„Ovo je strašnije od Černobilja”

Dmitro Bondarenko je spreman na najgore. On je svoj stan u istočnom dijelu Kijeva napunio zalihama vode i nekvarljive hrane. Nabavio je rolne ljepljive trake za zaptivanje prozora u slučaju radioaktivnih padavina. Ima peć za kampovanje na gas i voki-tokije.

Tu su čak i puška AR-15 i sačmarica, zajedno sa kutijama municije. Pored veš mašine čuva kanistere goriva i rezervne gume u slučaju da bude morao da napusti grad na brzinu.

”Svaka vrsta pripreme može povećati moje šanse da preživim”, rekao je Dmitro za agenciju Asošiejtid pres (AP), noseći nož i pribor za prvu pomoć.

Ruska invazija je u devetom mjesecu, a mnogi Ukrajinci više ne pitaju da li će njihova zemlja biti pogođena nuklearnim oružjem, već se aktivno pripremaju za tu nekada nezamislivu mogućnost.

U domovima za večerom i u barovima, ljudi često raspravljaju koji bi grad bio najvjerovatnija meta ili koja vrsta oružja bi mogla biti upotrijebljena, piše AP. Mnogi, poput Bondarenka, prave zalihe i planove za preživljavanje.

Niko ne želi da vjeruje da se to može desiti, ali čini se da je to na umu mnogih u Ukrajini, koja je doživjela najgoru nuklearnu nesreću na svijetu u Černobilju 1986.

”Naravno da Ukrajina ozbiljno shvata ovu prijetnju jer smo svjesni sa kakvom zemljom imamo posla”, rekao je savjetnik predsjednika Mihail Podoljak u intervjuu za AP, misleći na Rusiju.

Sjećanja na Černobilj

Nuklearni strahovi izazivaju bolna sjećanja onih koji su preživjeli katastrofu u Černobilju, kada je jedan od četiri reaktora eksplodirao oko 100 kilometara sjeverno od Kijeva, ispuštajući oblak radijacije. Sovjetske vlasti su prvobitno držale nesreću u tajnosti, a dok je grad u blizini fabrike bio evakuisan, Kijev nije.

Svitlana Božko je u vrijeme nesreće bila 26-godišnja novinarka u Kijev. Bila je u sedmom mjesecu trudnoće i vjerovala je zvaničnim saopštenjima koja su umanjivala prijetnju. Ali njen muž, koji je razgovarao sa fizičarem, ubijedio ju je da pobjegnu u jugoistočnu Poltavsku oblast, a ona je postala svjesna opasnosti kada je vidjela monitore zračenja i zvaničnike kako ispiraju gume automobila koji napuštaju Kijev.

Ti strahovi su je pratili do kraja trudnoće, a kada se njena ćerka rodila, njeno prvo pitanje je bilo: “Koliko prstiju ima moje dijete?” Ta ćerka, koja je bila zdrava, sada ima svoju jednogodišnjakinju djevojčicu i napustila je Kijev mjesec dana nakon što je Rusija pokrenula invaziju.

Božko (62), koja i dalje živi u Kijevu, nadala se da nikada više neće morati da prođe kroz nešto slično. Ali svi ti strahovi su se vratili kada je ruski predsjednik Vladimir Putin poslao svoje snage 24. februara.

”Bio je to deja vu”, rekla je za AP. “Ponovo su me preplavila osjećanja tragedije i bespomoćnosti.

Glavni grad se ponovo priprema za oslobađanje radioaktivnosti, sa više od hiljadu ljudi obučenih za reagovanje, rekao je Roman Tkačuk, šef odjeljenja za bezbjednost prijestonice. Kupili je veliki broj tableta kalijum jodida i zaštitne opreme za raspodjelu, dodao je.

Crni humor o nuklearkama

Dok sa visokih pozicija u Moskvi, Vašingtonu i Kjevu stižu upozorenja o atomskim prijetnjama, razgovori Ukrajinaca ovih dana su prepuni fraza poput “strateško i taktičko nuklearno oružje”, “pilule kalijum jodida”, “maske za radijaciju”, “plastične kabanice, “ i “hermetički zatvorena hrana”, piše AP.

Bondarenko je rekao da je počeo da pravi planove za nuklearno preživljavanje kada se ukrajinska nuklearna elektrana Zaporožje - najveća u Evropi - našla na meti ruskih napada.

Ovaj 33-godišnji dizajner aplikacija smatra da ima dovoljno zaliha da preživi nekoliko nedjelja i više nego dovoljno goriva da napusti zemlju ili se preseli duboko u planine ako dođe do nuklearne katastrofe.

