Izbor i smisao postoje – do nas je

„Ono što smo mi željeli da kažemo je da uvijek imate izbor i da niko nikada sa scene ne treba da vam kaže šta da mislite, jer je to fašizam. Mislite šta hoćete, jer o svemu u životu morate imati sopstveno mišljenje, kakvo god ono da bude“, kazao je Dino Sarija, jedan od aktera predstave „Umjetnik u gladovanju“ koja je izvedena sinoć u okviru Međunarodnog festivala glumca u Nikšiću.

U predstavi „Umjetnik u gladovanju“, Narodnog pozorišta u Sarajevu, koja je urađena prema motivima i fragmentima iz života, djela, pisama i dnevnika Franca Kafke, režirao je Alen Šimić, dramaturgija je povjerena Benjaminu Hasiću, muziku potpisuje Mirza Rahmanović, a scenografija i kostimografija je djelo Sabine Trnki. Glumačku ekipu čine: Ida Keškić, Tamara Miličević Stilić, Ivona Baković, Dino Sarija, Dino Bajrović, Domagoj Nižić.

„Pokušali smo da se igramo sa svim dramskim zakonitostima. Nažalost, mi danas nemamo jednu istinu, jer kada imate jednu istinu onda možete razgovarati. Mi imamo više istina i zbog toga se ne možemo dogovoriti“, kazao je Sarija na okruglom stolu nakon predstave kojim je moderirao Vanja Kovačević.

Prema riječima Domagoja Nižića, pored Kafke i njegovog djela, polazna osnova za predstavu je bila anketa koju su sproveli i koja je pokazala da sedam od deset anketiranih građana nikada ne ide u pozorište. Kafkijanska atmosfera, svijet apsurda i zagonetki, smisla i besmisla, stanje beznađa, bespomoćnosti i izgubljenosti, šest mladih glumaca pokušava da odgonetne razgovarajući sa mrtvim piscem.

„Smisao svako može dokučiti, a čovjek je taj kojem se čini da ne dokučuje smisao. A smisao je u njemu ili ispred njega. Rijetko je kad iza njega, jer onda znači da nema smisla i da ne postoji nijedan bitan razlog na ovome svijetu. Kafka ne može funkcionisati bez našeg života jer on nije našao smisao. Ovdje ne možemo govoriti o smislu, nego o čovjeku“, smatra Nižić.

Kafka, kako je istakao Nižić, nije našao smisao, zato su njih šestoro unijeli sebe i predstavu „obojili“ svojim smislom. Jedino se tako, smatra Tamara Miličević Stilić može „razgovarati“ sa Kafkom.

„Svi mi smo dali komad svog privatnog života, jer smo shvatili da se drugačije ne može. Ako hoćemo reći nešto, pokušati ispričati Kafku, hajmo svi mi da damo publici djeliće naših života da bi publiku podstakli da počne ‘kopati’ po svom životu“, kazala je Miličević Stilić.

Cilj im je i bio da konstantnu borbu i neusklađenost unutrašnjeg i spoljašnjeg „sata“, koji je ne samo u Kafki, nego u svima nama, pokušaju uskladiti, pomiriti i naći smisao bitisanja.

Kafka je pisac izvan vremena, a anketa mladih glumaca je pokazala da savremenike ne interesuju pitanja o smislu života i postojanja.

„Htjeli ili ne htjeli, svi mi uđemo u tu rutinu života i sistema“, smatra Ida Keškić.

Prema riječima Ivone Baković, u jednom trenutku njihovog stvaralačkog procesa bavili su se onim što je danas spektakl i što je pozorište i popularnost, pa su u tu svrhu razgovarali sa čovjekom koji je kralj spektakla u Bosni i Hercegovini. A spektakl je sam život, sa „gladovanjem“ ili bez njega. Sve je, uostalom, do nas samih.

( Svetlana Mandić )