Otvorena izložba vajara Marka Đurovića

Ciklus “Dodir samoće” sastoji se od četrnaest skulptura u kombinovanoj tehnici, nastalih u periodu poslije teških životnih događaja koji imaju snažan uticaj i potresaju čovjeka

2218 pregleda0 komentar(a)
Sa otvaranja izložbe Marka Đurovića, Foto: JU Muzeji i galerije Budve

Izložba skulptura “Dodir samoće” akademskog vajara Marka Đurovića otvorena je preksinoć u Modernoj galeriji “Jovo Ivanović” u budvanskom Starom gradu.

Prisutne je ispred JU Muzeji i galerije Budve pozdravila Ivana Domazetović koja je najavila program. U muzičkom dijelu programa je nastupio učenik Škole za osnovno muzičkoobrazovanje Budva Sergej Božović, koji je izveo kompozicije D. Aguado - etida a mol i Sofokles Papas - Soleares.

”Ciklus ‘Dodir samoće’ sastoji se od četrnaest skulptura u kombinovanoj tehnici, nastalih u periodu poslije teških životnih događaja koji imaju snažan uticaj i potresaju čovjeka. Proces stvaranja bilo kojeg umjetničkog djela vezan je za samoću. U tim trenucima svu gorčinu i tugu umjetnik pretvori u energiju koja je neophodna za stvaralaštvo. Marko poput prirode, koja iz zgarišta stvara nove izdanke sa najljepšim pupoljcima, uspijeva da svoju nedaću i bol pretoči u umjetnička djela. U njegovim djelima možemo osjetiti jačinu potresa koji su u njemu izazvali teški životni trenuci”, kazao je o izložbi kustos Saša Radišić.

Povezani članci

03. Novembar 2022.

”Dodir samoće” Marka Đurovića

On ističe da su Đurovićeve skulpture poput velikog praska, koji je iz velike destrukcije i uništenja stvorio nove svjetove, koje možemo vidjeti na noćnom nebu kako svjetlucaju čarobnom svjetlošću.

”Markove skulpture u svom arhaičnom crnilu u sebi nose oblike sfera, prelijepih i raznolikih, baš kao nebeska tijela u univerzumu. One predstavljaju onaj pupoljak koji priroda stvara u zgarištu. Ti idealni i prečisti oblici nisu slučajno smješteni u ovom zgarištu koje predstavlja nedaću koja ga je zadesila. One simbolizuju svjetlost na kraju tunela. Veza između ovih oblika je dodir, mala nit, koja dijeli radost i tugu, život i smrt. Nit koja daje vjeru, u ono bolje što dolazi i motiviše čovjeka. Marko na veoma promišljen način koristi vezu između svjetlosti i tame, u cilju ostvarivanja veoma originalne skulpturalne poetike. U njegovim radovima crna, nagorjela stabla, odražavaju energičnu snagu, snagu kojom Marko poput Sizifa penje svoju kuglu kao kamen prema vrhu”, dodao je Radišić.

Izložba će biti otvorena do 20. novembra.