Njegove zalihe sadrže 200 litara vode, tablete kalijum jodida za zaštitu štitne žlijezde od zračenja, maske za lice i čizme za jednokratnu upotrebu za zaštitu od kontaminiranog tla.

Bondarenko je rekao da ne može biti siguran da će biti bezbjedan od ruskog nuklearnog udara, ali vjeruje da je bolje da bude spreman jer “oni su ludi”.

Veb sajtovi nude savjete za preživljavanje “prljave bombe”, dok su na TikToku sve brojnije objave ljudi koji pakuju “nuklearni prtljag” kako bi brzo pobjegli. Oni takođe nude savjete za ponašanje u slučaju nuklearnog napada.

Ta strepnja je podstakla crni humor. Više od 8.000 ljudi pridružilo se ćaskanju na servisu za razmjenu poruka Telegram nakon šale na Tviteru da bi u slučaju nuklearnog udara preživjeli trebalo da odu na Ščekavicju goru u Kijevu na orgiju.

Šalu na stranu, stručnjaci za mentalno zdravlje kažu da je mreža podrške ključna da ljudi ostanu otporni u neizvjesnim vremenima.

”To je često slučaj u Ukrajini i takođe morate imati osjećaj da možete da se nosite sa tim. I postoji taj osjećaj zajedništva koji je prilično snažan, rekao je dr Koen Sevenants, specijalista za mentalno zdravlje i psihosocijalnu podršku u UNICEF-u.

Međutim, on je istakao produženi periodi pod prijetnjom mogu dovesti do osjećaja bespomoćnosti, beznađa i depresije. Iako može nastupiti određeni nivo normalizacije, to se može promijeniti kada se prijetnje povećaju.

Iscrpljeni od rata

Oni koji žive u blizini ratišta, poput stanovnika Mikolajiva, kažu da su često previše iscrpljeni da bi razmišljali o novim prijetnjama, jer su skoro konstantno bili pod granatama. Grad 500 kilometara južno od Kijeva je najbliži Hersonu, gdje bjesne sukobi.

”Vjerovao u to ili ne, moramo se pripremiti za nuklearnu prijetnju, rekao je za AP šef regionalne administracije Vitalij Kim. On je dodao da regionalni zvaničnici rade na različitim scenarijima i mapiranju ruta za evakuaciju.

Iz Mikolajiva je izbjeglo više od polovine od 500.000 stanovnika, kojih je prije rata živjelo u tom gradu. Mnogi koji su ostali, poput 73-godišnje Valentine, kažu da su sada preumorni da bi otišli.

Ona spava u podrumu bez prozora koji dijeli sa još 10 komšija u toliko ponižavajućim uslovima da je tražila da ne bude potpuno identifikovana. Povodom prijetnji nuklearnim napadom, ona kaže: “Sada vjerujem da sve može da se desi.

Druga žena u skloništu, koja je iz istih razloga tražila da bude identifikovana samo kao Tamara, rekla je da je, dok uveče pokušava da zaspi na krevetu napravljenom od naslaganih drvenih greda, muče misli o tome kakva sudbina je čeka.

”Tokom Prvog svjetskog rata, borili su se uglavnom na konjima. Tokom Drugog svjetskog rata, u tenkovima”, rekla je ona. “Niko ne isključuje mogućnost da ovoga puta to bude nuklearno oružje.

”Ljudi napreduju, a sa tim i oružje koje koriste za borbu”, dodala je Tamara. “Ali čovjek se ne mijenja, a istorija se ponavlja.”

Tada smo se plašili moći atoma. Ovog puta se suočavamo sa situacijom kada jedna osoba želi da te uništi na bilo koji način

U Kijevu, Svitlana Božko osjeća isti zamor. Naučila je šta da radi u slučaju raketnog udara, napravila je zalihe ljekova za razne vrste hemijskih napada i ima ono što zove “prtljag strepnje” - osnovne stvari spakovane u slučaju iznenadne evakuacije.

”Tako sam umorna od straha. Samo nastavljam da živim svoj život. Ali ako se nešto desi, pokušaćemo da se borimo i preživimo,” rekla je AP-u.

Ona je kazala i da razumije razliku između 1986. i 2022. godine.

”Tada smo se plašili moći atoma. Ovog puta se suočavamo sa situacijom kada jedna osoba želi da te uništi na bilo koji način”, rekla je Božko i dodala “a ovo drugo je mnogo strašnije”.

( A. Šofranac )