U vatru i vodu uskakaće sa znanjem
Sagovornici iz Direktorata MUP-a u razgovoru za “Vijesti” govore o razlozima njegovog osnivanja, kao i potrebi da se zakonom bolje urede uslovi za buduće vatrogasce-spasioce i definiše standard tog zanimanja
Za buduće vatrogasce-spasioce neće biti dovoljno da u trenutku prvog zaposlenja imaju 25 godina, da su završili najmanje tri godine srednje škole, imaju položen državni ispit i da su psihofizički zdravi. Uz te opšte uslove, oni će ubuduće morati da prođu i obuku - teorijsku i praktičnu, a stečeno znanje i vještine dokažu na testu.
”To što neko ne može da potrči i dođe do drugog sprata, to niko do sada nije provjeravao. A takav čovjek vam danas stiže u jednu službu zaštite, gdje mora da bude i ronilac, alpinista, speleolog, vatrogasac za zatvorene prostore… U trenutku kad ulazi u službu, podrazumijeva se da sve to zna, a sve to ga, nažalost, do sada niko nije učio, niti mu je ko to tražio”.
Tako stanje u službama zaštite opisuju sagovornici “Vijesti”, Radomir Šćepanović, načelnik Direkcije za operativne poslove, i Milan Radović, šef Odsjeka za obuke i operativne aktivnosti u Direktoratu za zaštitu i spasavanje Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).
Šćepanović i Radović za “Vijesti” su govorili o potrebi osnivanja Nacionalnog trening centra za zaštitu i spasavanje, koji je nedavno otvoren u Podgorici, te planiranim aktivnostima i uopšte organizaciji službi zaštite.
Obučavaće vatrogasce, ali i dobrovoljce
Zašto osnivanje trening centra, možda najbolje opisuju realni scenariji. Gori stan. Komandir u službi na raspolaganju u tom trenutku ima samo mladog vatrogasca i mora ga poslati na teren. Vatrogasac će poći, željan i da se pokaže i dokaže, a moguće još ne zna da koristi opremu. U riziku je da se uguši. Stan će da izgori, vatrogasac moguće da strada, a komandir bude odgovoran.
”I, šta smo napravili? Svjesni da je u praksi vrlo realan sličan scenario, u Direktoratu za zaštitu i spasavanje, još u vrijeme njegovog formiranja prije desetak godina, inicirali smo osnivanje i trening centra, ali i stvaranje zakonskih preduslova, kojima bi se kvalitetnije uredila oblast zaštite i spasavanja, u dijelu koji se odnosi na edukaciju budućeg kadra”, pojašnjavaju sagovornici “Vijesti”.
Nacionalni trening centar nalazi se u dijelu zgrade podgoričke Službe zaštite i spasavanja, u naselju Stari aerodrom. Prostor od preko 1.400 kvadratnih metara, odlukom Skupštine glavnog grada, ustupljen je MUP-u na 20 godina, još u vrijeme ministra Suada Nuhodžića.
Šćepanović i Radović pojašnjavaju da je organizacija prostora trening centra osmišljena na osnovu podatka da je u Crnoj Gori oko 600 vatrogasaca i da su to potrebe sistema. Kažu i da njegova namjena nije da se koristi samo za profesionalne vatrogasce, već i za obuke za dobrovoljne i specijalističke jedinice, volontere…
Nacionalni trening centar za zaštitu i spasavanje ima osam spavaonica, kapaciteta 32 ležaja. Ima i osam kancelarija za administrativni dio, za potrebe službenika Direktorata i instruktora koji bi bili angažovani za obuke. Tu je i konferencijska sala sa 40 mjesta, čije je kapacitete moguće, kažu sagovornici, povećati na 70. Ima i tri učionice sa po 32 do 35 mjesta, trpezariju za oko 40 osoba, toalete za lica koja su na smještaju, ali i zajedničke prostorije za različite namjene - prezentaciju opreme, konferencije za medije…
Iako tek zvanično otvoren, trening centar već je ugostio prve polaznike iz Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine (BiH), koji su se obučavali za potrage u ruralnim terenima, a 28. novembra centar će biti domaćin obuke za instruktore za požare u zatvorenom prostoru. Ta obuka organizuje se za potrebe Crne Gore i plan je da se kroz nju crnogorski vatrogasci-spasioci osposobe kao instruktori za praktični dio, kada i zvanično krene stručno osposobljavanje za zanimanje vatrogasac-spasilac.
