Član 5 NATO i eksplozija u Poljskoj: Nema automatskog kontranapada

"Ako se radi o članu 5 onda smo kristalno jasni: branićemo svaki centimetar teritorije NATO."

To je jedan portparol američkog Ministarstva odbrane izjavio nakon vijesti da je u Poljskoj, u blizini granice sa Ukrajinom, došlo do eksplozija nepoznatog uzroka.

Portparol Pentagona time se pozvao na član 5 Ugovora o Sjevernoatlantskom savezu. On glasi:

"Strane su saglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Evropi ili u Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih, i zato su saglasne da će, u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, u ostvarivanju prava pojedinačne ili kolektivne samoodbrane priznate članom 51 Povelje Ujedinjenih nacija, pomoći strani ili stranama koje su napadnute, preduzimajući odmah, pojedinačno i zajedno sa drugim stranama, mjere koje se smatraju potrebnim, uključujući i upotrebu oružane sile, radi uspostavljanja ili održavanja bezbjednosti sjevernoatlantskog područja.“

Potrebna jednoglasna odluka

Za NATO je najvažnija prva rečenica, koja se tumači kao garancija da će se napadnutom pomoći. Napad na jednu članicu, u ovom slučaju Poljsku, tumačio bi se kao napad na čitav savez. Poljska bi morala da saopšti NATO kakvu reakciju smatra primjerenom i kakva pomoć joj je potrebna. Članice NATO bi onda, svaka za sebe, odlučile kako će da pomognu. Nema automatske eskalacije ili automatskog kontranapada, u ovom slučaju eventualno na Rusiju. O aktiviranju člana 5. članice Saveza moraju da donesu jednoglasnu političku odluku.

Formulacija da će biti branjen svaki centimetar teritorije NATO često se čula od početka ruskog rata protiv Ukrajine. Slučaj eksplozija u Poljskoj mogao bi da bude test šta te izjave zaista znače.

Do sada je član 5 Ugovora o NATO aktiviran samo jednom. Nakon terorističkih napada Al Kaide u Njujorku, Vašingtonu i Pensilvaniji 11. septembra 2001. godine, NATO je napad na SAD proglasio napadom na čitav Savez. Shodno tome, članice NATO su pomagale SAD u borbi protiv terorista i zaposijedanju Avganistana vojnom misijom NATO. Ali, ovo drugo se nije dogodilo na osnovu Ugovora o NATO, već na osnovu mandata Ujedinjenih nacija.

Član 5 ili 4?

Ne dovodi svaki napad na teritoriju neke članice NATO ili na njene vojnike automatski do aktiviranja solidarne odbrane. Kada su sirijske trupe u graničnom području sa Turskom napale vojnike te članice NATO, predstavnici saveza signalizirali su Turskoj da u tom slučaju aktiviranje člana 5 nema izgleda na uspjeh. Turska ima drugu najveću vojsku u sklopu NATO i bila bi u stanju sama da se odbrani od takvih napada. Do sada je u slučaju Turske bilo samo konsultacija o pretnji, prema članu 4 Ugovora o NATO.

U aktuelnom slučaju u Poljskoj, održavaju se konsultacije prema članu 4 Sjevernoatlantskog ugovora.

Član 5 Sjevernoatlantskog ugovora ide, međutim, i dalje. U završnoj odredbi piše: "Prije svakog oružanog napada i svih mjera preduzetih u vezi s tim, odmah mora biti obaviješten Savjet bezbjednosti. Takve mjere će prestati kada Savjet bezbjednosti preduzme mjere potrebne za ponovno uspostavljanje i održavanje međunarodnog mira i bezbjednosti."

NATO bi, dakle, ako bi zaista preduzeo korake protiv Rusije, akciju morao da prijavi Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija. A Rusija je stalna članica Savjeta bezbjednosti – i ima pravo veta.

( Deutsche Welle )