Marić o situaciji u Institutu "Dr Simo Milošević": Brojni problemi teški milione eura
Ukupni trenutni dug Instituta po osnovu rezervisanja, kratkoročnih, dugoročnih i odloženih poreskih obaveza je 28,31 milion eura, pomoć Vlade hitno potrebna, a povećanje cijena usluga bi doprinijelo održivom poslovanju
Izvršni direktor Instituta “Dr Simo Milošević” u Igalu doktor Savo Marić za “Vijesti” je kazao da je finansijska institucija u toj zdravstvenoj ustanovi već duže vrijeme veoma loša i da je posljednjih nekoliko mjeseci dodatno pogoršana, da su počeli da pristižu stari dugovi na naplatu, te da im je račun u blokadi zbog presuda po tužbama zaposlenih usljed nižeg koeficijenta u odnosu na ostale ustanove u sistemu javnog zdravstva.
Marić je kazao da još nijesu dobili novac kojim im je opredijeljen kroz rebalans budžeta i da ne znaju o kojoj se cifri radi, te da bi bilo dobro da im se odmah uplati jer im pomoć hitno treba, a boji se da Vlada još nema strategiju za Institut.
Ukupni trenutni dug Instituta po osnovu kratkoročnih obaveza i rezervisanja, dugoročnih obaveza i odloženih poreskih obaveza je 28,31 milion eura.
Struktura dugova
”Počeli su pristizati stari dugovi na naplatu, odnosno, moramo vraćati dugove koji su nam ostavili prethodnici. Dug prema Jugobanci AD (koja je u stečaju) je naprasno pokrenut i trenutno sa kamatama iznosi 8.854.000 eura. Dug po osnovu tužbi zaposlenih zbog manjih plata koje su primali u prethodnih deset godina iznosi 4.137.000 eura uz porez i doprinose na zarade i po naplaćenim pravosnažnim presudama je 2.420.000 eura. Obaveze prema dobavljačima su 1.505.000 eura, za oktobarske plate zaposlenima 535.000 eura, bankama (tekući dio) 1.022.000 eura, za porez na nepokretnosti i boravišnu taksu 594. 000 eura, a ostale obaveze su 185.000 eura”, naveo je Marić.
On je pojasnio da konačno stanje kratkoročnih obaveza i rezervisanja trenutno iznosi 19.252.000, dok su dugoročne obaveze dugoročnih obaveza i rezervisanja 2.668.000, a odložene poreske obaveze su 6.433.000 eura, dok je skoro milion vraćen u prethodnom periodu.
”Račun Instituta Igalo je u blokadi posljednje dvije sedmice. Razlog su pristigle presude po tužbama zaposlenih zbog nižeg koeficijenta u odnosu na ostale ustanove u sistemu javnog zdravstva. Pogrešnom procjenom rukovodstvo Instituta Igalo 2012. godine nije reagovalo adekvatno i nakon odluke da se koeficijenti tada ne izjednače sa ostalim ustanovama u sistemu javnog zdravstva, zaposlenima je preostalo jedino da tuže Institut Igalo. Ali to nije jedina greška. Nakon prvih presuda koje su pristigle u korist radnika nije se odreagovalo na pravi način povećanjem koeficijenata, već se kupovalo vrijeme žalbama na presude. To je dovelo do novih troškova. Naravno, proces je trajao i traje, ali su tek sada pristigle i obaveze Instituta Igalo da mora da isplati zaposlenima ne tako malu sumu, plus sudske troškove. Da bismo zaustavili ovaj proces konačno je Sindikat zaposlenih radnika Instituta Igalo sa menadžmentom uskladio Kolektivni ugovor koji će biti upućen Odboru direktora”, istakao je Marić.
Ne želim ni da razmišljam o scenariju po kojem Institut Igalo ide u stečaj. Preko 500 zaposlenih bi ostalo bez posla, a skoro isto toliko porodica bez finansijske sigurnosti, istakao je Marić
Osim obaveza prema presudama Institut Igalo nema, prema riječima izvršnog direktora, druga kašnjenja isplata prema zaposlenima i do danas su isplaćene sve plate (još uvijek po starim koeficijentima) zaključno sa septembarskom platom. Institut trenutno ima 513 stalno zaposlenih, uz dodatno angažovanog 51 radnika na određeno vrijeme.
Zahtjev za sastanak
Marić je objasnio da su pomoć države tražili u više navrata i ono što im kao i ostalim subjektima u državi ne ide u prilog je nestabilna politička situacija.
”Konkretno, mi iz Instituta Igalo smo započeli dobru saradnju sa doskorašnjim ministarkom zdravlja Jelenom Borovinić Bojović i doskorašnjim ministrom ekonomije Jakovom Milatovićem i napravili smjernice rješavanja problema. Ali je došlo do promjene vlasti i onda smo novoimenovanog ministra zdravlja Dragoslava Šćekića ponovo upoznavali sa našim problemima. U razgovoru sa ministrom zdravlja upozorio sam ga na opasnost blokade računa Instituta Igalo, ali i sa tim da su problemi u zdravstvu u Herceg Novom dovoljni da ne spava mirno. Država je većinski vlasnik tako da je logičan slijed događaja da ona pokrene inicijativu i komunicira sa manjinskim akcionarima, kako bi se našlo zajedničko rješenje za dobro Instituta Igalo”, kazao je Marić.
