Romansa o ljubavi i čekanju i ljubavi i sreći

Predstava “Ladalo” (Lepeza) ili “Tragična ljubav lude djevojke“ je romansa o djevojci izuzetne ljepote koja sa lepezom u ruci sjedi i čeka muškarca kog je davno srela na tom mjestu a koji joj je poklonio lepezu. Predstava je izvedena na festivalskoj sceni MIT-a u Kraljevskom pozorištu Zetski dom.

Lepezu je režirao makedonski reditelj Blagoj Micevski po tekstu Jukia Mišima, a u produkciji naroden teatra “Bitola”.

“Ovo je jedna od Mišiminih kratkih drama. Ušli smo u potragu za elementarnim odnosima između ljudi i za onim što tražimo u životima, a to su ljubav, sreća i ljepota. Podložni smo i trendovima, dokumentarnom teatru, to ste primijetili u predstavi, u jednom dijelu glumci pričaju šta oni čekaju u životu, šta misle o tom čekanju. Zahvalan sam pozorištu na Cetinju na pozivu na ovaj festival”, kazao je reditelj Micevski.

Svako novo lice djevojci donosi novo razočaranje i djevojku uporno vraća na njeno mjesto na klupi. Komad tako podsjeća na bezvremensku ljubav koja znači i čekanje, ali i na prolaznost vremena koje ne treba gubiti. Glumica Valentina Gramosli tumači da život ne treba provesti u čekanju već da sreću treba potražiti.

“Ova predstava je priča o tome kako u životu ne treba čekati. Moj lik ne čeka sreću već je uzima sama”, kaže glumica.

( Jelena Kontić )