Analizirali smo budžete za kulturu u CG, Srbiji, Hrvatskoj i BiH: Kultura boluje od besparice

Žongliranje i snalaženje izazvano besparicom - tako bi se moglo opisati stanje u kulturi u državama regiona, koje u najboljem slučaju izdvajaju tek nešto više od jedan odsto iz budžeta za tu oblast.

Ako je suditi po brojkama, situacija je najbolja u Hrvatskoj, koja i izdvaja najviše za kulturu iz državnog budžeta - 1,37 odsto.

Slijedi Crna Gora sa 0,9 procenata, dok su Srbija i Bosna i Hercegovina još daleko od matematike prema kojoj bi svaki stoti euro iz državnog budžeta dobila kultura.

Uprkos povećanju budžeta Ministarstva kulture i medija Crne Gore za 2023. godinu, on i dalje iznosi ispod jednog procenta državne kase.

Nacrtom Zakona o budžetu za 2023. godinu, budžet Ministarstva kulture i medija projektovan je na iznos od 25,7 miliona eura, što je za 5,9 miliona eura više u odnosu na budžet za tekuću godinu, istakla je ministarka Maša Vlaović.

S obzirom na to da je predviđeni budžet Crne Gore u Predlogu Zakona o budžetu za 2023. procijenjen na 2,85 milijardi eura, procenat ukupnih izdvajanja za kulturu iznosi 0,9 odsto.

Prošle godine zakonski je uređeno da se sredstva za rad resora kulture izdvaja najmanje 2,5 odsto državnog budžeta, ali umanjenog za izdatke državnih fondova i kapitalnog budžeta. Tako je ukoliko je planirani realni rast bruto-domaćeg proizvoda (BDP) između tri i osam odsto, a planirani realni rast BDP-a veći od osam odsto.

Ukoliko bi se od predloženog iznosa budžeta (2.852.648.045,27) oduzeli izdaci za državne fondove (981.084.805,13) i kapitalni budžet (202.776.530,32) ostaje oko 1,668 milijardi. U tom slučaju suma od 25,7 miliona eura namijenjena za kulturu iznosi 1,5 odsto, a ne po zakonu planiranih 2,5 odsto od državnog budžeta umanjenog za izdatke za državne fondove i kapitalni budžet.

Proteklih godina procenat za kulturu se nije dobijao oduzimanjem nijednog od izdataka u budžetu, ali se, bez obzira na to, uvijek kretao oko jednog procenta. Nije dostizao 2,5 odsto, ali nije ni smanjivan.

Primjera radi, najmanji budžet namijenjen kulturi Crna Gora je imala 2021. godine. Tada je resor kulture bio jedan od četiri koje je vodila ministarka Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić. Budžetom iz 2021. godine za kulturu je izdvojeno 0,8 odsto. Ministarstvo je tada dobilo nešto više od 216 miliona od ukupnog budžeta koji je iznosio manje od dvije i po milijarde, a kulturi je pripalo oko 19,5 miliona.

Nepunih 20 miliona i procenat od 0,8 odsto opredijeljen je iz ukupnog budžeta, bez oduzimanja državnih fondova i kapitalnog budžeta. Ukoliko bi se to primijenilo, procenat namijenjen kulturi iznosio bi 1,32 odsto.

Budžet Crne Gore za 2022. godinu iznosio je nešto manje od 2,5 milijardi eura. Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta kojim je tada rukovodila Vesna Bratić, dobilo je oko 232 miliona, a kulturi je prvobitno bilo namijenjeno više od 20 miliona. Međutim, početkom 2022. godine došlo je do rebalansa budžeta usljed formiranja nove Vlade, jer je prethodnoj izglasano nepovjerenje u Skupštini.

Novoformirano Ministarstvo kulture i medija na čelu sa aktuelnom ministarkom Vlaović rebalansom je dobilo 15,25 miliona eura. Budžet za resor kulture za tekuću godinu iznosi oko 19,8 miliona, iako je prvobitno bio projektovan na 25 miliona.

