„Đina Jauković pravi razliku, Milena donosi sigurnost i nikada ne odustaje”

Od specijalnog izvještača „Vijesti”

Od odlaska Katarine Bulatović u penziju, rukometna reprezentacija je imala problem na desnom beku.

Njena dugogodišnja zamjena, Andrea Klikovac, koja je mnogo više igrala u odbrani, povukla se nakon Olimpijskih igara u Tokiju. I Jelena Despotović, koja je silom prilika igrala na poziciji desnog beka na Evropskom prvenstvu u Danskoj 2020. godine, propustila je prethodni šampionat svijeta u Španiji zbog povrede ramena.

Bojana Popović je morala da nađe rješenje i pozvala je Đurđinu Malović. Nekada najveća nada crnogorskog rukometa se nije pojavila na prvom okupljanju, ali je ipak stigla na pripreme pred prošlogodišnje prvenstvo u Španiji.

Nije blistala na Pirinejima, kao ni cijela ekipa, ali kako vrijeme odmiče igra sve bolje. Na ovom Evropskom prvenstvu je jedan od glavnih aduta u napadu, dala je 12 golova iz 17 šuteva, a i u odbrani igra sasvim solidno.

„Zadovoljna sam ovim što sam pokazala do sada, kao i izdanjima ekipe, ali uvijek ima prostora za bolju igru”, kaže 26-godišnja Nikšićanka za „Vijesti”.

U nacionalnom timu, koji je jutros odradio prvi trening u Skoplju u maloj sali SC „Jane Sandanski”, sada je osam rukometašica iz veoma talentovane generacije ’96, koja je 2014. igrala polufinale Svjetskog prvenstva za kadetinje baš u Sjevernoj Makedoniji.

Poslije veoma duge pauze, opet se spojio nekada sjajni tandem dviju Đurđina - Jauković i Malović.

„Đina Jauković je 50 odsto pozitivne energije van terena i odlične igre na terenu. Ona pravi razliku, to sam i lično ja osjetila njenim povratkom, jer prošle godine nije bila sa nama na Svjetskom prvenstvu zbog povrede. Toliko ima pozitivan uticaj na sve nas da to ne može biti nezapaženo”, hvali Malovićeva sugrađanku.

Veoma značajan je i povratak Milene Raičević, koja je propustila tri prethodna velika takmičenja - prvo zbog trudnoće, potom i zbog toga što je bila nedovoljno spremna.

„Milena donosi sigurnost svima nama, bez obzira na to da li je na terenu ili na klupi. Kad 'škripi' ili uđemo u krizu, ona je uvijek ta koja napravi smiren potez i donese stabilnost timu. Kada je bio blagi pad protiv Poljske, ukrala je loptu i dala gol iz kontre. Za nju znaš da nikada neće odustati. Nije se na ovim prethodnim utakmicama desilo da sumnjamo ili ne vjerujemo da ćemo pobijediti, ali kad dođe do težeg momenta znamo da je ona ta koja će reći - 'idemo, možemo' i da će to pokazati na terenu”.

Kako ti je bilo da igraš u punoj „Morači”?

„To su najljepši momenti u mojoj dosadašnjoj karijeri. Povratak u reprezentaciju pred toliko ljudi, mojom porodicom, svim ljudima koje volim, cijelom nacijom... To je nešto posebno, što ću pamtiti do kraja života”.

Šta očekuješ u nedjelju protiv Francuske?

„Dosta nas igra u Francuskoj, poznajemo i njih i njihov sistem, a imamo i iskustvo igranja protiv njihove reprezentacije. Mislim da ne bi trebalo da se previše fokusiramo na njih, već da nastavimo naš progres. Ove utakmice su nas dosta zbližile, neke stvari smo vježbale i gradile u prvoj fazi. Imamo dosta vremena da ih do tančina analiziramo, a vjerujem da će ishod meča biti pozitivan”.

Idete li u Ljubljanu na završni vikend?

„Naravno”, samouvjereno je poručila Đurđina Malović.

PONOSNA ŠTO SAM SVE IZDRŽALA I ŠTO SAM SADA TU GDJE JESAM

Malovićeva je debitovala na velikim takmičenjima davne 2013. godine na Svjetskom prvenstvu u Srbiji, očekivalo se da će biti jedna od najboljih igračica svijeta, ali joj je težak lom potkoljenice u dresu Danilovgrada usmjerio karijeru u drugom pravcu.

„Jedino sam sa 16 godina imala velika očekivanja, jer tad nisam imala nijednu povredu. Kasnije se sve promijenilo, bilo je teže. Slomila sam potkoljenicu 2015. godine, što je atipično, a ljudi na našim prostorima nemaju toliko iskustva u oporavku od takve povrede. Oporavak je trajao preko godinu, sa mnogo nekih kikseva i rupa u svemu tome. Ne krivim nikog, naravno, ali bilo je jako teško za mene i moju porodicu. U nekim momentima sam ostajala sama, tako da ne mogu da kažem da sam očekivala više, već samo da sam ponosna što sam sve to izdržala sama, uz podršku porodice, i što sam sada tu gdje jesam”.

Iz Budućnosti je otišla 2018. u Ferencvaroš, ali nije ispalo kako je očekivala, jer su je mučile povrede. Bila je pozajmici u MTK, potom igrala sa poljski MKS Lublin, a sreću je našla u Tulonu, gdje igra već drugu sezonu. Na posljednjem meču pred Evropsko prvenstvo je dala 11 golova.

„Jako mi prija Francuska, sviđaju mi se njihova kultura, mentalitet i način života. Dosta su opušteniji od nas, mislim da se i ja mijenjam jer sam tamo već drugu godinu, maltene i govorim francuski. Prija mi sve to, jer smo mi kao nacija dosta stegnuti, napeti... Nikad ne možemo previše da se opustimo, a u Francuskoj je drugačije i to mi baš odgovara”.

( Nikola Nikolić )