Zamor umjesto toplog dočeka ukrajinskih izbjeglica

Polina Sidorenko, 19-godišnja ukrajinska studentkinja, bila je puna nade i iščekivanja kada se krajem avgusta vratila u Kijev, nakon što je pet mjeseci kao izbjeglica živjela u Italiji. Ipak, njeni planovi da pokupi djeliće svog uzdrmanog života na prestižnom univerzitetu u Kijevu, bili su kratkog daha.

Svega nekoliko nedjelja nakon povratka, tračak normalnosti koji je bio privremeno vraćen u prijestonici, uništen je nakon što je Rusija pokrenula nove raketne napade na ključne ukrajinske gradove i civilnu infrastrukturu - najžešće od početka rata. Univerzitet na kojem je studirala dramu ponovo je zatvoren. Sidorenko se vratila u Italiju zajedno sa još jednim bliskim prijateljem.

"Situacija je užasna", kazala je Sidorenko, dodajući da su njeni drugi prijatelji u Italiji, koji su razmišljali o povratku kući, sada odustali od te ideje. "Sve je gore i gore i oni ne znaju što da rade".

Dok Evropi predstoji zima, a Rusija nastavlja bombardovanje ukrajinske energetske i vodovodne infrastrukture, EU članice pripremaju se za dolazak još većeg broja Ukrajinaca kao što je Sidorenko.

"Putinov cilj je stvaranje izbjegličke krize i dodatnog pritiska na nas", kazala je Ilva Johanson, evropska komesarka za migracije.

Istovremeno, dok popuštaju ograničenja protiv širenja kovida-19, a ekonomski pritisak raste, Evropa bilježi najveći priliv novih migranata iz Afrike, sa Bliskog istoka i Azije od migracione krize 2015-16, što stavlja dodatni pritisak na EU i testira njeno političko jedinstvo.

Kombinovani pritisci ovih masovnih kretanja ljudi - koji se poklopio sa rastom uticaja desničarskih partija u nekoliko država članica - vratili su temu migracije u sami vrh evropske političke agende.

Do sada, Evropa je održavala svoju politiku otvorenih vrata prema ukrajinskim izbjeglicama, od kojih su se mnoge vratile kući odmah nakon što je početni ruski udar odbijen. Međutim, pošto su lokacije za prihvat izbjeglica u mnogim zemljama pod pritiskom i usljed strahova o novom ukrajinskom egzodusu, tenzije rastu između država članica oko načina kako postupati sa nelegalnim migrantima - ljudima koji ne ispunjavaju zakonske uslove da uđu u zemlju - iz drugih djelova svijeta.

Nova italijanska desničarska vlada, na čelu sa Đorđom Meloni, predvodi pozive za sprovođenje oštrijih mjera za odbijanje nelegalnih migranata i novi, ravnopravniji sistem za podjelu tereta smještaja novih migranata - u čemu EU godinama ne uspijeva.

"Politička retorika u vezi sa migracijom eskalira širom Evrope, što naglašava poteškoće koje mnoge članice imaju u procesu pronalaska rješenja", kazao je Alberto Horst Heidhart, specijalista za migracije u Evropskom političkom centru.

"Bilježimo vanrednu situaciju u sistemima za prijem izbjeglica u mnogim djelovima EU. Mogućnost dolaska novih migranata iz Ukrajine, kao i iz drugih djelova svijeta, mogla bi predstavljati dodatni pritisak za vlasti".

Hladniji prijem

Evropljani su dobili sve pohvale za njihovu velikodušnu reakciju na prvi talas izbjeglica iz Ukrajine, podstaknutu i aktivacijom 20 godina starog, ali do tada nikada korištenog, ovlašćenja da se pruži "privremena zaštita" izbjeglicama koje bježe od konflikta. Na taj način, Ukrajinci su odmah dobili pravo da se slobodno kreću unutar EU, pravo na rad, i neku vrstu novčane podrške.

"Postojao je u društvu generalni osjećaj svojevrsnog doprinosa herojskim naporima otpora - osjećaj da ste dio nečega velikog, dio istorije", kazala je Natali Toki

Sidorenko je bila među 173 000 Ukrajinaca koji su bježeći od konflikta prošli kroz Italiju - od kojih su se mnogi pridružili porodici i prijateljima koji su se već nalazili u toj zemlji. Italijanske porodice i građanske grupe takođe su otvorile svoja vrata, donirajući zalihe i pomažući raseljenim učenicima da uđu u obrazovni sistem.

"Postojao je u društvu generalni osjećaj svojevrsnog doprinosa herojskim naporima otpora - osjećaj da ste dio nečega velikog, dio istorije", kazala je Natali Toki, direktorka Instituta za međunarodne poslove u Rimu.