Takav program Centru za stručno obrazovanje predat je još 2019, a Radović i Šćepanović očekuju i da uskoro bude verifikovan.
Problem edukacije pripadnika službi zaštite, kako kažu, detektovali su još prije desetak godina kad je i osnivan sektora za vanredne situacije.
”Trebalo je uvezati mnogo činilaca i onaj najvažniji - naći prostor za administrativni dio, odnosno prostor za sprovođenje teoretskog dijela obuke, i za praktični dio obuke. Osnivanje trening centra je dosta skupa priča, tako da je to bilo teško napraviti sredstvima kojima je Direktorat za zaštitu i spasavanje raspolagao svake godine”, kaže Radović i dodaje da su u međuvremenu, svih ovih godina, problem edukacija rješavali tako što su vatrogasce-spasioce, putem projekata Evropske unije (EU) slali na međunarodne treninge van države. Neke vježbe, poput MNE Quake, vježbe spasavanja u slučaju zemljotresa iz 2014, podsjeća on, organizovane su i u Crnoj Gori…
Kroz različite vrste obuka tokom protekle decenije, kaže Radović, prošlo je 1.667 vatrogasaca-spasilaca.
Uz nedostatak prostora za obuke, dodaju sagovornici, problem su i propisi.
”Naš Zakon o zaštiti i spasavanju prepoznaje vatrogasca-spasioca kao nekoga ko je mlađi od 25 godina, ko je psihofizički zdrav i ko ima najmanje treći stepen stručne spreme, bez obaveze da se edukuje prije nego što uđe u službu zaštite”, kaže Radović.
Podsjeća da su opštine u zakonskoj obavezi da vode računa i o edukaciji kadrova u službama zaštite, ali da nisu sve imale mogućnosti za to…
”Pogotovo u slabije razvijenim opštinama na sjeveru, gdje praktično imamo ljude koji nisu prošli nikakvu obuku, a vatrogasci su”, kaže on i dodaje da je interes svih u državi da svi vatrogasci budu dobro obučeni, te da je to i jedan od glavnih motiva da se uđe u proces standarda zanimanja vatrogasac-spasilac, vatrogaskinja-spasiteljka i definiše i program osposobljavanja za to zanimanje.
Obuka tri mjeseca, provjeravaju klaustrofobičnost u posebnom lavirintu
Program predviđa obuku u trajanju od tri mjeseca, od 300 časova, od čega 201 praktični i 99 teoretskih.
Teorijska nastava, kažu sagovornici, odvijaće se u prostorijama Nacionalnog trening centra na Starom aerodromu. Taj dio obuke predviđa upoznavanje sa opštim pojmovima o sistemu zaštite i spasavanja, upoznavanje sa pravilima službe, prvu pomoć, pružanje pomoći ugroženom i nastradalom stanovništvu, gašenje požara i spasavanje prilikom požara, spasavanje iz ruševina, klizišta i sniježnih lavina, spasavanje prilikom poplava i drugih elementarnih nepogoda, spasavanje u planinama i kanjonima, spasavanje prilikom saboraćajnih i drugih nesreća, spasavanje prilikom nesreća u civilnom vazduhoplovstvu, te rad u dispečerskom centru prema potrebama službe…
Praktična nastava biće organizovana na poligonima Direktorata u naselju Rogami, u Podgorici. Tu su, pojašnjavaju Radović i Šćepanović, radne tačke za požare u zatvorenim i otvorenim prostorima, zemljotrese, saobraćajne nezgode, poplave, spasavanje na vodi…
Sa obezbijeđenim prostorom za sprovođenje teorijske nastave, poligonom za praktičnu obuku, spremnim programom stručnog osposobljavanja i definisanim standardom zanimanja, kažu sagovornici “Vijesti”, Crna Gora sada može da sprovede osnovnu obuku za vatrogasce-spasioce.