On je kazao da je zajedno sa predsjednikom Opštine Herceg Novi Stevanom Katićem prije više od mjesec uputio inicijativu premijeru Dritanu Abazoviću, ministru zdravlja Dragoslavu Šćekiću i ministru ekonomskog razvoja i turizma Goranu Đuroviću da ih prime na razgovor zajedno sa članovima Odbora direktora da bi im podrobnije objasnili suštinu svih problema ove zdravstvene ustanove.
”Do sada smo izgubili mnogo vremena i bojim se da Vlada Crne Gore još uvijek nema strategiju za Institut Igalo. Svaki novi izgubljeni dan udaljava nas od pozitivnog ishoda”, poručio je Marić.
”Vijesti” su pitale Marića gdje je po njegovom mišljenju rješenje za izlaz iz situacije u kojoj se Institut nalazi, odnosno, šta je potrebno da bi Institut održivo poslovao.
Promjena cijena
”Podsjetiću vas da je izglasan rebalans budžeta i da je za četiri firme među kojima je i Institut Igalo opredijeljeno 25 miliona eura. Mi ne znamo koji je iznos opredijeljen Institutu Igalo, ali bi bilo dobro da nam se upute sredstva po hitnom postupku jer nam je potrebna pomoć sada i odmah. Naravno da Vlada i resorna ministarstva treba da daju sugestiju na način utroška tih sredstava, ali uz poštovanje mišljenja menadžmenta Instituta Igalo makar za rješavanje urgentnih problema. Radimo na planu poslovanja za 2023. godinu. Osnova plana je promjena cijena prema svim partnerima, uključujući i Fond zdravstva prema kome cijene nijesu mijenjane od 2009. godine. Znači, prema Fondu zdravstva godinama radimo u minusu, a inflacija je svake godine sve veća. Sa povećanjem cijena omogućićemo pozitivno i održivo poslovanje, ali ne i vraćanje dugova”, istakao je Marić.
On je kazao da se već dvadeset godina priča o razvoju medicinskog turizma u Crnoj Gori, te da nosilac medicinskog turizma po tom planu, a i mišljenju Marića, treba da bude Herceg Novi i Institut Igalo.
”Za taj projekat je po mom saznanju opredijeljeno 60 miliona eura i nije teško zaključiti kome treba da pripadne najveći dio te svote. U planu je da Ministarstvo prosvjete otkupi parcelu Instituta Igalo na kojoj bi se izgradila osnovna škola i nova zgrada Fakulteta primijenjene fizioterapije. Dio tih sredstava bismo uložili u renoviranje postojećih kapaciteta, a dio u vraćanje dugova. Prošli smo na tenderu za rehabilitaciju norveških osiguranika, tako da će se oni rehabilitovati u našoj ustanovi i u naredne četiri godine po grupama. Međutim, potrebno je privući i pacijente iz drugih djelova Evrope i regiona. Za sada imamo planiran razgovor sa Fondom zdravstva Češke, a prema prvim najavama izvjestan je pozitivan ishod i dolazak njihovih osiguranika na liječenje”, kazao je Marić.
On je istakao da ne želi ni da razmišlja o scenariju po kojem Institut Igalo ide u stečaj.
”Preko 500 zaposlenih bi ostalo bez posla, a skoro isto toliko porodica bez finansijske sigurnosti. Za vrlo kratko vrijeme zbog lošeg socijalnog statusa grad Herceg Novi bi bio jedini takav slučaj na Mediteranu”, poručio je Marić.
Ako se ugasi Bolnica Meljine, ugasiće se i Institut Igalo
Marić je kazao da mu je drago da ministar zdravlja Dragoslav Šćekić dijeli njegovo mišljenje i da problem Instituta Igalo treba rješavati paralelno sa problemima Bolnice Meljine.
”Bolnica je izuzetno važna za grad Herceg Novi koji je u ekspanziji, a za Institut Igalo je od krucijalnog značaja jer je uslov svih naših ugovora sa inostranim partnerima postojanje bolnice u gradu. Ako bude ugašena Bolnica Meljine ugašen je i Institut Igalo, a onda slobodno možete da zaključate Herceg Novi”, poručio je Marić.
Staviti tačku na urušavanje privrede u Herceg Novom
Izvršni direktor Instituta Igalo je kazao da je lično protiv privatizacije ili bar protiv načina na koji su pokušane prethodne privatizacije.
”Ne tako davno Institut Igalo je trebalo da bude privatizovan za deset miliona eura, što bih ja nazvao nepristojnom ponudom, a Bolnica Meljine je “navodno” privatizovana za 25 miliona eura, iako kupac nikada nije isplatio taj novac, niti uložio onaj iznos što ga je obavezivalo po ugovoru”, rekao je Marić.
On je ocijenio da je Herceg Novi, odnosno, njegova privreda nažalost primjer katastrofalnih privatizacija i nebrige o opštem dobru, kao i sistematskom uništavanju jednog grada.
”Sada na to treba staviti tačku za sva vremena”, poručio je Marić.
( Marija Mirjačić )