Skoro deset mjeseci nakon invazije, topla dobrodošlica ustupa mjesto zamoru dok su Evropljani pod pritiskom rasta inflacije, a državni budžeti su opterećeni.

Poljaci se "plaše ekonomske situacije i inflacije i sve ih više iritira ono što vide kao povlašteni tretman ukrajinskih izbjeglica"

Zapanjujuće je veliki broj izbjeglica iz Ukrajine i drugih djelova kontinenta. Između januara i septembra, bilo je 4,4 miliona zahtjeva Ukrajinaca za privremenu zaštitu u EU - iako se procjenjuje da se stotine hiljada vratilo. Pored toga, zemlje EU plus Norveška, Švajcarska, Island i Lihtenštajn primile su 680.640 zahtjeva za azil od državljana zemalja uključujući Siriju, Avganistan i djelove Afrike i Azije - što je 54 odsto više u odnosu na isti period prethodne godine, prema podacima Agencija EU za azil.

Lokalne vlasti zadužene za smještaj i podršku izbjeglicama jedva izlaze na kraj sa razmjerima zadatka. U Njemačkoj, gdje je više od 1,1 milion ljudi potražilo utočište ove godine, gradovi pokušavaju da osnuju skloništa za hitni smještaj i koriste sportske sale i hostele što podsjeća na izbjegličku krizu 2015-16.

Opštinske vlasti su primorane da grade mobilne domove i iznajmljuju sobe u hotelima za nove izbjeglice, a tvrde da više nemaju mjesta u školama i vrtićima za djecu izbjeglice kao ni "kurseva za integraciju" za odrasle izbjeglice. Aktivisti u Belgiji kažu da hiljade izbjeglica žive na ulicama Brisela, dok sistem ne uspijeva da na vrijeme procesuira njihove zahtjeve za azil. U Poljskoj, gdje je 1,3 miliona Ukrajinaca registrovano za prebivalište, cijela armija dobrovoljaca je u početku slavljena kao uzor. Međutim, dok podrška Varšave Kijevu ostaje nepokolebljiva, Ukrajinci koji bježe u Poljsku neće naići na velikodušu podršku kakva je bila na proljeće.

Poljaci se "plaše ekonomske situacije i inflacije i sve ih više iritira ono što vide kao povlašteni tretman ukrajinskih izbjeglica", kazao je Pjotr Buras, koji je na čelu kancelarije Evropskog savjeta za inostrane odnose u Varšavi.

Poljske vlasti su sada ukinule mnoge direktne dotacije koje su nuđene Ukrajincima, uključujući i besplatan pristup javnom transportu i jednokratne isplate u visini od 300 zlota (67dolara) koje je dobilo preko milion registrovanih Ukrajinaca. Od marta izbjeglice koje se nalaze u Poljskoj više od 120 dana moraće da plate 50 odsto za svaku vrstu smještaja koji im je obezbijedila vlada.

U Przemislu, jednom od glavnih tranzitnih gradova za Ukrajince koji ulaze u Poljsku, ništa nije učinjeno kako bi se unaprijedila oronula stanica kroz koju dnevno prolazi pet vozova iz i prema Ukrajini.

"Mada je prvi odgovor lokalnih vlasti bio impresivan, nije bilo nikakvih napora da se dodaju sjedišta, grijanje ili osnovna zaštita od vremenskih neprilika kako bi olakšali Ukrajincima koji dolaze i satima na hladnoći čekaju vozove", kazao je Vlijam Fleming, britanski aktivista u dobrotvornoj organizaciji Karp koja pomaže ukrajinskim izbjeglicama na graničnim prelazima.

Dvostruki standardi i rasizam

Johanson, komesarka za migracije, kaže da je za sada priliv migranata u Uniju iz Ukrajine samo blago nadmašio broj onih koji se vraćaju u Ukrajinu, međutim EU pravi planove za dolazak novih migranata. "Ukoliko tokom zime dođu milioni ljudi, to će naravno biti veliki izazov, ali mislim da ćemo se dobro snaći", kazala je ona za "Fajnenšl tajms". Ipak, države članice koje su podnijele najveći teret u prvom talasu izbjeglica su zabrinute. Pojedine diplomate naglašavju da iako ukrajinske izbjeglice mogu slobodno da se kreću unutar EU, novoprispjeli migranti žele da idu u velike gradove gdje već ima veliki broj izbjeglica, što predstavlja dodatni pritisak na lokalne vlasti.

"Nama je jasno da ukoliko bude nove migracije iz Ukrajine, neophodna je bolja distribucija širom Evrope", kazala je prošlog četvrtka Nensi Feser, njemačka ministarka unutrašnjih poslova. "Želim ponovo da naglasim da je to važna oblast solidarnosti".

