Brat

Možda bi trebalo imati posebne novinske rubrike pod naslovom - brat premijera. Jer jedno je bilo kad je Aleksandar bio premijerov brat. Istina, bilo je tu stalnog novinarskog posla s njim, Prva banka, Limenka,Rudnik uglja, ovo, ono, ali on je ipak jedan. S obzirom na to da premijer Duško Marković ima nekoliko braće, a dva su već uspjela da postanu akteri afera, možda ipak treba porazmisliti o posebnoj novinskoj rubrici. Mogla bi da se zove – zabranjeno obraćanje.

Uglavnom, kreće nova faza pritiska na kritičare. Prvo su Demokrate slučajno pokucale na vrata jednog od braće Duška Markovića. Da li greškom, tek aktivisti ove mlade opozicione partije u akciji od vrata do vrata, stigli su i do Radojevih. Kad su pokucali postalo je - živopisno. Supruga premijerovog brata dočekala ih je sa upozorenjem da su Markovići ,,druga opcija" i onim tako depeesovskim: ,,Kukala vam majka znate li na čija ste vrata došli". Na važna vrata, boga mi. Na vrata na koja se ne kuca ni greškom ako nisi njihov. Onda je na pozornicu stupio glavni lik. Sedamdesetogodišnji Radoje, po važnoći brat, istrčao je iz kuće i povikao: ,,Sve ću vas pobiti, bando". I tako dalje, znate već. Radoje je istina posle kazao da je on bio žrtva posjete Demokrata. Riječ protiv riječi, prosudite sami.

Elem, samo koji dan potom, u novinske stupce dospio je i drugi premijerov brat. Velizar. Novinar Dana Vladimir Otašević pozvao ga je, kako bi utvrdio šta se zaista dešavalo između Radoja i Demokrata. Počelo je sa Velizarovim simboličnim - kad ćete prestati da šaljete poruke i pitate, a završilo se sa opet simboličnim - prijetnjama smrću

,,Je..te se sa Milom Đukanovićem i Duškom Markovićem i ostalim govnarima crnogorskim,a ja sam pošteni građanin Crne Gore. Ako ćete se na moja leđa j..at ovamo politički i shvatat neke stvari nemojte se onda zapitati zašto je neko nekog ubio. Je li ti jasno?!" Uslijedile su psovke koje bi kad bi ih prenosili u novini uglavnom izgledale kao gomila tačkica zbog sočnog jezika kome je Velizar pribjegao.

I dobro,Velizar ima pravo na privatnost, reći će neko. Tačno je, ima. A i vozi golfa dvojku, ukazala je njegova porodica, što je olakšavajuća okolnost. Ali u kakvom je to društvu normalno i dozvoljeno da novinaru ili neistomišljeniku prijetiš smrću samo zato što ti je postavio pitanje ili zakucao na vrata. Pa da je i greškom.

Znate odgovor - u društvu koje je zarobila jedna politička grupacija i njen šef, plus njihovi najbliži. Po onoj staroj, depeesovskoj - jedan u partiji, četiri u familiji zadovoljni. U društvu u kom nije više dovoljno to što je bogatstvo njihovo, radna mjesta njihova, najljepše plaže samo za njihove, dok su svi drugi građani drugog reda, sada treba i zabraniti da se pita otkud im sve to. Ma i pokucati im na vrata.

Premijer Duško Marković oglasio se u maniru premijera prethodnika -prijeteći. Javno je upozorio Demokrate i ,,njihove medijske saradnike" da im ne smiju prići. Njima, Markovićima. I njihovima. To je taj čuveni demokratski kapacitet. Toliko i o onome da Marković ne vodi politiku kontinuiteta.

Poruka je jasna: nema pitanja. Upozorenje kako će proći oni koji se ipak to usude, nije samo najnovija prijetnja premijera i braće, već i sve one prljave kampanje protiv kritičara. Tužbe i ogromni odštetni zahtjevi familije kojima se pokušala ugušiti kritička riječ. Ili još nerasvijetljeno ubistvo urednika Dana. Dok je premijer bio šef Udbe.

Sila rađa otpor, kaže nauka. Ne veli baš tačno koliko bahata sila može da traje dok ne proizvede pobunu. Možda zato što to ipak zavisi od žrtava. Od svih nas.

Monitor

( Milena Perović )