prirodi - tako je na Sejlinim slikama, naglašava Hodžić i dodaje da njene slike imaju dušu, oplemenjuju i raduju.

”Sve Sejline slike nose draž intime, želje da se osjećanja sreće i zadovoljstva podijele sa drugima ali i da im pokaže koliko je lijep i drag njen i njihov Plav u kojem prvi put izlaže svoje slike. U Centru za kulturu koji nosi ime njenog oca, u gradu svoga djetinjstva, da slikama rađenim srcem, koje imaju dušu, pokaže koliko voli zavičaj i njegovu prirodu, uvjerena da one govore više od riječi i viđenog. Možda se i zato i pred njima, gledajući ih - ćuti. Zato - bravo Sejla! I hvala ti Sejla”, zaključuje Hodžić.

Sejla (Bašić) Kerović rođena je u Ivangradu (Beranama) 1973. godine. Najranije djetinjstvo je provela u Plavu, a od pete godine porodica se seli u Titograd (Podgoricu) gdje i danas živi. Odrastala je u umjetničkoj porodici, uz oca književnika Huseina Bašića i majku Eminu, profesoricu književnosti. Provođenje vremena sa umjetnicima različitih profila uticalo je da se i ona sama zainteresuje za različite vidove umjetnosti.

( Jelena Kontić )