Dok nas BIRN ne rastavi

Sa velikom sjetom sjećam se vremena prije BIRN-a. Mada neki kažu da stvari nisu bile toliko bajne i da nema vajde od sentimentalnog pogleda unazad, mislim da je ono što je ova zemlja imala prije BIRN-a najsvjetliji period naše istorije.

Uz to moram reći da se plašim da se vrijeme prije ovog suludog BIRN-a neće tako lako vratiti, da smo propustili veliku šansu i odlučili da krenemo u destrukciju, iako BIRN nikome nije bio potreban, iako smo svi iz BIRN-a izašli kao gubitnici, sa mnogo manje šanse da pokrenemo društvo u ime napretka.

Sjećam se, prije BIRN-a, mogao si zaspati na klupi u parku da te niko ne dira. Ljudi su se više družili, išli na izlete, putovali na odmore, u sve krajeve zemlje uzduž i poprijeko. Odnosi su bili nekako dublji i drugačiji, sa više uvažavanja. Kod komšije se ulazilo bez najave i kucanja. Čini mi se da se više plesalo. Sve i ako bi bilo nekakve svađe među pojedincima, poslije bi otišli na piće kao drugovi, a u tim su se mirenjima bezbrojna kumstva sklopila.

Pripadam generaciji koja ima sreću da se još sjeća vremena prije BIRN-a i nazovite taj osjećaj nostalgijom, a mene zanesenjakom, ja u to vrijeme još duboko vjerujem. Svi smo bili kao jedna porodica, ljudi o svom poslu, bez natega i podjela, vodili smo zemlju u pravcu Evropske unije. Čak je ostala priča kako je prije BIRN-a bilo govora o nekakvom učlanjenju u Uniju, ali to nekome očigledno nije odgovaralo, pa nam se desio prokleti BIRN.

Ako mene pitate, to je sve izvana osmišljeno da se krene u rasparčavanje zemlje i naše tadašnje jedinstvene vizije života i harmonije kakvu moderna povijest do izbijanja BIRN-a nije poznavala. Ali, jebiga, dogodilo se, ko zna kakvi su se interesi velikih ukrstili, mi to možemo samo da nagađamo, mali smo za te spletke i kombinacije, a nesretni BIRN porušio je mostove i ostavio iza sebe pustoš.

Mogu slobodno reći da nismo znali da cijenimo ono što smo imali. Nekad se nije gledalo ni koje si vjere, ni kakve patike imaš, ljudi su se dijelili na dobre i loše. Išli smo jedni kod drugih na baklavu za Bajram, na slave i prislavice, svi smo se međusobno tucali jajima na Uskrs. Prije BIRN-a bilo je više miješanih brakova, zapravo je mnogo miješanih brakova sklopljeno u našoj zemlji dok se nije pojavila BIRN analiza, a sa njom i glasovi da se svako okrene vjeri u krevetu.

BIRN je silne brakove razorio, mnoga kumstva su pukla, prijatelji su se odricali jedni drugih preko novina. Izvještaji su donosili strahote na dnevnom nivou, neki pametniji možda su i shvatili da je BIRN jedna velika greška, ali bilo je već kasno. Ne dao ti bog BIRN izvještaj, to je najgore što jednoj zemlji može da se desi. Nastupi vrijeme straha i odmazde, tek se u BIRN-u ljudi pokažu kakvi su u svojoj suštini, svako se okrene svome, prijatelji se ne čine vješti, a oni najgori isplivaju kao profiteri.

BIRN kod nekih probudi najniže strasti, poznat je fenomen mirnih komšija koji su nakon prvog BIRN izvještaja postali užasni zlikovci. U gotovom haosu nisam sklon nikome ništa da zamjerim ili morališem, da prozivam ovog ili onog druga, jer znam, takav je BIRN, svi imamo svoje strahove i slabosti - možda mi neko nije želio zlo, samo je morao da sačuva svoje najmilije.

Mogu da zamislim čovjeka kako iz BIRN-a izlazi kao heroj, ali znam da je mnogo više onih koji će brojati ožiljke i žaliti za propuštenim šansama da učine više i spriječe užas. Vrijeme pred nama je puno izazova, trebaće dugo da zacijele rane, ali mi moramo ići dalje kao društvo, shvatiti da se prošlost ne može izmijeniti, da se budućnost mora graditi na povjerenju. Suočavanje sa prošlošću mora biti jedan od naših prioriteta, BIRN ne smije ostati prećutan, zataškan, u BIRN-u su se dogodile neke strašne stvari, mnoge greške, ali mora se gledati naprijed, jer stalnim povređivanjem dubokih rana iz vremena BIRN-a mi ćemo postati taoci zle krvi.

Neka ovo društvo nađe načina da prebrodi svoje teško BIRN iskustvo i pokuša da vrati one dane kad smo bili sretni, zadovoljni i okrenuti jedni drugima, prije nego što nas je BIRN rastavio.

( Brano Mandić )