Moda je kraljica neverbalne komunikacije

Crna Gora dugi niz godina imala je dvije modne manifestacije - Fashion Conection i Fashion Week.

I dok se Nedjelja mode održavala, uprkos pandemiji i svim nedaćama, Fashion Conection se nakon nekoliko godina pauze vraća na velika vrata.

Ovoga puta organizatorke ovog modnog događaja Danijela Mujović i Jasna Božović riješile su da od ovog događaja naprave spektakl, a u tome će im između ostalog pomoći dizajneri Biljana Tipsarević, Anja Radulović, Aleksandra Džaković.

Ovaj modni događaj koji će biti održan 14. novembra u dvorcu Petrovića na Kruševcu, od 21 sat svojom kolekcijom “Vigor” zatvoriće srpski dizanjer Igor Todorović, čije kreacije Crnogorke obožavaju.

Njegova kreacija našla se i na zaštitnoj fotografiji 25. Fashion Conectiona, čime je Todorović pokazao koliko moda može biti kreativna.

O novoj kolekciji koju će predstaviti crnogorskoj publici, modi, inspiraciji Todorović priča za “Magazin”.

Već nekoliko puta ste bili u Crnoj Gori, a gotovo uvijek Vaše kolekcije odisale su dozom glamura i prefinjenosti. Kad je moda u pitanju dovoljan je jedan detalj viška da odlično osmišljen komad ne pošalje poruku kakvu ste kao dizjaner isprva imali. Koliko je teško uvijek naći pravu mjeru?

Najpre moram da kažem da sam uvijek i iznova, privilegovan svakog puta, pažnjom publike, posvećenju klijenata, ljubitelja mode, kao i medija u Crnoj Gori. Otuda, se uvijek rado i iznova vraćam, radujući se svakoj prilici da podijelimo zajednički neko novo modno “putovanje” kroz kolekciju koju kao “Atelje Igor Todorović” toga puta predstavimo. Estetika koju njegujem je uvijek usmjerena na najluksuznije materijale, brigu o konstrukciji i krojevima, ali najpre i neizostavno brigu da žena koja nosi haljine s mojim potpisom blista i plijeni.

Sve je to jedan stalni dijalog, između cijelog tima ateljea Igor Todorović i svakog našeg pojedinačnog klijenta. Otuda uspijevamo da prevaziđemo tu modnu floskulu - manje je više ili više je još više - nego, u najvećem broju slučajeva nađemo balans. Moda je kraljica neverbaljne komunikacije i kroz svoje kodove i uzance ona nalazi put do svog sagovornika ili ostaje nema u daljoj komunikaciji. Kao i u svakom jeziku, tako i u modnom, poznavanje pravila vas čini uspešnim u dijalogu, jer svaka druga opcija je prije ćaskanje, nego neki ozbiljan razgovor.

Na taj način, uvjeren sam, da su naše poruke jasne i sa mjerom. Jer, kako kažu mudriji - sve je stvar mjere, a u mom poslu mjere kao termin su višeslojne, od mjere u odnosu ka klijentu, do mjera koje se uzmu prije no što se krene sa izradom nekog od odjevnih komada, pa do mjere ili umjerenosti u etičnosti prema kroju ili tkanini. Tako da je, zaključio bih, potrebno da svoj posao znate, da u njemu ne biste bili neprimjereni.

Ovoga puta upravo je Vaša kreacija iskorišćena za najavni plakat. Malo je neobično vidjeti za Vaše kreacije da su izrađene od nekih materijala koji nijesu karakteristični za modu, poput izolir trake, sintetičkog itisona, eksera, ukrasnih šarki. Koliko je bilo inspirativno igrati se ovim materijalima?

Ta je fotografija iskrošćena na molbu ljudi iz Fashion Connection-a, i bila sjajna prilika da se podsjetim jedne fantastične serije fotografija koje su fotografisane od strane mog dragog prijatelja fotografa Petra Vujanića, za potrebe trećeg broja magazina “FAAR”. Naime, našli smo da je ta poruka sjajna metafora na ono što moda i jeste, a to je prije svega stalna igra, stalno istraživanje, održivost, smjelost, hrabrost, ali i životni stil uopšte.

Ovaj editorijal Petar i ja smo radili prije mnogo godina, dokazujući da spoj neverbalne komunikacije kroz stajling i dobru fotografiju može da bude podjednako i opsjena, ali i zanatska sposobnost da dođete do utiska koji na prvu loptu ne govori o materijalizaciji, već samo o utisku.