No, nešto više novca tokom ove godine u odnosu na prethodnu i manje nego što je projektovano za sljedeću, predstavljaju različite sume, ali skoro pa isti postotak. Procenat kojim je uložen u kulturu zapravo možda je najbolji odraz ulaganja, odnosno tretiranja kulture, a godinama već se kreće oko famoznog jednog procenta. Zaključuje se da su povećanja samo u ciframa kada je budžet u pitanju, ali je u procentima stagnacija, uprkos dobroj volji da se to prikaže drugačije.

Crna Gora od 2020. godine nema Nacionalni program razvoja kulture, iako se to kao problem redovno izdvaja u stručnoj i laičkoj javnosti. Ugledni reditelj i profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti Nikola Vukčević jednom prilikom je rekao da je to pokazatelj odnosa države prema kulturi.

”Odsustvo strategije je ono što predstavlja nas kao državu i rezultat je stvari koje su se taložile godinama i korespondira sa rečenicom kultura nije važna”, kazao je on.

Budžet za 2023. predložila je Vlada kojoj je ranije ove godine u Skupštini izglasano nepovjerenje.

Hrvatska: Dogodine 115 miliona više nego ove

Kada je prije više od šest godina Nina Obuljen Koržinek postala ministrica kulture u vladi Andreja Plenkovića, na kulturu je iz državnog budžeta odlazilo samo 0,56 odsto sredstava. U 2023. godini proračun Ministarstva kulture i medija narastao je na 1,37 odsto od ukupnog državnog proračuna. Taj će budžet za sljedeću godinu stoga iznositi 423.412.865 eura, što predstavlja povećanje u odnosu na 2022. godinu za čak 37,3 odsto, ili za nešto više od 115 miliona eura.

Iz Ministarstva kulture pojašnjavaju da su sredstva iz izvora opšti prihodi i primici državnog proračuna povećana za 17,4 odsto u odnosu na 2022. te u 2023. iznose 147.826.744 eura. Navedeno povećanje odnosi se prvenstveno na programsko finansiranje, sanacije šteta od potresa na zaštićenim kulturnim dobrima te povećanje plata i materijalnih troškova Ministarstva kulture i medija i ustanova u njegovoj nadležnosti. Najveći porast je na stavci obnove od potresa što je u odnosu na 2022. godinu 74,2 odsto viša. Sredstva su tu prvenstveno namijenjena za potrebe saniranja šteta od potresa, ali i za ugrožena zaštićena kulturna dobra u drugim dijelovima Hrvatske.

Od petnaest do trideset odsto su povećana i programska sredstva za sva umjetnička i kulturna područja, odnosno za sve aktivnosti kojima se potiče razvoj kulture i umjetnosti u odnosu na 2022. godinu. Prvi put osiguraće se 250 miliona kuna izravnih potpora za kulturne i kreativne industrije, a u 2023., sukladno Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, planirana su značajna plaćanja iz Instrumenta EU nove generacije - Mehanizam za oporavak i otpornost u iznosu od 22.601.717 eura. Povećanje plana u 2023. u odnosu na 2022. bilježi se i na aktivnostima programa izgradnje, rekonstrukcije, adaptacije i opremanja kulturne infrastrukture za trideset i pet posto radi finansiranja kapitalnih projekata u kulturi koja su u visokoj fazi izgradnje.

Na aktivnosti Književno izdavaštvo povećana su sredstava za otkup vrijednih knjiga za narodne knjižnice u iznosu od 533.779 eura, kako bi se osigurala realizacija novog modela otkupa, a udvostručena su i sredstva za isplatu prava na javnu posudbu (do sada su iznosila dva miliona kuna). Porasla su i sredstva za Hrvatski audiovizualni centar, proizvodnju i servisne produkcije, i to u iznosu od 663.614 eura.

U vrijeme mandata ministrice Obuljen Koržinek uvedene su izravne potpore vizuelnim i plesnim umjetnicima, a povećale su se stimulacije za književnike i književne prevoditelje. Tokom COVID krize Ministarstvo je osiguralo izravne potpore samostalnim umjetnicima i neovisnim profesionalcima, ali i otvorilo nove programe finansiranja online sadržaja. Pomogli su i 751 nezavisnog profesionalca u 2020. i 742 u 2021. godini i to sa 6,7 tj. sa 5,9 milijuna kuna.

