Peđa Mijatović, evropski građanin: Crnogorac sam - i što s tim, danas se mnogi kaju što su me proglasili izdajnikom
"Tim se stvarima i nacionalizmima opterećuju neki ljudi koji nisu nikad imali priliku da vide malo više svijeta. Ako je neko moj prijatelj ili moj saigrač, nikad me nije bilo briga odakle dolazi i koje je nacionalnosti. Jedino mi je važno ono što osjećam prema toj osobi”, kazao je Mijatović.
Predrag Mijatović, fudbalska legenda, u opširnom intervjuu za hrvatski Index pričao je o počecima u Budućnosti, čuvenim Čileancima, dešavanjima 90-ih, Modriću, Svjetskom prvenstvu...
Mijatović, nekadašnji as i sportski direktor Reala, podsjetio je na događaj je u jeku ratnih sukoba u bivšoj Jugoslaviji...
“Sjećam se 1994. kad je Hrvatska igrala protiv Španije u Valensiji. U to sam vrijeme bio igrač Valensije, a situacija u bivšoj državi je bila izuzetno komplikovana. Rat je i dalje trajao i odnosi su bili katastrofalni. To se mene nije ni najmanje ticalo. Godinama sam bio saigrač i prijatelj s Bobanom, Jarnijem, Šukerom, Štimcem, Prosinečkim i naravno da sam želio da ih vidim i pozdravim se s njima. Ti su momci bili moji prijatelji. Saznao sam u kojem se hotelu nalaze i otišao sam do njih. Nakon toga su me u Jugoslaviji žestoko kritikovali i doslovce su me proglasili izdajnikom. Zbog toga što sam želio vidjeti ljude s kojima sam godinama igrao u mladoj i A reprezentaciji. To, naravno, nema nikakve veze sa zdravim razumom. Isto bih napravio i danas. To su moji prijatelji. S njima se čujem i vidim redovno i uvijek kad se nađemo, osjećaj je fenomenalan.
U to doba su brojni sportisti puno više pratili političku situaciju u zemlji, ali nisam siguran da bi većina njih napravila ono što sam tada napravio ja. Meni je to bilo nešto najnormalnije i baš me briga što su me neki ljudi zbog toga osudili. Važno mi je da svoje prijatelje mogu da vidim kad ja to hoću, a to nema veze s nikakvom političkom situacijom. Apsolutno sam siguran da se danas mnogi kaju zbog nekih stvari, što su u to vrijeme radili ili govorili”, rekao je Mijatović, naglasivši da je građanin Evrope.
“Svi mi koji smo odrasli u finoj zemlji koja se zvala Jugoslavija, imali smo sreću da smo djetinjstvo i mladost proveli u jednoj zdravoj i mirnoj atmosferi, bez puno trzavica i problema. Bugarska, Mađarska, Češka, Poljska, redom zemlje koje su nas danas prešišale, u to su vrijeme bile daleko iza nas. Doslovce, za njih je Jugoslavija bila zapad.
Kasnije, život vas odvede na neke druge strane i postanete evropski građanin i polako gubite osjećaj nekog pretjeranog identiteta s nacijom kao takvom. Ja sam Crnogorac, u redu, ali što s tim? Što, sad bih ja trebalo da budem veći Crnogorac od bilo kojeg Crnogorca koji živi u Crnoj Gori? Ili bi neki Srbin trebalo da bude veći Srbin od Srbina koji živi u Srbiji ili Hrvatskoj? Totalne gluposti.
Tim se stvarima i nacionalizmima opterećuju neki ljudi koji nisu nikad imali priliku da vide malo više svijeta. Ako je neko moj prijatelj ili moj saigrač, nikad me nije bilo briga odakle dolazi i koje je nacionalnosti. Jedino mi je važno ono što osjećam prema toj osobi”, kazao je Mijatović.
Kazao je i da sada misli da su ruski sportisti nepravedno suspendovani sa međunarodne scene.
“Kakve veze ima politika sa sportom? Kakve veze imaju političke odluke sa sportom? Ko ima pravo da sportistima jedne zemlje zabrani da se takmiču zbog nekih političkih odluka s kojima oni nemaju ništa? To je potpuni apsurd. Potpuno mi je nelogično da se ruski sportisti ne mogu takmičiti. Nejasno mi je da jedna nacija, prepuna fantastičnih sportista kroz istoriju, ne smije da učestvuje ni na jednom takmičenju. Zbog čega? Kakve veze ruski sportisti imaju s politikom? Jasno mi je da političke odluke mogu biti usmjerene k nekim drugim sferama socijalnog života i s tim se apsolutno slažem, ali sport pustite na miru.
Ti su ljudi čitav svoj život uložili u sport, krvavo su trenirali i sad im neko ne dopušta da se bave onim što najbolje rade. Zašto? Zato što brane boje neke zemlje, pa zbog toga? Ne razumijem. Potpuno nelogična i glupa odluka...”.
Za koga ćete navijati u Kataru?
Ne znam koliko netko kao ja može za nekoga navijati. Simpatiziranje puno bolje zvuči. Ispratiću sve utakmice reprezentacije Srbije, kao što ću biti pozitivan i prema reprezentaciji Hrvatske. Kao neko ko je toliko godina igrao i živio u Španiji, volio bih da i oni nešto naprave.I to je manje-više to. Da je Crna Gora na Mundijalu, naravno da bih i njih posebno pratio. No, ni za koga neću ludo navijati niti ću sa šalom neke reprezentacije oko vrata sjediti pred televizorom i gledati utakmice. To nisam nikad radio, pa neću ni sad. Međutim, tokom SP-a u Rusiji, kad je krenula fenomenalna serija Hrvatske, i zbog odnosa s Lukom (Modrićem) i zbog svega, jer to je Balkan, to smo mi, naravno da sam želio da Hrvatska bude prvak. Francuzima sam u finalu želio sve najgore”, kazao je Mijatović.
( Vijesti sport )