”Tokom tri mjeseca oni će steći osnovna znanja, ali to ne znači da se osoba usavršila. Obukom su samo stekli preduslov da mogu da uđu u službu zaštite i spasavanja. Njihova zakonska obaveza je, i sada, i ubuduće, da prolaze neke vidove stručnih obuka, da se na dnevnom nivou obučavaju. To je trening, kao i fudbaleri. Dejan Savićević je bio genije, ali ne bi bio to što jeste da nije trenirao svaki dan. To su vještine koje se brzo i zaboravljaju. Jedan vatrogasac-spasilac se edukuje dok je živ”, kaže Šćepanović.
Sagovornici dodaju i da završena obuka neće obavezivati nikoga da ostane u službi.
”Taj posao ne može da radi čovjek koji nije prije svega humanista, ko nije spreman da svoj život žrtvuje da bi spasao nečiji drugo. Ako nije takav, brzo će iskočiti iz sistema”, kaže Radović.
To da li su spremni za ovo odgovorno zanimanje, kažu sagovornici, biće svakom polazniku obuke jasno i tokom rada na poligonu.
”Napravili smo poligon za provjeru klaustrofobičnosti, to je jedan lavirint, u kojem je totalni mrak, sa različitim izazovima i preprekama, gdje čovjek mora da se snađe u jednom suženom prostoru pod punom vatrogasnom opremom, gdje god da krene udariće, nema izlaza. I ako osoba nije psihički i mentalno jaka, i nije za vatrogasca, jer takvu će situaciju imati i u realnosti, to je test, tako da će biti ljudi sigurno koji će reći ovo nije za mene”, kaže Šćepanović.
Sagovornici procjenjuju da će, u odnosu na potrebe Crne Gore, u Nacionalnom trening centru za zaštitu i spasavanje tokom godine biti organizovane do dvije obuke.
”Da godišnje obučimo 60 ljudi, biće sasvim dovoljno za naš sistem. Ako bude trebalo više, naravno može”, kaže Šćepanović.
Radović je podsjetio i da do kraja godine oko 150 pripadnika službe zaštite ostvaruje pravo na penziju i da te ljude treba nadomjestiti.
”To su ljudi koji su prošli po 20, 25, 30 godina u službi. Čak i da uzmemo mlade i sposobne kadrove, teško je nadomjestiti to iskustvo”, kazao je on.
Crna Gora može biti i domaćin obuka za potrebe drugih država, jer, dodaje on, Albanija, BiH, Makedonija nemaju slične centre.
Sagovornici podsjećaju i da važeći Zakon o zaštiti i spasavanju na obuke obavezuje i Crveni krst, radio amatere, ronioce, speleologe, raftere…, ali i dobrovoljne, jedinice civilne zaštite i preduzetne jedinice.
”Svi ti ljudi treba da prođu osnovnu obuku zaštite i spasavanja, pa potom i specijalističke obuke usko vezane za njihove specijalnosti”, pojašnjava Radović.
Sagovornici kažu i da još nije definisano da li će edukacija za vatrogasce-spasioce biti organizovana prije ili pošto već postanu dijelom neke službe zaštite i spasavanja.
”Moramo malo pogledati iskustva upravo drugih država - da li osposobljavanje ide prije ili nakon zasnivanja radnog odnosa… U Sloveniji prvo morate da se stručno osposobite, dobijete sertifikat/licencu da ste osposobljeni za vatrogasca-spasioca, i onda možete da konkurišete za posao”, pojašnjava Šćepanović.
Prema njegovim riječima, novi propisi neće se odnositi na vatrogasce-spasioce koji su već u radnom odnosu.
