Ubi me prejaki komentar

Ukoliko posmatramo medijski online prostor Crne Gore onda smo bez dileme u mračnom periodu. Dok u komentarima jedni drugima brojimo zube i kilograme, ocjenjujemo nečije estetske karakteristike, presuđujemo prije suda, klevetamo i vrijeđamo samo zato što nismo saglasni sa nečijim stavom, onda se bojim da smo bitku za pristojno društvo izgubili. Država glasno ćuti na sve izraženiji govor mržnje i na nezakonit sadržaj u komentarima čitalaca, ali ga i, kako stvari sada stoje, želi i institucionalno osnažiti novim nacrtom Zakona o medijima. Neće biti da ne postoje mehanizmi borbe protiv ove pošasti, već prije da je riječ o podilaženju partikularnim ciljevima onih kojima su klikovi, a i profit koji to donosi, važniji od javnog interesa.

U lavirintu aktuelnih političkih prilika i razvoja digitalizacije javnog prostora, sloboda izražavanja je u Crnoj Gori dosegla svoj vrhunac. Svako ko misli da to nije dobro – nije u pravu. Međutim, tu slobodu često zloupotrebljavaju novi anonimni ratnici kojima online prostor predstavlja bojište i poligon za obračun sa neistomišljenicima što dovodi do kontaminacije javne komunikacije. Novim admiralima i generalima tog izokrenutog sistema vrijednosti, koji takve vrijednosti vjerovatno baštine i van online svijeta, uslovi na terenu savršeno odgovaraju. Prepreka nema, a lična odgovornost za nezakonit sadržaj ne postoji čime se otvara široko polje za topovske udare govora mržnje i online nasilja. I da se razumijemo, nije ovo pojava koja je otpočeta avgusta 2020. godine, već dosta ranije, samo je u posljednje dvije godine još prizemnija i toksičnija.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je odavno zagovarao da se ovo pitanje jasno zakonski prepozna, uz prateće efektivne sankcije što je i na kraju definisao i aktuelni Zakon o medijima, koji je stupio na snagu početkom avgusta 2020. godine. Aktuelno rješenje u Zakonu glasi: „Osnivač internetske publikacije je dužan da ukloni komentar koji predstavlja očigledno nezakonit sadržaj, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 60 minuta od saznanja ili od dobijanja prijave drugog lica da predstavlja nezakonit sadržaj.“

U nedavno objavljenom novom nacrtu Zakona o medijima, korigovan je član 26 pa se sada produžava period osnivaču internetske publikacije (portalu) da komentar sa nezakonitim sadržajem ukloni u roku od osam sati, dok kaznene odredbe za prekršaj pravnom licu u iznosu od 1.000 eura do 8.000 eura ukoliko ne ukloni nezakoniti komentar ostaju iste. Ministarstvo kulture i medija je u obrazloženju navelo da je period od 60 minuta „s aspekta prakse i djelotvornosti jako kratak“ te da je „poželjno da taj rok bude veći, kako bi internetska publikacija mogla efikasnije pristupiti modeliranju komentara“.

Duboko pogrešno. Upravo suprotno, novim nacrtom Zakona, portalima se ostavljaju odriješene ruke da, dok god je tekst aktuelan, isti generiše komentare nezakonite prirode, što možda donosi čitanost i finansijski profit, ali unižava i kredibilitet tog medija (tamo gdje uopšte postoji) i nanosi štetu mnogim pojedincima ili grupama koji su predmet najprizemnijih komentara. I laiku je jasno da je period od osam sati predugačak jer su portali upravo medij koji daje prednost brzom izvještavanju. Stoga, takva korekcija i to tek nakon osam časova obesmišljava normu. Preciznije, nije za očekivati da će čitaoci otvarati isti medijski sadržaj nakon što on izgubi svoju aktuelnost i nakon što već čitaoci vide komentare uvrijedljive prirode. Šteta je time učinjena, a oštećenoj strani uklanjanje komentara nakon osam sati kada taj tekst rijetko ko i otvara - ne znači ništa.

Nepostojanje usaglašene međunarodne prakse po ovom osnovu jeste otežavajuće, ali ne smije biti ograničavajuće. Razumljiva je argumentacija dijela predstavnika medijske zajednice da nemaju dovoljno finansijskih ni kadrovskih kapaciteta da reaguju brzo. Nažalost, urušeno tržište je odavno ogroman dio medija pretvorilo u finansijske davljenike. Međutim, iz tog razloga bi bilo logičnije ili da zatvore prostor za komentare ili da pristupe modelu premoderacije komentara (uvid u komentar, pa tek njegovo (ne)objavljivanje) nego da budu forum za širenje toksičnih izjava i lažnih vijesti, a da pritom ne snosne nikakvu odgovornost, dok građani ostaju bez efektivne zaštite.

Praksu najvećeg dijela portala u Crnoj Gori karakteriše tzv. NTD procedura („notice and takedown”) koja podrazumijeva uklanjanje nezakonitog sadržaja po saznanju, a osnov je Direktiva Evropske unije o elektronskoj trgovini 2000/31.[1] Ipak, u kontekst treba uzeti i da je nivo političke kulture u najvećem dijelu država članica EU u odnosu na Crnu Goru značajno razvijeniji.

