NEKO DRUGI
Došla maca na vratanca
Čak je i švedska viša srednja klasa pritisnuta inflacijom otpustila klasno-kulturne kočnice i pokucala na vrata neuglednog cjenovnog utočišta za evropske proletere
Situacija je prilično zeznuta. Eno Indexov dopisnik iz Švedske Slobodan Muftić prenosi da je stanoviti član Rotary kluba iz Goteborga, dakle, dobrostojeći gospodin, javno priznao da je prvi put u životu počeo kupovati hranu u Lidlu. Eto, čak je i švedska viša srednja klasa pritisnuta inflacijom otpustila klasno-kulturne kočnice i pokucala na vrata neuglednog cjenovnog utočišta za europske proletere. I poručila nama na Balkanu da ona već gotovo tridesetak godina važeća šifra za tu zemlju - ‘ladno, ali standard - više ne vrijedi.
Ali nisu švedski rotarijanci jedina neočekivana društvena grupa u problemu s inflacijom. Postoji, naime, jedna skupina ljudi koja živi i radi u Frankfurtu, a bavi se na svom poslu upravo inflacijom i novcem općenito. I bavi se tako da producira izvještaje, govore i političko-ekonomske prijedloge koji poručuju da rast plaća ugrožava borbu protiv inflacije i da je jedini učinkoviti alat podizanje kamatnih stopa koje će nekima oduzeti i tu plaću jer će rezultirati rastom nezaposlenosti. Međutim, nisu baš skloni te ekonomske zaključke primijeniti na vlastiti slučaj. Ili pak u njih ionako ne vjeruju. Radi se naime o zaposlenicima Europske centralne banke (ECB).
Uprava ECB-a im je za narednu godinu ponudila rast plaća za 4,07%, međutim, taj rast ne prati i rast inflacije te radnici smatraju da će im se smanjiti realne plaće. Carlos Bowles, potpredsjednik sindikata Ipso koji predstavlja zaposlenike ECB-a je poručio: “Ljudi gube vjeru u ovu instituciju. Ono što nam čelništvo ECB-a govori je sljedeće - ‘mi smo promašili u ciljanju inflacije i sada ćete vi, zaposlenici, platiti cijenu.'” Nadodao je i da ECB sustavno umanjuje pregovaračku moć radnika i pridonosi rastu nejednakost te je najavio da će sindikat u siječnju odlučiti o daljnjim koracima i obliku prosvjeda.
A kad se radi o oblicima prosvjeda, onaj najučinkovitiji - štrajk - nije baš lako organizirati u toj instituciji. Naime, ECB nije podložan nijednom nacionalnom zakonu i operira po vlastitim pravilima koja uključuju “obveznu minimalnu uslugu” za zaposlenike i o kojoj se odlučuje od slučaja do slučaja. Dakle, pred sindikatima i radnicima je zahtjevan zadatak, pogotovo zato što im je šefica, Christine Lagarde, poručila da uzmaka nema. Mi im želimo svu sreću, ali i da, pored vlastitih povećanja plaća, napore usmjere i prema promjeni političkog sadržaja koji proizvode.
( Marko Kostanić )