Nije nas nosio samo adrenalin, nego i želja za dokazivanjem

Letimičan pogled na statistiku utakmice za 3. mjesto na Evropskom prvenstvu između Crne Gore i Francuske otkriva vrlo zanimljiv podatak - treću najveću minutažu na utakmici imala je Tatjana Brnović, koja je van igre bila samo osam minuta i 24 sekunde.

Kada se zna da je imala dva isključenja, drugo već u 17. minutu, a da je na terenu ostala do kraja, to govori koliko je stabilna igračica 24-godišnja pivotkinja.

Iako je pokrivala sredinu odbrane, gdje su isključenja najčešća, savršeno se pripazila crvenog kartona, a još bolje zajedno sa Đurđinom Jauković, Emom Alivodić i ostalima „zidala” bedem ispred gola Marte Batinović i Marine Rajčić.

Meč je završila sa po tri gola, iznuđena sedmerca i asistencije, kao i ukradenom loptom i nekoliko iznuđenih probijanja. Našla je posljednje atome snage da se sruši olimpijski šampion, baš kao i njene saigračice, iako je postojala bojazan da bi umor mogao da presudi „lavicama”.

„Nije to bio samo adrenalin, nego i nenormalna želja da se pobijedi, želja za dokazivanjem, ali i da konačno osvojimo medalju za Crnu Goru. Imale smo ogroman motiv, preponosna sam na sve nas”, istakla je igračica francuskog Bresta, koja je na ovom šampionatu pokazala da je jedna od najboljih pivotkinja i odbrambenih igračica na svijetu.

Tim Bojane Popović je dugo vodio, u 48. minutu imao 20:17, ali nije zatresao mrežu preko 10 minuta. U finišu je, ipak, preokrenuo na 22:21, a činilo se da je sve gotovo kada je Alivodićeva na 37 sekundi do kraja iznudila probijanje Debore Lasurs.

13 sedmeraca i 15 isključenja je iznudila Tatjana Brnović na sedam utakmica na Evropskom prvenstvu. Protiv Holandije, kada je bio izboren plasman u polufinale, Bojana Popović je nije ubacivala u igru

„Lavice” su, međutim, dugo izvodile loptu, sudije brzo dosudile pasivni napad, a onda i crveni karton Itani Grbić i sedmerac, koji je realizovala Gras Zadi za produžetke.

„Bila je ‘luda’ utakmica. Kada smo imale gol razlike na 30-ak sekundi do kraja, brzo su podignute ruke za pasivni napad i bilo je mnogo tenzija. Dosuđen je sedmerac i crveni karton za Itanu, a samo smo se molile da promaše penal. Iako se to nije desilo, nismo pale moralno, na to sam najviše ponosna. Ostale smo jake, sabrane, samo smo nastavile da igramo, iako smo imale veliki hendikep zbog Itaninog isključenja. Nismo nijednog momenta poklekle, već nastavile igramo još jače”.

Šta se dešavalo u pauzi između kraja regularnog toka i početka produžetka?

„Tako smo mirne bile, niko se nije čuo. Pričala je selektorka, mi smo sve bile potpuno koncentrisane i mirne, po tome ću pamtiti ovu utakmicu. To je bio presudni momenat i razlog zašto smo pobijedile”, ističe Brnovićeva.

Ne bi bilo ni pravda da se izgubilo u onakvoj atmosferi u „Areni Stožice”. Preko 2.000 navijača Crne Gore se sjatilo u Ljubljanu i stvorilo atmosferu za pamćenje, kakva se ne pamti na šampionatima Evrope za rukometašice.

„Ovo je baš čudo, stvarno smo zahvalne na svakoj poruci podrške, na svakom bodrenju kraj malih ekrana, a kamoli u samoj dvorani. Zasluga navijača za uspjeh je ogromna, presrećne smo što su bili uz nas da proslavimo svaku pobjedu, ali i da nam pomognu da prebrodimo poraze. Njihova nenormalna energija nam je davala dodatni elan”, ističe pivotkinja „lavica”.

Samo sedam dana prije meča za 3. mjesto, Crna Gora je od Francuske na startu glavne faze izgubila 27:19. Ali, u Ljubljani je prekinut post u duelima sa još jednim velikanom svjetskog rukometa, koji je trajao od četvrtfinala Olimpijskih igara u Londonu.

„U Skoplju smo napravile 21 tehničku grešku. Od toga smo u polovini slučajeva dale loptu direktno u ruke protivnica, to je sve odlučilo. Sada smo imale ozbiljniji i smireniji pristup igri u napadu, pa smo riješile taj problem”, zaključila je Tatjana Brnović.

SADA SMO SAZRELE I ODRASLE

Od 2012. godine, kada je osvojila dvije medalje, Crna Gora je propustila nekoliko šansi da se popne na pobjedničko postolje.

Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. je iznenađujuće poražena od Danske u osmini finala, godinu kasnije bila četvrta na EHF Euru u Mađarskoj i Hrvatskoj, a 2015. u Danskoj izgubila od Norveške u četvrtfinalu SP, iako je imala mnogo šansi da prelomi meč u svoju korist.

Na sljedeću šansu se čekalo do 2019. godine, kada je kombinacija trofejne generacije „lavica” i igračica rođenih 1996. godine i mlađih imala sve otvoreno do polufinala planetarnog šampionata u Japanu, ali je u čudnom duelu izgubila od Španije.

Sada je stigla nagrada, a najveći teret je iznijela upravo generacija 1996, za koju je u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji igrala i dvije godine mlađa Tatjana Brnović.

19 golova dala je pivotkinja Bresta iz 25 šuteva. Sa šest metara je šutirala gotovo perfektnih 12 od 13, iz prodora dva od dva, iz kontri i sa krila po dva od tri, a samo je loše gađala na praznu mrežu - bila je precizna samo jednom iz četiri pokušaja

„Prije smo možda bile previše mlade, mislim da smo sada dovoljno sazrele, odrasle i prošle neke greške koje smo morale da prođemo u tim godinama. Sada se sve poklopilo, postale smo ozbiljna ekipa koja zna šta želi i zna način na koji to može da dobije”, istakla je pivotkinja Crne Gore.

„Lavice” će sada biti na meti rivala, jer su svi svjesni da imaju karakter i kvalitet za velika djela.

„Ne znam hoće li nam biti teže ili ne, ali mislim da smo na dobrom putu građenja ozbiljnog tima. Najbitnije je da imamo zajedništvo, ovo prvenstvo nam je pravi vodič za budućnosti. Sigurno je da nećemo odstupiti ni pred jednom ekipom, uvijek ćemo ići srcem i nadamo se da će biti što više ovakvih uspjeha”, poručila je Brnovićeva.

( Nikola Nikolić )