Bojana Popović: Francuska je uvijek imala respekt prema nama, moramo da spriječimo lake golove

Od specijalnog izvještača „Vijesti”

Sat polako otkucava, prva utakmica u grupi II glavne faze je sve bliže. A biće to paklen zadatak za rukometašice Crne Gore, koje u nedjelju (20.30) u Skoplju igraju protiv Francuske.

Aktuelni olimpijski šampion i Norveška vladaju svjetskim rukometom u posljednjih nekoliko godina, jer imaju medalje sa sva tri velika takmičenja - osim zlata u Tokiju, tim Olivijea Krumbolca je izgubio finala EP 2020. u Danskoj i SP 2021. od Skandinavki, koje su na OI bile treće.

Duel sa fizički možda i najmoćnijom selekcijom na planeti pokazaće da li ova generacija „lavica” može do treće medalje u istoriji, prve nakon nezaboravne 2012. godine.

„Znamo se poprilično dobro, što kroz klupska, što kroz reprezentativna takmičenja, jer smo praktično na svakom odmjeravali snage. Imaju odlične atlete, dobro su igrane, jer je dosta njih zajedno u klubovima, a godinama praktikuju isti stil. Teška utakmica nas očekuje, i fizički i trkački, ali bilo je u 'Morači' tako zahtjevnih mečeva protiv Njemačke i Poljske. Kroz te utakmice smo uhvatile taj nivo, nadam se da ćemo još više da ga podignemo i spriječiti Francusku da radi ono što najviše želi - da daje lake golove”, ističe Bojana Popović.

Rezultati prvog dana u dvorani „Boris Trajkovski” su išli naruku Crnoj Gori, jer imaju meč manje i dva boda više od četiri tima iz grupe. Ako sjutra sruši Francusku, biće na milimetar od polufinala.

„Nikad kalkulacije nisu bile dobre, moramo da se bavimo sobom. Najvažnija nam je naša utakmica sa Francuskom, a onda sa Rumunijom, pa Holandijom. Da bi ekipa imala ritam, mora da igra bolje iz meča u meč, da pravi dobru atmosferu i energiju za ono što slijedi. Kakvi god da su drugi rezultati, mi moramo da igramo 60 minuta i prikažemo najbolju igru. Bavimo se samo Francuskom, ta utakmica za nas je možda finale”, upozorava selektorka.

Iako su upisale tri pobjede u „Morači”, Jovanka Radičević i sve ostale igračice govore da nisu pokazale sve što mogu, da imaju mnogo rezervi.

„Mnogo toga nije u napadu funkcionisalo kako želimo, nismo izvukli sve kapacitete, pogotovo iz bekovske linije. Svi imaju rezerve, koje moramo da iskoristimo ako hoćemo da pravimo rezultat koji želimo. Bavili smo se napadom i odbranom Francuske, znamo dosta toga o njoj. Potrebno je da se odigra dobro u odbrani, sve ostalo će samo doći”.

Popovićeva priznaje da je faktor „Morače” bio veoma važan u prenošenju maksimalna četiri boda u glavnu fazu i da će sada sve biti teže.

„Igrale smo kući prvi dio turnira, to nam je dalo dodatnu snagu. Mnogo bi sve teže bilo da nismo imale našu publiku, koja nas je kroz sve ove utakmice vodila do pobjeda. Moramo da sanjamo, da imamo ciljeve, ali moramo da budemo i realne, jer ima ovdje i drugih sila, koje su duže u vrhu i možda su spremnije za ove stvari. I mi ćemo dati maksimum da probamo da izvučemo sve što možemo iz ove generacije. Ne želim da opterećujem igračice tom pričom, neke možda još nisu stasale za tu priču”.

Čini se, ipak, da ova ekipa ima kvalitet i hemiju u timu neophodnu za borbu za odličja, koje se čeka od olimpijskog srebra i evropskog zlata 2012.

„Ako dođemo u situaciju da se borimo za medalju, naravno da neće izostati borba do samog kraja. Ne možemo da poredimo generacije, dosta godina je prošlo, trebalo bi da nove snage sanjaju svoje snove i ostvaruju ih. Idemo polako, bez euforije i prevelikog pritiska na njih, jer se tako najbolje funkcioniše”, ističe Popovićeva.

Do medalje u Londonu, „lavice” su stigle nakon nezaboravnog četvrtfinala sa Francuskom, koje su dobile na nestvaran način - Katarina Bulatović je dala pogrešan pas, činilo se da će lopta završiti u rukama Rafael Tervel, ali ju je nekako dohvatila Bojana Popović, dala pas Majdi Mehmedović, koja je izborila sedmerac, a Bulatovićeva preuzela odgovornost i pogodila za 23:22 i nezaaboravno slavlje.

„Film sam mnogo puta premotala u glavi, a utakmicu pogledala možda samo jednom, i to posljednjih 10 minuta, jer budi emocije koje su jake i poslije 10 godina. Tako su se stvari poklopile, linija između uspjeha i neuspjeha je baš, baš tanka. Ta utakmica najbolje govori o tome - ta lopta je mogla da ode u njihove ruke, da bude kontra i da Francuska ode u polufinale, a mi kući i da budemo neko ko bi bio kritikovan, da se govori da je katastrofa, da je propalo sve”.

Razlika između sadašnje i tadašnje generacije je što veći dio najboljih igračica više nije u Budućnosti, koja je te 2012. osvojila Ligu šampiona.

„Tada smo bile zajedno u Budućnosti dvije godine, to je bio projekat, bilo je jednostavnije nego sada kada se skupimo sa svih strana i potrebno je da se sve sklopi za 10 dana. Ne mogu da se upoređuju ni igračice, ali ni uslovi koji su bili napravljeni da bi ekipa bila zajedno dvije godine, kako bi sve ostvarila te 2012. godine - i jedno, i drugo i treće. Nije to bilo slučajno. Moramo da budemo realne - imale smo smjenu generacija, dosta igračica je u posljednje vrijeme bilo povrijeđeno, nismo mogli da se skupimo i budemo zajedno. Vrijeme će sve pokazati, mora da se bude miran, strpljiv, bez euforije i poslije ove tri pobjede. Ako se desi poraz, sve je to sport, igračice bi trebalo da se puste da uživaju”.

Prošle godine, Crna Gora je sa oslabljenim timom dugo mučila Francusku na Svjetskom prvenstvu i izgubila 24:19.

„To prvenstvo je poslužilo za pojedine igračice koje ranije nisu imale prostora da puno igraju. Osjetile su Francusku i odigrale smo super utakmicu. Francuska ima veliki respekt prema Crnoj Gori iz tih godina kada je osjetila našu moć, uđe u naše mečeve sa velikom dozom poštovanja. Iskreno se nadam da će borba biti do samog kraja. Poznajemo se i kroz Ligu šampiona, a sada su u Francuskoj obje Đine, Itana i Tanja, sigurno će to iskustvo igranja u toj ligi i poznavanje igračica da nam pomogne”, ističe selektorka.

Bojana Popović je bila jedna od najboljih igračica svih vremena, ali je sada čeka drugačiji izazov, jer će na drugoj strani terena biti jedan od najboljih trenera ikada, Olivije Krumbolc, koji je sa reprezentacijom osvojio 12 medalja za 21 godinu.

„Sjajan trener, uvijek smo imali izvanredan odnos. Svako će na svojoj strani voditi veliku bitku, vidjećemo šta će biti na kraju”, poručila je Popovićeva.

( Nikola Nikolić )