Ministarstvo kulture i medija sa Ministarstvom finansija i poreznom upravom radi na reformi statusa samostalnih umjetnika. “Nikada nije bilo upitno da se samostalnim umjetnicima treba povećati koeficijent za uplatu mirovinskog i zdravstvenog doprinosa koje je SDP-ova Vlada smanjila na 0,35, a HDZ-ova Vlada prvo povećala na 1,2, da bi krizne 2009. godine smanjila na 0,8. No Ministarstvo je od početka inzistiralo na tome da je potrebno donijeti cjelovito rješenje za sve umjetnika, pa i za one koji nisu članovi Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika”, ističu u Ministarstvu.

I podsjećaju da su u dva navrata predlagali novi Zakon o obavljanju umjetničke djelatnosti koji je trebao unaprijediti zastarjeli sustav koji datira od bivše države. Među glavnim ciljevima bilo je i usklađivanje sa Zakonom o doprinosima, tj. podizanje koeficijenta za izračun doprinosa.

”Iako smo vodili široku raspravu sa svim strukovnim udrugama, od kojih je većina podržavala promjene, članovi HZSU-a su bili protiv. Upravo je COVID kriza pokazala sve manjkavosti važeće legislative, prvenstveno u nepostojanju registra umjetnika, što je zahtijevalo dodatni angažman strukovnih udruga kako bi se detektirali i oni umjetnici koji samostalno obavljaju djelatnost, a nisu članovi HZSU”, ističu u Ministarstvu kulture i medija u kojem misle da bi se uvođenjem Upisnika samostalnih umjetnika i stručnjaka u kulturi riješilo pitanje obavljanja umjetničke djelatnosti kao registrirane djelatnosti, što je preduvjet za izmjenu poreznih politika prema umjetnicima.

Srbija: Trošak, a ne investicija

U budžetu Republike Srbije za narednu godinu od 17,97 milijardi eura, koji je za milijardu veći od prošlogodišnjeg, iznos za kulturu umanjen je za skoro tri miliona eura. Ukupan budžet predviđen za kulturu naredne godine iznosi 120 miliona u odnosu na prošlogodišnjih 122,87 miliona eura. To je i procentualno manje u odnosu na prologodišnji budžet i još dalje od sanjanog jednog procenta za kulturu u odnosu na ukupan budžet. Prošle godine taj postotak iznosio je 0,72 odsto, dok je ove godine 0,66 odsto ukupnog republičkog budžeta.

Po stavkama budžet za kulturu raspoređen je na sjledeći način: reprezentativna udruženja u kulturi dobila su nešto više od 426.000 eura, dok je za podršku kulturi “na lokalu” izdvojeno 2, 972 miliona eura. Za očuvanje kulturnog nasljeđa opredeljeno je 7, 972 miliona eura, a u okviru ove stavke za očuvanje Manastira Hilandar izdvojeno je 682.000 eura, za dvorski kompleks na Dedinju 571.000 eura, a za rad Matice srpske 520.000 eura. Za digitalizaciju kulturnog nasljeđa opredijeljeno je skoro 659.000 eura.

Za savremeno umjetničko stvaralaštvo izdvojeno je 24,265 miliona eura, a posebno po oblastima - 1,280 miliona za vizuelnu i multimedijalnu umjetnost; 16,456 miliona za film i audiovizuelnu umjetnost; 1,502 miliona za književnost i izdavačku djelatnost, 767.000 za muzičku djelatnost; 426.000 za umjetničku igru; 852.000 za pozorišnu djelatnost. Tu je, između ostalog, i 79.000 eura za digitalizaciju savremenog stvaralaštva, 3, 775 miliona za međunarodnu saradnju, 2,46 miliona eura za priznanja za doprinos nacionalnoj kulturi iliti tzv. nacionalne penzije.

Jedno od izdvajanja koje je povećano, i to znatno, je ono koje je opredijeljeno za projekat Prestonica kulture Srbije, rađen po uzoru na Evropsku prestonicu kulture. Izdvajanje od 2,558 miliona eura za dva i po puta veće je od izdvajanja iz prošlogodišnjeg budžeta. Zapravo, učinke i domete tog projekta, nastalog na ideju aktuelne ministarke kulture Maje Gojković, moći ćemo da vidimo tek naredne godine kada će Čačak, nominovan još ove godine, i zvanično postati prva srpska prestonica kulture.