Modi su danas društvene mreže vjeran saputnik i velika podrška u radu. Ipak, nerijetko, ukoliko malo bolje obratite pažnju, više je utisaka, a manje zanatstva i kvaliteta. To je bio razlog više da se potcrta kvalitet iznad kvantiteta i shvati da narodski rečeno nije zlato sve što sija… i upravo ova fotografija doživi svoju novu primjenu. Meni su ovakve stvari zabavne i inspirativne i to radim sa najviše zadovljstva, pogotovo ako je i sjajan tim koji je tada radio na ovom editorijalu, onda to prerasta u nešto još više i zanimljivije.

Hoće li i nova kolekcija koju ćete predstaviti biti izrađena od sličnih materijala, i šta ste ovoga puta željeli da poručite?

Sama fotografija za vizual manifetacije nije u vezi sa kolekcijom koja se predstavlja u Podgorici. Kolekcija koju će vidjeti podgorička publika najnovija je kolekcija prve linije “Ateljea Igor Todorović” i nosi naziv “Vigor”.

Igra slova i značenja “Vigor”, iza sebe krije englesku riječ “vigour” ili “vigor” koja znači snaga, energija, entuzijazam, ali snagu mišljenja i stava, ili ekspresiju. S druge strane, poigravanjem slovom “V” i mojim imenom je bila ideja da na neki način to bude i simbol pobjede nakon vremena pandemije koje je za modnu industriju bilo istovremeno i teško i preispitujuće.

Kolekcija je izrađena od najprestižnije grupe tkanina i u tom smislu lojalna je ili dosljedna, ako vam je tako draže, onome što potpis “Atelje Igor Todorović” njeguje oduvijek. Kolekcija je prikazana u Zagrebu, prije nepune dvije nedjelje, gdje je publika u njoj prepoznala upravo novu energiju, entuzijazam, pa i snagu, što znači da smo pobijedili, a to je bio cilj, pa vjerujem da će i Podgorica prepoznati slične emocije i atmosferu.

Moda bi trebalo uvijek da bude kreativna i da donosi nešto novo, inovativno. Međutim, rijetki su dizajneri koji uspiju da zaista to svojim kreacijama i postignu. Koliko je samu modu, posebno kod nas, “pokvarila” činjenica da danas istom može da se bavi bilo ko, samo je dovoljno da ima novca da završi kolekciju?

O razlici između kreativnosti i kreacije se može govoriti, i to naširoko, u onome što je modni ili inovativni kontekst. U tom smislu je i podjela na one koji su samo kreativci i one druge, koji su kreatori. Ali da se ne bismo igrali riječima, moram da kažem da je moda jednostavno oduvijek bila ogledalo različitih društvenih normi i kretanja i generator pomodnih estetskih manifestacija. Ipak, u svojim osnovnim kanonima, moda je na kraju uvijek poštovala one koji se bave suštinom, a ne samo pojavnošću.

Zato mislim da ne treba govoriti u kontestu “pokvariti” nego najprije o etapi koji moda u ovom periodu proživljava. Pogotovo u svjetlu vremena u kome živimo. Završiti kolekciju je samo jedna stanica na nekom modnom putu, a mnogo je važnije prepoznati sljedeće stanice i odrediti ciljeve i saputnike. Tako da sve je to fenomenologija koja je modi poznata, a u novom modnom jeziku poslije perioda velikog kosmpolitizma ili liberalizma ja sve više uviđam da se neki od tih stavova možda i mijenjanju posljednjih nekoliko godina.

Kreatori najčešće kada opisuju kakve žene vide u svojim komadima gotovo uvijek kažu da su namijenjene jakim, odvažnim, sigurnim ženama. Je li baš svaka pripadnica ljepšeg pola koja je obukla neku Vašu kreaciju tako i izgledala?

Moda je univerzalna u mnogim stvarima, od veličine na nekom odjevnom komadu, preko komunikacije sa potrošačima i klijentima, sve do nekih odgovora. Tako je to, sada već čuveno pitanje, koje su, siguran sam sve moje kolege dobile bar po nekoliko puta, dobilo i univerzalan odgovor o jakoj ili samosvjesnoj ženi.

Nakon vremena provedenog u raznolikim modnim okruženjima ili poslovima, ja bih rekao da je odgovor na to pitanje prije svega u prepoznavanju između lične estetike žene (klijenta) i estetike dizajnera ili brenda. Sve drugo su univerzalni odgovori. A baviti se autorskom modom, pogotovo, znači biti autentičan prije svega.

