Kada ne znate da li vas više boli svjetlo ili mrak

”Svaki čovjek je upotrijebljen, samo je pitanje za šta će biti upotrijebljen. Čovjek može biti upotrijebljen na smislenijoj ili besmislenijoj strani. Čini mi se da je nada da čovjek prihvati da će biti upotrijebljen u svakom slučaju i da pokuša da nađe smislen izvor za koji će potrošiti svoj život”, kazao je nakon predstave “Upotreba čoveka” Dušan Vukašinović.

Predstava “Upotreba čoveka” koju je po romanu Aleksandra Tišme režirao Boris Liješević, izvedena je u okviru 18. Međunarodnog festivala glumca u Nikšiću. Dramaturg je Fedor Šili, dramatizaciju potpisuju Fedor Šili i Boris Liješević, kostimografiju Marina Sremac, scenografiju Željko Piškorić, muziku Stefan Ćirić, a scenski govor Dejan Sredojević. U predstavi igraju: Marta Bereš, Draginja Voganjac, Jugoslav Krajnov, Aleksandar Sarapa, Dušan Vukašinović, Ognjen Petković i Ognjen Nikola Radulović.

Komad je rađen u koprodukciji UG Novog tvrđava teatra Novi Sad, Budva grad teatra, Novosadskog pozorišta/Ujvidéki Színház i East West centra Sarajevo.

”Namjera predstave je da ostane dovoljno nepristrasna i ne postane propagandna ni u jednom pravcu, jer Tišma to nije. To i jeste uzbudljivost i veličina tog romana u tome što on nikoga ne osuđuje. Svijet ne doživljava crnim i bijelim, dobrim i zlim”, kazao je Vukašinović.

Glavna glumica, Marta Bereš, u predstavu je uskočila kao zamjena i pokazala da su ona i pomenuta predstava kao stvorene jedna za drugu. Kazala je da je od reditelja na samom početku dobila uputstvo da je Vera, lik koji igra, mlada ljupka djevojka puna nade i optimizma, koja se na kraju “izvitoperila i postala najgore moguće izdanje čovjeka”. I Marta je to publici i pružila - Veru koja osvaja ljupkošću, ali koja vas prikuje za stolicu bolom, uništenom nadom, logorom iz koga ne izlazi ni dolaskom slobode. Ona je neko ko je u Aušvicu prestao da živi, a sve u logoru i nakon njega je samo prosto bitisanje bez smisla.

”U njoj je toliko jak instinkt za životom. Možda njen život više nema smisla, ali teško je uraditi taj posljednji korak koji ipak na kraju uradi kada izvrši samoubistvo. Predstava je velika opomena o tome šta može da nam se desi u bilo kom trenutku i da čovjek bilo kad može da postane zvijer. Ova predstava je opomena na to, da to ne postane”, kazala je Berešova i dodala da ekipa sa kojom je iznijela predstavu je najbolja ekipa sa kojom je radila.

Mnoge od scena, primijetio je Vanja Kovačević, moderator okruglog stola nakon izvedene predstave, odigrane su pod upaljenim reflektorima.

”Gdje god se okrenete svjetla su upaljena. I te kako su upaljena svjetla trenutno u Ukrajini. Ovo sad što nam se dešava je isto što smo živjeli ovog trenutka na sceni. Čitav svijet je logor i mi živimo u logoru. Pitanje je kada ćemo i da li ćemo izaći iz tog logora. Možemo da se adaptiramo na taj logor, neki manje, neki više. Ljudi od knjiga ne vjeruju u to, oni se suoče i ne preživljavaju. Oni koji imaju taj animalni, osnovni čovjekov instinkt za preživljavanje, oni su se adaptirali, ali pitanje je da li su živi. Pitanje je da li smo svi mi živi poslije svega ovog što nam se dešava. Kada je čovjek izbačen iz tog prosperitetnog dijela desi se neki sunovrat, mrak”, kazao je Jugoslav Krajnov.

A kada odgledate predstavu “Upotreba čoveka” ne znate da li da ostavite svjetla upaljena ili više prija mrak. I u jednom i u drugom slučaju boli.

Festival glumca, u organizaciji Nikšićkog pozorišta, a pod pokroviteljstvom Opštine Nikšić i Ministarstva kulture i medija, održava se od 7. do 13 novembra. U takmičarskom dijelu biće izvedeno šest predstava iz Crne Gore i zemalja regiona, dok je sedma predstava u čast nagrađenih glumaca, a o nagradama će odlučivati tročlani žiri u sastavu Tanja Bošković, predsjednica žirija, i Tanja Perišić i Slaviša Čurović, članovi.

Već nakon tri predstave i žiriju i publici je jasno da im neće biti lako da odaberu najbolje. I dobro je da je tako.

Frustracija koja je stvorila magiju

Večeras će na sceni Nikšićkog pozorišta biti izvedena predstava Narodnog pozorišta iz Sarajeva “Umjetnik u gladovanju” koju je prema motivima i fragmentima iz života, djela, pisama i dnevnika Franca Kafke režirao Alen Šimić.

Dramaturgiju i dramatizaciju potpisuje Benjamin Hasić, scenski pokret Ena Kurtalić, muziku Mirza Rahmanović - Indigo, scenografiju i kostime Sabina Trnka. Uloge u predstavi tumače: Ida Keškić, Tamara Miličević Stilić, Ivona Baković, Dino Sarija, Dino Bajrović i Domagoj Nižić.

”Sve što nas okružuje je prelijepo i u svemu se može pronaći značenje i smisao. Razgovor, istinski razgovor sagovornika koji su prisutni da slušaju jedni druge, predstavlja jedan od temelja na kojima počiva zdravo postojanje. Prvu probu smo počeli sa ovim stavom, predstavu smo završili drugačiji, promijenjeni”, napisali su o predstavi reditelj Alen Šimić i dramaturg Benjamin Hasić.

Kako su istakli, predstava je svojevrsni razgovor grupe mladih ljudi punih života i želje za radom, za pričom sa mrtvim autorom koji odbija da učestvuje u dijalogu. Kafka je, prema njegovim riječima, pisac izvan vremena i zbog toga je teško odgonetnuti njegove alegorije.

”Kafka u svojim djelima nikada ne daje odgovore, njega ne zanima dijalog sa svojim zamišljenim čitaocem. Ovo trenje je prvo proizvelo frustraciju, nakon koje se stvorila magija. Doslovna magija. Kao kolektiv istražili smo vezu između nas, naših privatnih života, opažanja koja imamo o poslu kojim se bavimo i okruženju u kojem bivamo, sa enigmatičnim, turobnim i zatvorenim Kafkom. Polazište je bila pripovijetka ‘Umjetnik u gladovanju’, a razvilo se u nešto šire”, zapisali su njih dvojica.

( Svetlana Mandić )