Pamtiću oproštaj u „Morači”, u Ljubljani bi bio još emotivniji
Kapitenka Crne Gore Jovanka Radičević želi medalju na kraju reprezentativne karijere i to ne krije
Od specijalnog izvještača „Vijesti”
Nije se samo Crna Gora poklonila Jovanki Radičević 9. novembra, to radi i cijela Evropa. Uz Anitu Gorbic jedina igračica u istoriji rukometa koja ima četvorocifren broj golova i u nacionalnom timu i u Ligi šampiona, svih ovih dana Evropskog prvenstva ne može da se „odbrani” od medija sa svih krajeva Starog kontinenta.
Pred meč sa Francuskom, dugo je pričala za makedonske medije, potom i za EHF, koji sprema dokumentarni film o njoj, a onda i za „Vijesti”. I priznaje da scene iz „Morače” ne blijede i neće skoro, jer je oproštaj bio za pamćenje.
„Ne prolaze emocije, mislim i da neće brzo. Odzvanja mi u ušima sve ono što sam doživjela, ne znam da li je neko to doživio. Čitava moja karijera je stala u taj 9. novembar, sve se vratilo na najbolji mogući način za sve ove godine koje sam dala rukometu i koliko sam bila posvećena. Doživjela sam da cijela dvorana skandira moje ime, to ću pamtiti cijelog života. To su najljepši momenti u mojoj karijeri. Znala sam da me vole i poštuju, ali sam dobila potvrdu u srijedu”, kaže popularna Joka.
Monolog se tu ne zaustavlja...
„I prije i nakon te noći imam bezbroj poruka, nisam stigla ni svima da odgovorim na zahvalnosti za sve što sam uradila za reprezentaciju. Hvala svima koji su bili u dvorani i onima koji nisu za sve ove godine podrške, ljubavi... Slavili smo, radovali se zajedno. Reprezentacija mi je sve, najljepše trenutke i emocije sam doživjela u njoj, svakom normalnom čovjeku i sportisti nema ništa ljepše nego kada brani boje svoje zemlje”.
Legendarno desno krilo se na spektakularan način oprostilo od domaće publike, sa 12 golova protiv Poljske, ali bi još ljepši oproštaj mogla da ima 20. novembra u Ljubljani, kada bi mogla da osvoji treću medalju u dresu sa državnim grbom.
„To je cilj, sigurno bi to bio još emotivniji i bolji oproštaj. Sve mi težimo ka tome, mnoge stvari su se poklopile. Već protiv Francuske imamo prvu meč-loptu za polufinale. Bez obzira na tri pobjede, mislim da Crna Gora još nije pokazala igru koju može u oba segmenta. Vjerujem da je sad pravi momenat da to pokažemo”.
U večerašnjem obračunu sa Francuskom (20.30) potrebna je bolja igra u napadu, jer sada neće biti hiljade navijača da poguraju tim kad ne ide.
„Igrale smo, pogotovo na prvoj utakmici protiv Španije, vrhunsku odbranu, ali ne bi trebalo zaboraviti da su nas navijači nosili do tri pobjede. Svi protivnici u ‘Morači’ su bili pogubljeni zbog atmosfere. Nakon utakmica sam pričala sa igračicama i trenerima, rekli su mi da to nisu doživjeli nigdje. Smatram da ima prostora da igramo mnogo bolje. Drugačiji je doživljaj kada se završi utakmica i kada pogledamo analizu, a vjerujem da ćemo već protiv Francuske pokazati da možemo još bolje”, jasna je kapitenka.
Pred „lavicama” su protivnice koje su osvojile sedam medalja na posljednjih osam velikih takmičenja.
„Bog im je podario sjajne fizičke predispozicije, ali mislim da možemo da igramo sa njima. Na posljednjem šampionatu svijeta, kada smo bile bez Đine Jauković i Milene, do 45. minuta smo se nosile sa njima. Ne smatram ih nikakvim vanzemaljcima, imaju dvije ruke i dvije noge kao i mi. Neće biti ni nama, ali ni njima lako. Znam da ne vole da igraju sa nama, pričaju da smo ekipa koja igra jaku odbranu i ‘tuče’ se”.
Kapitenka smatra da tim može da dogura jako daleko.
„Ova generacija je zrela, vrhunska je i atmosfera, kao porodica smo. Sve je moguće u današnjem rukometu, a mi smo zajedno sa Francuskom i Norveškom jedine ekipe koje su prenijele četiri boda u glavnu fazu, zar ne? I one bi trebalo da razmišljaju o nama, sigurno im neće biti lako”.
Radičevićeva je uvijek isticala ljubav prema Skoplju i Makedoniji i vjeruje da će ljudi koji su je pet godina bodrili dok je igrala za Vardar i večeras biti na tribinama.
„Za mene je Makedonija posebna, u srcu mi je, ovo je moj drugi dom. Ovdje sam provela pet prelijepih godina, svaki put kad dođem ožive uspomene. Imam mnogo prijatelja sa kojima sam ostala u kontaktu nakon odlaska, a vjerujem i da će Makedonci doći da nas podrže. Čula sam u intervjuima za makedonske medije da su svi rekli da će navijati za Crnu Goru”, zaključilo je 36-godišnje desno krilo.
( Nikola Nikolić )