Najzad, kada su ustanove kulture u pitanju, njima u budžetu naredne godine pripada 76 miliona eura, od čega daleko više onima koji se bave kulturnim nasljeđem od onih koji se bave savremenim stvaralaštvom. Među projektima iz oblasti kulturnog nasljeđa najviše sredstava pripalo je projektu Belo Brdo Vinča, revitalizaciji ovog arheološkog lokaliteta - 2,3 miliona eura.

”Očigledno je da se kod nas novac predviđen za kulturu tretira kao trošak a ne kao investicija, a kako to prati i opadanje kvaliteta obrazovanja na svim nivoima i pogoršanje položaja u sistemu raspodjele rada osoba sa kvalifikacijama naročito u tzv. humanističkim disciplinama, izgledi za naš ukupni položaj u budućnosti u zajednici evropskih društva kojoj težimo je onespokojavajući”, kaže komentarišući budžet za kulturu filozof i pjesnik Nenad Milošević, predsjednik Srpskog književnog društva.

SKD je jedno od dva reprezentativna udruženja (drugo je Udruženje književnika Srbije) koje zastupa one koji se bave pisanom riječi.

”Moderna društva zapravo traže neprekidno isnvestiranje baš u kulturu, baš u simboličku proizvodnju iz koje i nastaju originalne ideje koje su na tržitu natraženije i najplaćenije. One se ne mogu svesti samo na inženjerstvo i razvoj softvera. Opšti kulturni nivo presudno određuje i nivo razvoja nekog društva”.

Milošević, osim što ukazuje da će zbog predviđenog budžeta i ona skromni programi ovog udruženja biti još više redukovani, kaže da ne može da se sjeti nijedne zemlje koja u kulturu ulaže ispod jednog procenta od ukupnog budžeta, a da bi analiza stukture budžetskih izdavajanja za kultutu pokazala da je i sektor savremenog stavralaštva pretrpio još veća smanjenja.

”Kultura se ne može i ne smije samo održavati i čuvati već i razvijati, stvarati ambijent i pojedince koji su u stanju da je konzumiraju, da uspostavljaju aktivni odnos sa njom. Moguće je zamisliti budućnost sa renoviranim muzejima u kojima nema posjetilaca jer nisu u stanju da razumeju savremenu umjetnost, knjižare u kojima se ne može naći najvrednija, već samo fastfood literatura itd. Onaj ko kreira kulturnu politiku mora misliti i na konzumenta kulture koji može da aktivno učestvuje u razvoju društva”, naglašava Milošević.

Najzad, on se osvrće i za sredstava namijenjena pojedinim oblastima u savremenom stvaralaštvu, pa primjećuje:

”Često ponavljam istu rečenicu, da bi se za novac koji se potroši samo na jednu scenografiju u filmu ili u jednoj, produkcijski osrednje zahtjevnoj, pozorišnoj predstavi SKD moglo da ostvari pravu renesansu i da iz ogromnog potencijala svog članstva u kulturnu javnost simbolički prenese veliki i vrijedan njen dio”.

On napominje i to da je u izdvajanjima za oblast književnosti i izdavaštva “lavovski dio” namijenjen obaveznom otkupu knjiga za biblioteke.

Najzad, dotiče se načina na koji će biti utošena sredstava za poseban doprinos nacionalnoj kulturi, ili tzv. nacionalne penzije.

”Dok ovo pišem, sa strepnjom sam primio neprovjerenu vijest da ove godine niko od pisaca neće dobiti nacionalno priznanje, poznatije kao ‘nacionalna penzija’. Nepravde nastavljaju da se umnožavaju”.

BiH: Sijeci, krpi i lovi u mutnom

Pitanje javnog finansiranja kulturne i umjetničke prakse, odnosno budžetska izdvajanja za kulturno-umjetničku produkciju i rad institucija kulture u Bosni i Hercegovini komplementarna su, po svojoj zapetljanosti, tromosti, nedovoljnosti i nesistematičnosti, entitetsko-kantonalnoj administrativnoj zamršenosti ove zemlje i svim pripadajućim etnonacionalnim, nacionalnoključnim, papazjanijama koje iz Dejtonskog okvira zaleđenog rata proizilaze kao nepromjenjiva stvarnost. Ona gorka stvarnost koja se u svojoj, sada već trodecenijskoj agoniji, nikako ne uspijeva konceptualizirati, preosmisliti, usmjeriti i naći bar minimalnu poveznicu među društveno-političko-nacionalno-vjerskim akterima trorazjedinjenoga naroda koja bi ovo zaglibljeno društvo pokrenula bar ka nekoj maglini cilja.