A koliko je bitno da sam komad digne samopouzdanje ženi?

Mora postojati taj unutrašnji dijalog između žene i odjevnog predmeta koji nosi, da bismo postigli cilj da pored estetike imamo i element samopouzdanja. Postoje i tu različite podjele, na one žene, koje sampouzdanje vide u cjenovnom rangu odjevnog predmeta ili značaju brenda, ili one druge koje to gledaju više kroz formu ili kroz ono u čemu se jednostavno osjećaju samouvjereno. Jer što reče Oskar Vajld - “Zavoljeti sebe je romansa za cio život”, tako da je važan dijalog koji pominjem već nekoliko puta i sa sobom i sa dizajnerom kada je moda u pitanju. Jer sve počinje od vas, a za tango je na kraju potrebno uvijek dvoje. Tako da je element samoupozdanja podjednako bitan.

S obzirom na materijale sa kojima ste se igrali, jeste li uspjeli da postignete i udobnost, jer ljepota neke kreacije ne znači najčešće i to da će se onaj koji je nosi u njih osjećati prijatno i udobno?

Udobnost je primarna tema. Postoje, naravno, brojne tkanine koje nisu namijenjene nekom casual stilu, pa su otuda i neadekvatne za neke takve aktivnosti. Ipak i pored svega uvijek je važno imati vestibilnost ili ako vam je draže udobnost. U mom poimanju mode vrlo se bavim time da ne opteretimo našeg konzumenta elementima koji bi u taknini ili kroju sputavale redovan stil života ili navike.

Važno je da ne budete u sukobu sa odjevnim predmetom, nego harmoniji. Jedino tako će se postići najbolji rezultat. Moda eksperimentiše i istražuje oduvijek, ali neke kanone koje sam stekao studirajući u Italiji, držim kao veoma važne, a jedan od tih je i rečenica mog predsjednika akademije koji je jednom rekao “možete napraviti i haljinu kao Ajfelovu kulu, ali ako žena u toj haljini ne može da zagrli nekoga, sjedne u auto ili se savije da dohvati nešto što joj je ispalo, ona je u instalaciji, a ne u haljini”. Ja to tako vidim i tako radim svaki od modela pa i one najkomplikovanije.

Mnogi kreatori su promijenili nakon korone svoj odnos prema modi. Mnogi veliki brendovi danas ne izrađuju kolekcije koje su namijenjene za jedno ili dva godišnja doba. Koliko je Vas i Vaš odnos prema modi promijenila pandemija?

Moj odnos je oduvijek takav. Verujem da je veoma važno, između ostalog, imati i odgovornost ka činjenici da je moda i veliki eko zagađivač zbog globalne potrošnje i ponude. S druge strane, baveći se autorskom modom i izradom po mjeri, privilegovan sam klijentima koji neke naše kolekcije od prije 10 godina i danas nose, što znači da smo postigli element trajanja i kontinuiteta. To smatram i najvećom pobjedom ateljea, bez obzira na brojne kolekcije za nama.

Najveće je zadovoljstvo vidjeti neku našu klijentkinju u komadu od prije nekoliko godina u kome podjednako blista. Naravno da je pandemija preispitala mnogo toga u modi, gomilanje nepotrebnih stvari, nedostatak povoda i prilika, krizu i još mnogo toga, ali i jednu novu viziju toga šta je moda, i na koji način nastavlja komunikaciju u novim uslovima. Zato je to nova slika modnih kretanja i očekivana donekle. To je obimna i važna priča i trasiraće neke nove modne puteve defintivno.

Posljednjih godina zbog očuvanja životne sredine sve je više onih koji se okreću održivoj modi. Kakav je Vaš stav po tom pitanju, jeste li i sami nekad koristili reciklirane materijale za kolekciju? Mogu li oni izgledati glamurozno?

Održivost mode je širi kontest od same reciklaže. Održivost je u brizi i odgovornosti prema prirodi, prema ljudima koji su zaposleni u modnoj industriji, o načinima proizvodnje, porijeklu tkanina i za kraj, ali ne i na kraju, za podršku kupovini koja nije impulsivna nego odgovorna.

U tom smislu, protekle godine imali smo prvu kolekciju koja je rađena i od recikliranih materijala ili onih materijala koji nisu tretirani na način da mogu da zagade prirodu. U tom smislu i ova nova kolekcija nosi taj element i u njoj smo vodili brigu o tome da pored estetike bude prisutna i održivost. A siguran sam da nam glamur nije nedostajao, ali i trajnost naših odjevnih komada.

( Marija Vasić )