Kako se u Evropi rješava pitanje (dvojnog) državljanstva?

U Njemačkoj se intenzivno diskutuje povodom najavljene reforme zakona kojom će olakšati sticanje njemačkog pasoša, i dozvoli dvojno državljanstvo. Kako su druge zemlje regulisale ta pitanja?

Put do sticanja državljanstva je u Evropi uređen na veoma različite načine. Zbog globalnih, sve češćih i masovnijih migracija i kretanja izbjeglica, zbog povećanja broja dvonacionalnih brakova i zbog sve izraženijeg nedostatka stručne radne snage - mnoge evropske zemlje su u posljednje dvije decenije reformisale svoje zakone o sticanju državljanstva.

Dva pasoša, brzo sticanje državljanstva, zlatna viza: sudeći prema istraživanju DW, u većini evropskih zemalja dvojno ili više državljanstva je već uobičajena stvar. Planiranom reformom Zakona o državljanstvu ovom trendu želi da se pridruži i Njemačka.

Uslovi za pasoš: od pet do 10 godina

Relativno niske prepreke za dobijanje državljanstva postoje u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Portugalu, Poljskoj, Švedskoj, Finskoj i Belgiji. Imigranti tamo mogu da podnesu zahtjev za državljanstvo već nakon što su proveli pet godina u zemlji i tokom tih pet godina imali zakonski regulisan status - i to bez prekida. Ako žive sa supružnikom, rok se smanjuje na samo tri godine. Osim toga, nakon sticanja državljanstva zemlje u kojoj žive, imaju pravo da zadrže svoje izvorno državljanstvo, zemlje iz koje dolaze.

U zemljama kao što su Švajcarska, Austrija, Italija, Španija, Bugarska, Češka i Slovenija, prije nego što podnesu zahtjev za pasoš, imigranti moraju dokazati da su u toj zemlji proveli najmanje deset godina, neprekidno i sa regulisanim pravnim statusom.

A negdje u sredini su zemlje poput Irske, Mađarske, Rumunije ili Slovačke, gdje je potrebno najmanje osam godina, a u Danskoj - devet godina.

Dvojna državljanstva

Samo nekoliko evropskih zemalja izbjegava ili čak zabranjuje dvojno državljanstvo. U grupi zemalja koje restriktivno regulišu ovo pitanje, pored Njemačke, nalaze se i Ukrajina, Holandija, Austrija, Estonija, Bugarska, Španija, Norveška, Letonija i Litvanija.

Za razliku od njih, neke zemlje su sticanje dodatnog državljanstva bukvalno pretvorile u poslovni model. Između ostalih, Grčka, Turska, Portugal i Malta nude takozvane zlatne vize - odnosno pravo na državljanstvo strancima koji kupuju nekretnine, ulažu kapital ili otvaraju preduzeća u njihovoj zemlji.

Uskoro u Njemačkoj

Njemačka bi se nakon usvajanja planirane reforme našla u grupi zemalja u kojima su prepreke za sticanje državljanstva relativno niske. Novi Zakon o državljanstvu bi, po ocjeni Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova, trebalo da „omogući višestruko državljanstvo i da pojednostavi proces sticanja njemačkog državljanstva”.

A to bi značilo da njemački državljani koji zatraže drugo državljanstvo iz ličnih ili poslovnih razloga, na primjer kada žive u inostranstvu, ne bi morali da se odreknu svog njemačkog državljanstva. A, na primjer, za državljane Srbije, koji su uzeli njemačko državljanstvo i morali da se odreknu srpskog državljanstva, to bi značilo da bi mogli ponovo da zatraže srpski pasoš.

U Njemačkoj već postoje brojne mogućnosti za posjedovanje dodatnog državljanstva – pored njemačkog. Građanima EU je dozvoljeno da zadrže svoje prvo državljanstvo. A mnogima koji su stekli njemačko državljanstvo dozvoljeno je da zadrže originalne pasoše jer ih zemlja porijekla ne „otpušta" iz državljanstva. Među njima su i brojne izbjeglice.

Kako je saopšteno iz Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova, predlog zakona o njemačkom državljanstvu, koji je predložila ministarka Nensi Faezer, trenutno je u fazi internih konsultacija među resorima Vlade. Za sada se ne zna kada će se konačna verzija naći u skupštinskoj proceduri, odnosno kada će poslanici Bundestaga glasati o zakonu.

( Deutsche Welle )