"VIJESTI" U KATARU Kako su "vatreni" srušili južnoamerički san

Od specijalnog izvještača Vijesti

Dvije trećine stadiona “Edukejšn siti” kupalo se u žutoj boji, čuvena brazilska majica do juče je u Kataru bila najzastupljeniji artikal. Žuto more na tribinama bilo je, doduše, razrijeđeno kockastim ostrvima: “Hoćemo pobjedu, hoćemo pobjedu”, sporadično se sa južne tribine čulo, ispostaviće se, za Brazilce ovo zlokobno skandiranje.

Još tokom dana, na ulicama Dohe, promicali su Argentinci - ubjedljivo najbrojniji u Kataru, od kojih su mnogi štedjeli i četiri (i po) godine da bi uživo svjedočili posljednjem Mesijevom jurišu na Zlatnu boginju.

NIGDJE NIKAD KAO U KATARU

Holanđani su, takođe, stigli sa nekim svojim idealima, da se vrate na svjetsku fudbalsku mapu - na dokovima Dohe tako se naziralo i narandžasto.

Tek, 22. dan 22. Svjetskog prvenstva ponudio je spektakl kakav još nije viđen u modernom dobu, bilo da ste navijač, predstavnik medija ili da ste bilo kojim drugim povodom ovih dana u Kataru; da u jednom danu uživo odgledate dvije utakmice četvrtfinala Svjetskog prvenstva.

Još kada igraju nekadašnji svjetski prvaci, latino reprezentacije najvećeg mundijalskog šarma i kalibra - Brazil i Argentina, kada su su njihovi rivali bivši vicešampioni planete - jasno je da je u pitanju dan najveće fudbalske amplitude, na najvećem događaju. Vidjelo se to i po gužvama na cesti ka Obrazovnom gradu (u Dohi postoje i Kulturni grad, Sportski grad...), kroz koji se teškom mukom probijao Fifin autobus.

- Nije do sada bilo ovako - kaže zaposlena u Nogometnon savezu Hrvatske, koja je do sada gledala desetak utakmica, obišla sedam od osam stadiona.

RAŠTIMOVANA SAMBA I NOVI VATRENI POHOD

Zidine “akademske arene” vrve od fotografija - detalja o novim idejama, inovacijama, katarskim istraživačkim poduhvatima, a od sinoć bi tu moglo da se nađe nešto i iz hrvatske “znanosti” - o fudbalu, ali ne samo o fudbalu, već i o karakteru, mentalitetu, vjeri, pripadnosti...

Već nakon 15-ak minuta bilo je jasno da samba djeluje skroz raštimovano. Uzmi protivniku loptu ako hoćeš da ga iznerviraš, a kada “sakriješ” loptu Brazilcima - završio si pola posla.

Po ko zna koji put otpisana Hrvatska pokazala je od kakvog je “materijala”, sjajni vezni red, predvođen legendarnim Lukom Modrićem u čvor je vezao Brazilce, a uz pomoć nestvarnog Livakovića utakmica je neočekivano odjurila u 0:0 (ono što Hrvati najviše vole). Mislilo se, međutim, da ni to neće biti dovoljno kada je je “Nej” pokazao da može da pogađa kao “O Rej”.

”Nej”, međutim, nije “O Rej”, Pele je jedan, jedini, neponovljivi, Nejmar je samo blijeda sjenka. Niotkuda, iznikao je Bruno Petković, ponovio se Dominik Livaković, na oduševljenje legendarnog Bore Milutinovića, koji je gotovo cijeli meč sa ivice VIP - lože “bilježio” svojim Ajpedom.

”Ima oči boje mora, moja zemlja Hrvatska”, zatutnjalo je sa zvučnika lijepog stadiona.

Zlatko Dalić je pogledao u nebo nad Arabijom, a hrvatska bajka se nastavila. I nastaviće se...

Brazilci su i dalje najtrofejnija, istorijska fudbalska nacija, njihov rekord od pet trofeja još nije ugrožen (nema Njemačke, nema Italije). Zato je valjda i njihova tuga - istorijska.

BRAZIL - ARGENTINA OSTAJE MIT

Hrvatska je priredila najveći šok na 22. Svjetskom prvenstvu, ali vremena nije bilo čak ni za “petominutnu analizu” - trebalo je stići na veliki mundijalski klasik, sudar Holandije i Argentine, a planirani raspored značajno su “poremetili” produžeci.

Zelena linija gajnc-novog metroa od Edukejšn sitija do stanice Al Bida, pa prelazak na crvenu liniju, stanice preko Korniša, Vest beja, Katare, sve do Lusaila. Skoro sat vožnje kroz veliku gužvu, koja je jenjavala - jer, kada se u pozadini ukazalo velelepno zdanje stadiona “Lusail ajkonik”, Argentinci i Holanđani već su bili krenuli sa centra.

I prije nego su krenuli, međutim, znalo se da je južnoamerički san završen - prekinula ga je, ko drugi nego fenomenalna Hrvatska. Mit o mundijalskom polufinalu Argentine i Brazila trajaće još i sačekati neku drugu priliku... Mesi i društvo, međutim, još su sanjali svoj dio - i uz sebe su imali zaglušujuću buku navijača.

( Danilo Mitrović )