Dakle, podijeljeno na razine države, entiteta i kantona kulturnjaštvo i njegovo budžetsko dotiranje u odnosu su kao i rogovi u vreći. Novaca je svakako iz godine u godinu sve manje, zapuštenost domaćih kulturnih institucija, sveprisutno burazerstvo, stranačko-kadrovičko zaposjedanje upravnih i drugih odbora, stvari čine još suženijim i mizernijim. Otuda, nedovoljna izdvajanja budžetskih sredstava i ulaganja u kulturu i umjetnost, time i nepostojanje jasnih strategija razvoja, prioriteta, važnosti i bitnosti kulture za ukupnost opstanka jednog civiliziranog društva, neprestano stvaraju efekat male bare prepune izgladnjelih kulturkrokodila. Koji se u mjesecima kada se nedovoljni budžeti planiraju uzmigolje hodnicima birokratije, sa obiljem ruka ruku mije manevara, kako bi iščeprkali neku mrvicu budžeta više.

Brojke, pak, kažu da je za kulturu i umjetnost u 2022. godini planirano da Ministarstvo za civilne poslove BiH, kao nosilac kulturnih djelatnosti na državnoj razini za tekući grant “Sufinansiranje projekata kulture u Bosni i Hercegovini” uloži 3.097.000 KM; Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske za grant za projekte u oblasti kulture ima u tekućoj godini budžet od 1.040.000 KM; dok je u okviru budžeta Federalnog ministarstvo kulture i sporta ovogodišnji izdvojeni budžetski iznos 4.818.000 KM iz Proračuna FBiH.

Sve nas to, raspodjela sredstava po kriterijima etnonacionalnog ključa i usitnjavanje budžeta pojedinačnih projekata ili institucija, da se zadovolji što je moguće više potražilaca, na koncu dovodi do nužnosti improvizacija, natezanja, dotezanja, pojednostavljivanja, skraćivanja i raznih drugih redukcija same kulturno-umjetničke produkcije. Jer dajući svakome po malo državna, entitetska i kantonalna ministarstva kulture, suštinski ne mogu stvoriti nikakav okvir strategije kulturnog razvoja i planiranja. Svaki projekat je time žongliranje i snalaženje, što ostavlja često posljedice na sama estetska dostignuća recentne produkcije. Jer borba za sredstva od umjetnika i kulturnih djelatnika stvara administrativne radnike birokratskih projektnih procedura i aplikacija, koji od silnih formulara nemaju dovoljno vremena da se na istinski način posvete procesu stvaranja.

Institucije iz godine u godinu strijepe, pitanje statusa institucija kulture od državnog značaja kao što su Zemaljski muzej BiH ili Historijski Muzej BiH godinama je okamenjen u sporovima i neprihvatanjima nadležnosti, muzejski uposlenici također kao i drugi žongliraju ili kucaju na vrata ambasada i drugih nevladinih struktura uz pomoć kojih uglavnom i opstaju.

Tridesetogodišnja kulturna stvarnost postdejtonske BiH mučna je i puna propadanja. Prostora je sve manje, a nepismenost se plaza sa mora ekrana svuda oko nas. No, ako se osvrnemo unazad, doima se da nije ni planirano da kultura ove zemlje kao jedinstvene cjeline postoji. Činjenica da BiH nema krovno državno ministarstvo kulture, da ono nije izdejstvovano kao nasušan alat za izgradnju postratnog društva i generiranja neke nove paradigme opstanka multietničkog i multikulturalnog društva pod teretom stravičnog rata na savjesti, sama po sebi je bila poraz i jalovo sjeme sanjanog progresa.

( Jelena Kontić (Vijesti), Denis Derk (Večernji list), Ivana Matijevć (Danas), Đorđe Krajišnik (Oslobođenje) )