Nezakonit sadržaj je solidno definisan članovima 34, 35, 36, 37, 38, 39 Zakona o medijima i odnosi se na poštovanje pretpostavke nevinosti, govor mržnje, zaštitu integriteta djece i maloljetnika, zabranjeno reklamiranje prodaje i kupovine ljudskih organa, oružja, opojne droge, duvanske proizvode itd, zaštita ličnih prava (povreda časti i ugleda). Tokom dva talasa monitoringa komentara na portalima, u martu 2021. i u aprilu 2022. godine, istraživački tim CGO-a je analizirao ukupno 47 193 komentara, u okviru 1240 tekstova na 11 portala u trajanju od 59 dana. Nalazi ukazuju da nije bilo portala koji su bili bez komentara sa nezakonitom sadržinom. U kontekstu člana 36 Zakona o medijima, kojim se zabranjuju diskriminatorni sadržaji ili sadržaji sa govorom mržnje prema određenoj grupaciji, dominirali su komentari sa govorom mržnje na nacionalnoj osnovi, usmjereni najviše ka licima crnogorske i srpske nacionalnosti. Bili su primjetni i komentari sa govorom mržnje na vjerskoj osnovi, a nisu izostali mizogini komentari, ni komentari sa govorom mržnje prema licima koja pripadaju LGBT populaciji. Najviše povreda ovog člana Zakona zabilježeno je na portalu In4S, koji svjesno ignoriše medijsko zakonodavstvo države Crne Gore i odbija i da se evidentira.

Zakon o medijima i ulaganje u samoregulaciju mora biti polazište i odredište svakog medijskog djelovanja. Nažalost, novim nacrtom Zakona o medijima se ide korak unazad i ne jača se regulatorni okvir, već se portali praktično oslobađaju odgovornosti u dijelu ulaganja u interne procedure i samoregulatorne mehanizme. Kao što i mi kao pojedinci imamo odgovornost za ono što se nalazi na našim ličnim platformama, i osnivači internet publikacija su odgovorni za ono što se nalazi na njihovim. To je jasno propisano domaćim zakonodavstvom, a slično je i sa zakonodavstvom u susjedstvu. Hrvatski sabor je 1. oktobra 2021. godine usvojio novi Zakon o elektroničkim medijima[2] gdje se u članu 94 navodi da je osnivač pravnog lica odgovoran za sadržaj koji generišu registrovani korisnici. Član 99 propisuje kaznenu politiku u tom dijelu. Ukoliko dodamo i da jedan dio medija odbija da se evidentira shodno domaćem zakonodavstvu onda dobijamo zaokružen okvir koji predstavlja plodno tle za etiketiranje bez odgovornosti, za širenje propagande, lažnih vijesti i dezinformacija. Ulaganje u samoregulaciju, a ne izbjegavanje od odgovornosti jedino može doprinijeti poboljšanju stanja u ovoj oblasti.

Vrijedi istaći i dobre prakse i medije koji su shvatili važnost komentara na portalima, i zaposlili pojedince koji se bave isključivo njihovom moderacijom. Tu naročitu odgovornost imaju najveći i najposjećeniji portali. CGO je u oktobru 2021. godine objavio vodič „Komentari na portalima – gdje su granice?“ namijenjen upravo moderatorima na portalima da im pomogne u obavljanju njihovog posla i razriješe im neke dileme sa kojima se svakodnevno suočavaju. Takođe, sproveden je i trening za zainteresovane medije i njihove moderatore.

U nacrtu Zakona o medijima u dijelu koji se odnosi na nadzor neophodno je uvesti dodatnu zaštitu za one građane koji se smatraju oštećenima u komentarima na portalima. U konkretnom slučaju, neophodno je odrediti instituciju koja bi vršila nadzor nad primjenom člana 26. zakona i kojoj bi se građani mogli obratiti u slučaju da nezakonit sadržaj u komentarima čitalaca nije obrisan. Samo tako može rasti povjerenje građana kako u medije, tako i u nadležne institucije koje bi se bavile ovim pitanjem.

Zapostavljanje građanskog obrazovanja i medijske pismenosti u formalnom obrazovnom sistemu doprinijelo je naglom porastu online nasilja u kome je rijetko ko pošteđen. Ministarstvo kulture i medija moralo bi javni interes staviti ispred borbe za klikove i za ionako malen marketinški kolač. Jedan od modaliteta jeste da manje redakcije i portali koji nemaju kapacitete da se u rokovima bore protiv nezakonitog sadržaja u komentarima čitalaca uvedu koncept premoderacije, ili da im Ministarstvo pomogne sa izradom softwera koji im može olakšati taj proces. Etičko i profesionalno novinarstvo uvijek nađe put do čitalaca bez obzira na veličinu redakcije. Ukoliko se usvoji novo rješenje po kojem je nezakonit sadržaj u komentarima čitalaca potrebno ukloniti tek nakon osam sati, umjesto ranijih 60 minuta, možemo se spremiti za novi talas zagađenja javnog prostora i snažniji govor mržnje u odnosu na ovo danas, što će za posljedicu još dublju polarizaciju i rast tenzija.

Autor je koordinator za razvoj pri Centru za građansko obrazovanje (CGO)

Tekst je objavljen na portalu Instituta za medije Crne Gore

( Damir Nikočević )