Vojvodić štiti UCG kad je i sama postala meta

Upravni odbor Univerziteta Crne Gore juče je prihvatio inicijativu predstavnika Vlade u tom tijelu da rektorka Radmila Vojvodić bude smijenjena.

Za inicijativu je na elektronskoj sjednici UO UCG glasalo je 12 od 15 članova. Po proceduri, sada rektorka treba da se izjasni o inicijativi, nakon čega će mišljenje dati Senat a konačnu odluku UO.

Prema nezvaničnim infomacijama “Vijesti” na UCG se već kalkuliše imenima budućih nasljednika, a glavni favorit je navodno bivši ministar zdravlja Miodrag Bobo Radunović (DPS), koji je ljetos izabran za vanrednog profesora.

Predstavnici Vlade u UO UCG tražili su razrješenje rektorke jer, tvrde, tokom postupka upisa u Visoku medicinsku školu u Beranama imala krajnje negativan odnos prema politici Vlade, nije poštovala njene oduke.

Vojvodićeva je javno prozvala premijera i Vladu da ruše autonomju UCG, i da je neće ućutkati.

U Statutu UCG piše da u slučaju nezakazivanja sjednice Senata u razumnom roku, UO može i bez izjašnjavanja Senata razmotriti inicijativu i donijeti odluku. U slučaju da Senat ili Upravni odbor odbiju inicijativu za razrješenje, nova se ne može podnijeti prije isteka šest mjeseci.

Navodi se i da je rektor obavezan da izvršava odluke UO i Senata.

Vladina odluka dobila je podršku UO tek u avgustu, kada je nakon dva mjeseca razmjene oprečnih stavova između Vlade i UCG i raspisan konkurs za upis brucoša u VMŠ.

Funkcionerka DF-a i zaposlena u UCG Branka Bošnjak, koja ranije nije štedjela rektorku kritika, tvrdi da je u ovom slučaju zapravo je rektorka istrajavala na poštovanju Zakona i Statuta, “koje je Vlada zanemarila pri donošenju političke odluke u susret lokalnim izborima”.

Bošnjak je podsjetila Vladu da nije reagovala kad je rektorka zaista kršila legislativu i Statut. Tada je na čelu Vlade bio bivši premijer Milo Đukanović.

“A posebno u frapantnom slučaju kad je reformu sprovodila i prije nego što je izmijenjen Zakon o visokom obrazovanju, te u mnogobrojnim drugim slučajevima. Tada su bili u dobrim odnosima i to kršenje je bilo vrlo poželjno”, poručuje Bošnjak.

Podsjeća da je Vojvodić i UO 2014. disciplinovala i smijenila tadašnjeg dekana Ekonomskog fakulteta Milivoja Radovića, jer se usprotivio centralizaciji univerzitetske kase. Iste godine studenti i zaposleni na Odsjeku za crnogorski jezik tražili su od rektorke da zaštiti tu katedru od potencijalne od zatvaranja, a za račun Fakulteta za crnogorski jezik, kada je ona odbijala svaku saradnju.

Bošnjak napominje da je krajem 2016.odbila imenovanje Stevana Šćepanovića za dekana Prirodno-matematičkog fakulteta, iako je na sjednici Vijeća te ustanove imao skoro dvaput više glasova od protivkandidata, tvrdeći da “nije dobar primjer studentima”.

“Kaljuga i partijska žabokrečina u kojoj bitiše UCG, posebno zahvaljujući predsjedniku UO (Dušku Bjelici) i rektorki, a vješto i uporno su stvarali taj ambijent, sad se sami u tome guše i nije mi ih žao. Nije mi žao ni mudrih sijedih glava sa Univerziteta, tih redovnih profesora koji su ćutali na sve to i koji nemaju ni o ovom stav, nažalost, što samo govori o tome da i ne zaslužuju da obrazuju mlade generacije. Njihov muk i dalje najglasnije odzvanja”, poručuje Bošnjak.

Direktorka CGO Daliborka Uljarević takođe podsjeća na odbijanje Vojvodićeve da potvrdi većinsku volju zaposlenih na PMF i za dekana imenuje Šćepanovića.

“To je jedan od najilustrativnijih primjera tog pristupa, jer se tom čovjeku suštinski zamjerilo samo na nepodobnosti, a istovremeno joj je drag saradnik bio kontroverzni dekan Pravnog fakulteta Velimir Rakočević, jer je pokazivao beskrajnu lojalnost u odnosu na sve njene odluke. Vjerujem da javnosti ne treba pojašnjavati “akademsku” utemeljnost Rakočevića niti iko može razumjeti akademski osnov odbijanja imenovanja Šćepanovića”, poručuje Uljarević.

Ona podsjeća da Vlada nema većinu u Upravnom odboru UCG, što znači da bi smjenu rekorke podržala i akademska zajednica, odnsono njeni predstavnici u UO.

Za srozavanje autonomije nije kriva Vlada, već UCG

Autonomija UCG i nije realno postojala izvan formalno-pravne ravni, a tome su doprinosila ponajviše upravo rukovodstva UCG koja su bila podobna, kao i ovo posljednje”, zaključuje Daliborka Uljarević.

Bošnjak tvrdi da za srozavanje autonomije nije kriva Vlada, već Univerzitet, koji je dozvolio donošenje Statuta gdje je sam sebe podveo Vladi, totalno sagnuo glavu i dozvolio da politika vodi glavnu riječ. Počev od novog načina izbora rektora, do strukture i broja članova UO, a i nadležnosti pojedinih organa i dozvoljavanja gomilanja funkcija, nepoštovanje odluka univerzitetskih jedinica... Nakon svega toga, istog trena kad su se predstavnici akademske zajednice drznuli da kažu svoj stav, koji nije na fonu Vladinog, bili su zamijenjeni poslušnima a oni mlađi, studentski predstavnici „prevaspitani“, zaključila je Bošnjak.

Ona prognozira da bi UCG mogao dobiti prinudnu upravu, nakon koje “će se Vladin glavni štih, predsjednik Upravnog odbora, pojaviti kao kandidat za rektora, jer te ambicije je pokazivao i kroz svoje predloge da se spusti kriterijum za izbor rektora, da rektor ne mora biti u zvanju redovnog profesora...”, navodi Bošnjak.

( Tina Popović )