Ko je kriv?

Već duže vrijeme u javnom diskursu Crne Gore plasira se neistina da su za neizbor sudija Ustavnog suda Crne Gore krivi, a ko bi drugi bio, nego isključivo poslanici DPS. Kao članica Ustavnog odbora koja je zajedno sa svojim kolegama i koleginicama dala svoj konstruktivni doprinos i iskazala nepristrasan odnos prema svim kandidatima, koji imajući u vidu njihov profesionalni i stručni kredibilitet s pravom zaslužuju da budu izabrani, zarad šire javnosti ali i uvaženih kandidata želim da podsjetim na nekoliko činjenica.

Članovi Ustavnog odbora iz reda DPS tokom intervjua u šta se mogla uvjeriti i šira javnost “čuvali“ su se sugestivnih pitanja, pitanja kandidatima o njihovoj pripadnosti političkim partijama, postavljanja pitanja o trenutnim, odnosno aktuelnim političkim dešavanjima, usmjerivši naša interesovanja uglavnom na motiviciona pitanja prema kandidatima. Za razliku od nas neki članovi Ustavnog odbora su se “preplatili” na vječita pitanja o tome da li kandidati imaju člansku kartu neke partije, i to naravno postavljali kandidatima za koje unaprijed nijesu znali “kome pripadaju”. Potom su ih interesovali odgovori na pitanja – da li je predsjednik države prekršio Ustav. Naravno, sebi su dali za pravo da unaprijed ustvrde da jeste povrijedio Ustav. Zavisno od odgovora na to “ključno” pitanje pravili su selekciju kandidata, i u svojim glavama već su unaprijed diskvalifikovali one čiji ih odgovor nije zadovoljavao, bez obzira na njihove stručne kvalifikacije i kredibilitet.

Bilo je nažalost dovoljno, da kandidat jasno ne iskaže svoj stav prema ovom pitanju pa da ne zasluži podršku ili da zavisno od tog pitanja neki kandidati budu “prisvojeni“ od staro-nove parlamentarne većine.

Kada je u pitanju sve češće korišćena sintagma “da je na djelu opstrukcija” podsjetiću javnost Crne Gore da su članovi Ustavnog odbora iz DPS glasali za 4 kandidata i time jasno pokazali da žele da daju ovom procesu svoj konstruktivan doprinos. S druge strane opstrukcija na najočitiji način demonstrirana je od strane članice Ustavnog odbora iz URE, koja je ni manje ni više bila uzdržana 18 puta. I ostali članovi Ustavnog odbora iz novo-stare većine pokazali su svoju neodgovornost prilikom glasanja. Istine radi do posljednje sjednice Ustavnog odbora kada smo imali “čast” da čekamo da se sedam članova Ustavnog odbora pod dirigentskom palicom zainteresovanog poslanika ili pak medijatora Radunovića, usaglase oko 4 kandidata za koje su procijenili da bi, izvinjavam se iskreno kandidatima, mogli biti “njihovi“. Pritom je ustvrdio da nijednog kandidata ne poznaje, ali da su svo četvoro Crnogorci. Baš čudno odakle mu je to poznato, ako ih ne poznaje.

Podijelili su ih međusobno i nama ostalim članovima Ustavnog odbora ponudili po sistemu “uzmi ili ostavi”. “Uzmi ili ostavi” za nešto za šta je u prvom glasanju potrebno 54, a u drugom 49 glasova?! Kako su radili takav je bio i ishod u plenumu.

Nijesu mnogo marili što nijesu poštovali ni odredbe člana 10 Zakona o Ustavnom sudu, koji obavezuje da se prilikom predlaganja kandidata mora voditi računa o srazmjernoj zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, što su bili u obavezi jer smo među kredibilnim kandidatima imali i one koji su zadovoljavali ovaj uslov. Sve je unaprijed smišljeno i iscenirano.

Namjera je očita i krajnje nekorektna, što nas ne iznenađuje: lopticu nakon neuspjelog prvog glasanja prebaciti u dvorište DPS i pred evropskim zvaničnicima sebe prikazati, zaboga, kao nekog ko se zdušno zalaze za izbor 4 sudija Ustavnog suda. Otuda od svih viskoh zvaničnika novo-stare većine, pozivi - apeli da se sudije Ustavnog suda konačno izaberu. Kao da su se probudili iz dubokog sna. Licemjerno nema što.

Autorka je poslanica Demokratske partije socijalista

( Jovanka Laličić )