Ustav Is Not Dead

Svjedoci tvrde da je Ustav još davao znakove života kada su Slaven Radunović i Peđa Bulatović završili sa batinanjem. Više puta je padao u nesvijest od duge skupštinske rasprave i molio da ga više ne biju zakonom o predsjedniku. Nijesu pomagale prijetnje mladog Živkovića, zaludu je Aleksandra lijepo lice izgrdila. Niko nije čuo pravne stručnjake dok su molili za milost, niti pozive na razum civilnih aktivista. Umirao je Ustav sa predsjednikovim imenom na usnama, dok su pobjednici 2020. čekali da se završi snuff sjednica, pa da se Lekiću konačno ustupi mjesto mandatara.

I možda bi te noći Ustav klinički umro kao šverc cigareta, da se nisu digli branitelji pravne države i zaprijetili puškom i ulicom. Čim je Petar Ivanović zorno izašao pred demonstrante, zatresla se ograda pred skupštinom a hladan znoj oblio je Popu i ambasadore Kvinte. Prije nego je Jevto povikao „Ima nas!“, Ustav je priključen na aparate a diplomate su mu dale prvu terapiju. Dritan i Milo će dogovoriti sudije kao nekad manjinsku vladu, a kada Ustavni sud završi prinudni odmor - svi mogu na izbore. Prije toga Pura će se još jednom pomoliti za oporavak Ustava, a Peđa će mu oprostiti što ga je tukao.

A jednom kada Ustav povrati snagu, prodisaće i pravna država u kojoj smo uživali prije nego je najviši pravni akt napadnut u Skupštini.

Nekad jaki Ustav omogućio nam je građansku državu kojom drmaju vjerujući narod, manjine, komite i nešto građanista. Vjerske zajednice su odvojene od države i samo još zloban analitičar i agnostik zamjeraju popu i efendiji što tvituju, pišu kolumne i zapošljavaju po dubini. Diskriminacija je zabranjena kao i podsticanje mržnje, osim ako nisi trol ili bot-pregalac koji online kolje komšijsku kravu. Muškarci i žene su ravnopravni svuda osim na poslu i izbornim listama, a pravo na zdravu životnu sredinu zagarantovano je svakom ko ne živi u blizini rudnika, mini hidroelektrane ili zapaljene deponije. Građanin nije obavezan da se izjašnjava o vjerskim i drugim uvjerenjima osim kada traži posao u državnoj službi.

Crnogorski Ustav, slava mu i milost, jemči zaštitu podataka o ličnosti i čuva nas od partijskih aktivista koji broje sigurne glasove. Strogo zabranjuje prinudni rad, osim ako nisi magacioner ili radnica hipermarketa koji doma ne smiju prije ponoći. Garantuje nam Ustav i pravo na zdravstvenu zaštitu, ali se ne ljuti kada dignemo kredit za liječenje kod privatnog ljekara. Tu je i pravo djece na zdravstvenu zaštitu iz javnih prihoda koje se najbrže ostvaruje prikupljanjem novca za liječenje putem SMS-a. Ustavna zabrana držanja u ropskom položaju se ne dovodi u pitanje, osim kada se radi o dužničkom ropstvu.

Zbog toga je za svaku pohvalu želja dijela poslanika i poštovalaca pravne države da sačuvaju ustavna prava predsjednika. Kada su već građanima omogućili da uživaju sva prava, nije lijepo da manjkaju ni najvećem ustavobranitelju. Neko će zamjeriti što se predsjednik nikad nije slikao sa Ustavom kao Aleksa, ali ga je bar čuvao kao obraz i čast Crne Gore. Nije dao da se svako malo odlažu lokalni izbori niti da se nove opštine stvaraju usred kampanje. Ustavno načelo o ravnoteži vlasti bilo mu je svetinja, pa nije dao nikom zucnuti o parlamentarnoj diktaturi. Kada su mu partijske kolege predlagale formiranje nove crkve, podsjetio je da su vjerske zajednice odvojene od države. Odbio je i Dritanovu manjinsku vladu jer se ne može uspostaviti vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima.

Kada se poslije protesta ili izbora sudija Ustav probudi iz kome, bilo bi lijepo da nam se omogući dalje uživanje u njegovim blagodetima. Za početak bismo mogli da ostvarimo biračko pravo na izborima, pa da vlast ostvarujemo preko slobodno izabranih predstavnika. Ako će oporavak Ustava trajati dugo kao sastavljanje Lekićeve vlade, lakše je da mu damo adrenalinsku injekciju na biralištima. Većina iz 2020. je svakako stabilna je kao ljetnja romansa, a ruka pravde i britva imaju sve manje snage.

Dajte nam izbore jer, procenti se uveliko tope kao koalicioni potencijal DPS-a i neće im pomoći bojkoti, ustavne žalbe ni Vukoviću ex-mayore. Tekovine Belvedera brane još samo Draginja i stari liberali, dok birače podilaze žmarci od Mickeyevih šaputanja o evropskoj plati. Hapšenja će valjati samo za evropske štrikove, a Temeljni ugovor za carstvo nebesko. Na carstvu ovozemaljskom glasač traži bitkoine i dječiji dodatak.

A kada se partije izmjere na izborima i sastave novu Vladu, ozdraviće nam i Ustav. Biće jak kao 2006. i neće mu se zalijetati Frontaši, niti će Petar morati da ga brani kao poslanički imunitet. Davaće sva prava i predsjedniku i građaninu, a mi ćemo ga maziti i paziti i zvati ga Đole.

( Samir Kajošević )