Iz Direktorata su već inicirali izmjene zakona, ali bi njihovo usvajanje, kažu sagovornici, mogla da prolongira aktuelna politička situacija. Očekuju da budu usvojene do prvog, najkasnije drugog kvartala sljedeće godine.
Trening centar osnovan je kroz projekat “Safe together”, koji je Direktorat za zaštitu i spasavanje kao vodeći partner sproveo u saradnji sa gradovima Gradiška (BiH) i Daruvar (Hrvatska).
Projekat se realizuje u okviru prekograničnog programa Intereg, IPA, Hrvatska-BiH-Crna Gora, čija je ukupna vrijednost oko 1,2 miliona eura, od čega je ukupan budžet Direktorata iznosio oko 519.000, pri čemu je 85 odsto, odnosno oko 440.000 eura pokriveno iz sredstava EU.
Obuka je skupa, ali neophodna
Organizacija praktične vježbe, kažu sagovornici “Vijesti”, nije jednostavna, ni jeftina.
Tako se, dodaju, samo za simulaciju saobraćajne nezgode moraju obezbijediti najmanje dva vozila.
”Koja su kompletna, ne moraju da se mogu upaliti na ključ, ali moraju imati sve, točkove, stakla, vrata, motor… Treba nabaviti ta dva vozila, da ih sasiječete, gurnete niz neku stranu, gdje će vatrogasci da ih stabilizuju, da ih izvlače i vrate na polaznu tačku. Da biste donijeli ta vozila, morate da angažujete neku dizalicu koja će ta vozila da postavi ili kad se sve završi da ih vrate, da se teren očisti… I to se radi za svaku novu vježbu”, pojašnjavaju i dodaju da cijena zavisi i od broja timova, broja ljudi.
Procjenjuju da je za organizaciju vježbe neophodno najmanje oko 10 do 15 hiljada eura.
”Cio sistem je skupa igračka, ali je neohpodan da bi ti ljudi sjutra mogli da reaguju u stvarnim situacijama na pravi način”.
Ukazuju i na to da se tokom vježbe ne angažuju samo vatrogasci-spacioci.
”Onda niste uspjeli sa vježbom. Moraju doći i ljekari hitne pomoći, Crveni krst, vjerovatno radio amateri”, kazali su Radović i Šćepanović.
Dobra volja nije uvijek najbolja pomoć
Sagovornici iz Direktorata za zaštitu i spasavanje kažu da dobra volja da se pomogne nije uvijek i najbolja pomoć, teć da je na terenu neophodno i određeno iskustvo.
”Kad smo imali vanredno stanje 2012, imali smo masovni odziv građana, svi će da pomognu, da spasavaju, a u stvari su nam pravili medveđu uslugu, ne možete nikoga poslati u Kuče da nekoga spase iz snijega, bez da za njega idemo. Imali smo situaciju, čovjeka smo izvukli iz voza i spustili helikopterom na Bioče, molio je da vidi majku, da joj nešto ponese. Kad ga je helikopter spustio ispred kuće, ostao je zaglavljen u snijegu, popeo se na šljivu, majka stara od 90 godina ga je spasila”, priča Šćepanović.
Iz tog razloga, neopdhodna je, kaže, i obuka za opštu populaciju, pa će vrata trening centra biti otvorena za građane koji će moći da nauče o, naprimjer, gašenju požara na otvorenom prostoru i kako da koriste naprtnjaču, uniformu, kako da stave masku.
Obuke su moguće i za nevladine organizacije, za škole... Šćepanović je rekao i da zakon predviđa međupredmetni program za zaštitu i spasavanje i da su predavači Direktorata radili obuke nastavnika u školama.
”Program postoji, ali nije zaživio, jer predstavlja još jednu obavezu nastavniku koji za to nije plaćen… Ali, imamo dobru osnovu da nastavnike dovedemo u centar i pružimo im veća znanja”, kazao je on.
( Damira Kalač )