Mržnja

Ima takvih trenutaka, povjerujem da nema slučajnosti, da se sve događa s razlogom. Štogod tražimo pred nosom nam je samo što često ne umijemo vidjeti, prepoznati znakove. Već nekoliko tjedana razmišljam da se pozabavim izvjesnom temom ali čekam, ne znam kako bih joj pristupio. A ona je nit koja povezuje sve što se događa u bosanskohercegovačkom političkom životu, konstanta koja prati sve pojave i događaje. Ona daje timbar svemu i izjednačava sve aktere na političkoj sceni, od glavnih protagonista političkog života do anonimnih analitičara i komentatora s društvenih mreža. Sve oko nas je zagađeno mržnjom. Iz tjedna u tjedan, već godinama, otkad se bavim nerviranjem tvrdokuhanih glava, čudim se tolikoj količini a pogotovu intenzitetu mržnje. I to je upravo naš najveći problem.

Kako mrzitelj razmišlja

Čitao sam fragmente dnevnika pokojnog književnika Jakova Jurišića. Njegovo ratno iskustvo posljedica je raspuštene, na slobodu puštene mržnje koja od tih ratnih godina uvjetuje sve u našim životima. Jednako je s ruševinama koje skoro trideset godina dominiraju središtem Mostara. To su rezultati mržnje pred našim očima. Strahote, užasi koje je Jakov Jurišić proživljavao da ih ne preživi, srušeni gradovi, gorki i pusti preživjeli, današnjica i budućnost koji su taoci prošlosti sve to su manifestacije u znanosti najslabije istraženog osjećaja.

S obzirom da se u psihologiji većina stvari istražuje formiranjem tzv. kontrolnih grupa ustanovljeno je kako su rezultati koji se dobivaju tom metodom a tiču se istraživanja mržnje izrazito nepouzdani. Sudionici, naprosto, manipuliraju istraživačima. Malo tko želi priznati da je ikada osjetio mržnju.

Malo toga se, dakle, zna o ovom osjećaju a sve što je ustanovljeno savršeno je precizan opis nacionalizma koji prevladava političkim diskursom na ovim prostorima još od početka devedesetih godina prošlog stoljeća. Reakcije koja izaziva mržnja opisane su zlobom i željom da se naudi, uništi ili istrijebi predmet mržnje dočim se predmetu mržnje pripisuju urođene i nepromjenjive osobine te je jedino rješenje problema u radikalnim zahvatima.

Tako u Bosni i Hercegovini imamo tri etničke skupine, koje bih rado nazvao običnim nakupinama ali im ne želim dirati u žive rane. Svaka od tih skupina one druge opisuje nekolicinom stereotipnih osobina koje su im, dakako, urođene a time i nepromjenjive. Mrzitelj u pravilu razmišlja na sljedeći način:

"S takvima se ne razgovara, treba ih ili ušutkati kako bi im se pokazalo gdje im je mjesto ili ih uništiti neverbalnim sredstvima a po mogućnosti istrijebiti ih do kraja. Jedino tako se može riješiti problem jer problem nikada nije u nama nego u njima što bi se potvrdilo istog trena kada bi ovi drugi nestali s lica ili barem iz naše zemlje."

Mržnja je generalizirana ljutnja, a sama ljutnja nije mržnja. Ljute nas obično situacije koje smatramo promjenjivima, stvari na koje možemo utjecati dok mržnju pobuđuju osobine koje su stabilne, urođene, nepromjenjive. Njih je jedino moguće odstraniti. Zato je osjećaj nemoći preduvjet za mržnju. Nemoćni smo promijeniti određene osobine predmeta mržnje i to je već dovoljno da smo neprijateljski nastrojeni spram njega. Sve su to stvari koje možete pročitati u rezultatima raznih istraživanja koja su objavljena na internetu. I sve ih je više. Mržnja je bila izrazito nepopularna emocija za istraživanje jer ju se nije smatralo uobičajenom ali porast broja istraživanja govori u prilog teze da kročimo kroz doba mržnje, dojam je da živimo u periodu kojeg se može okarakterizirati kao „kulturu mržnje“. Istraživači se bave mržnjom jer ona uzrokuje probleme.

Kolektivna terapija

Kakvi su ti problemi najbolje možemo svjedočiti mi koji živimo u Bosni i Hercegovini koju je mržnja paralizirala do disfunkcionalnosti. Jedno od istraživanja na pitanje zašto se uopće bave mržnjom odgovara: mržnja ima ozbiljne posljedice kako na zdravlje nacije, tako i emocionalno, psihološko i fizičko zdravlje pojedinca.

Nama ne trebaju novi zakoni niti novi ustav. Nama kao društvu treba kolektivna terapija. Stav - super si ti dok god se u potpunosti slažeš sa mnom i priznaješ da si kriv za sve što se dogodilo i događa - ne vodi nigdje. Ova terapija mora biti dvosmjerna. Netko bi ju mogao nazvati političkim dijalogom. A dijalog osim pričanja podrazumijeva i slušanje. Slušanje je put do razumijevanja, ne nužno i slaganja jer razumjeti ne znači složiti se. A od toga ponajviše strahuju oni koje se poziva na dijalog. Lakše je vidjeti samo posljedicu ili samo uzrok. Razumijevati uzročno posljedične veze zahtjeva malo više angažmana od kojeg se također bježi jer je svima neopisivo mnogo stalo do toga da budu u pravu. Štogod to značilo.

Nije mi jasno, pokušavam ali ne razumijem kakvo smo to čovječanstvo postali kada je svima lakše priznati da mrze nekoga ili nešto a crvenimo se zbog onog nježnog, tihog „volim te“. A svi bismo se trebali zapitati nad tim prije nego još jednom bude prekasno da se iskobeljamo iz živog blata mržnje.

„…Mržnja je duboko usađen osjećaj iz kojeg je teško izrasti. Stoga je izuzetno važno razumjeti štetu koju ona nanosi osobnoj, društvenoj i nacionalnoj dobrobiti. Želimo li poboljšati bilo svoju, bilo društvenu ili nacionalnu dobrobit, prije negoli optužimo cijelu grupu ljudi, provjerimo koji su dokazi da je upravo ta CIJELA grupa uzrok nevolje. Ukoliko želimo da drugi čuju i razumiju naše pritužbe, treba razumjeti i čuti njihove - treba iz svog srca čuti kako je to biti u koži onoga koga mrzimo.“

Tražio sam i jedva našao gore citirano najjednostavnijim rječnikom rečeno zašto je mržnja problem koji nam je prepreka na putu rješavanja drugih problema koja su suštinski tek pitanja društvenog organiziranja. Teško mi je prihvatiti da je kolektivna mržnja toliko opojna da joj se nitko ne želi suprotstaviti koliko god to naporno bilo. Divljaštvo koje je pratnja mržnji već me dugo rastužuje, kod drugih ljudi, pouzdano znam, izaziva i letargiju i tako ostajemo bez pozitivističkog angažmana velikog broja dragih, pametnih i talentiranih ljudi a to, kako znamo, ostavlja prostor za nastup bezobzirnih, prostih i netalentiranih.

A BiH je odavno postala poligon raznoraznih primitivnosti. Sve zbog mržnje kojom manipulira pohlepa tzv. političkih i ekonomskih elita.

(zurnal.info)

( Marko Tomaš )