U Italiji, Melonijeva se sve glasnije žali zbog broja migranata koji dolaze iz Afrike i Azije i koji se iskrcavaju na italijanske obale u potrazi za utočištem i boljim ekonomskim prilikama. Ona i njeni koalicioni partneri, uključujući i lidera Lige, Matea Salvinija, već duže vrijeme tvrde da je neregulisani priliv migranta iz Afrike i Azije velika prijetnja za italijansku nacionalnu bezbjednost i integritet.

Sada kada su na vlasti, oni zahtijevaju veću pomoć od Evrope - uključujući i snažnu jedinstvenu "odbranu" spoljašnjih granica EU.

Prema takozvanom Dablinskom sporazumu Evropske unije, tražioci azila će biti ispitani i procesuirani u državi u koju prvo stignu – što je pravilo za koje Rim tvrdi da stavlja dodatni pritisak na Italiju i druge mediteranske države imajući u vidu njihov geografski položaj. Prošlog mjeseca, Italija, Grčka, Kipar i Malta potpisale su zajedničko pismo u kojem traže promjenu sistema.

Mada je Francuska postigla inicijalni sporazum o raspoređivanju tražitelja azila širom EU tokom njenog rotirajućeg predsjedavanja ranije ove godine, Italija je bila oštra po pitanju rezultata, s obzirom na to da je u potpunosti dobrovoljan i predviđa raspoređivanje 8.000 migranata širom bloka - što je samo djelić onih koji pristižu.

"Izmještanja koja su do danas izvršena su potpuno nedovoljna, a same procedure su duge i rogobatne", rekao je italijanski ministar unutrašnjih poslova Mateo Pjantedosi za FT. "Na kraju, samo Italija i druge zemlje prvog ulaska preuzimaju brigu o ekonomskim migrantima iz sjeverne Afrike.

Skoro 96 000 ilegalnih migranata stiglo je ove godine u Italiju preko Sredozemnog mora, što je za 52 odsto više u odnosu na isti period prošle godine, pokazuju podaci italijanskog ministarstva unutrašnjih poslova.

Popuštanje kovid ograničenja za putovanje omogućilo je ljudima da se nesmetano kreću kroz Afriku kako bi došli do tačaka iz kojih mogu da isplove za Evropu. Istovremeno, prestanak neprijateljstava u ratom razorenoj Libiji takođe je omogućio krijumčarskim mrežama da obnove svoje aktivnosti, tvrdi Luka Barana, ekspert za migracije na Institutu međunarodnih poslova u Rimu.

Ubrzo nakon stupanja na dužnost, vlada Melonijeve izazvala je krizu odbijajući skoro dvije nedjelje da dozvoli brodovima nevladinih organizacija koji prevoze spasene migrante da pristanu i da iskrcaju njihove putnike, tvrdeći da njihov rad takođe ohrabruje trgovinu ljudima podstičući očekivanja ljudi da će uvijek biti spaseni na moru.

Njena vlada je pozvala Njemačku i Norvešku da preuzmu odgovornost za brodove, koji plove pod njihovim nacionalnim zastavama. Tenzije između Italije i Francuske izbile su prošlog mjeseca, nakon što je Rim odbio da dozvoli da brod sa 231 migrantom spasenim iz Mediterana pristane u jednoj italijanskoj luci, primoravajući ga da otplovi za Francusku i tamo iskrca putnike.

"Plašim se da to kažem, ali to zaista ima velike veze sa rasizmom", kazala je Kosta. "To me veoma uznemirava. Da imam kombi pun djece plave kose i plavih očiju iz Ukrajine, ne bih imala nikakav problem. Ako imam osmoro crne djece bez pratnje koji bježe od rata iz Tigreja, Sudana ili Somalije ja sam u nevolji jer radim nešto nezakonito".

Andrea Kosta, jedna od osnivača građanske grupe Baobab Experience koja pomaže migrantima, kazala je da ona primjećuje dvostruke standarde u evropsko toplom prijemu ukrajinskih izbjeglica, i hladnom odnosu prema onima koji dolaze iz drugih regiona. Takav pristup ima posljedice i za same aktiviste, koji mogu biti optuženi za krijumčarenje ljudi zbog pomoći migrantima koji dolaze preko Mediterana.

"Plašim se da to kažem, ali to zaista ima velike veze sa rasizmom", kazala je Kosta. "To me veoma uznemirava. Da imam kombi pun djece plave kose i plavih očiju iz Ukrajine, ne bih imala nikakav problem. Ako imam osmoro crne djece bez pratnje koji bježe od rata iz Tigreja, Sudana ili Somalije ja sam u nevolji jer radim nešto nezakonito".

Pitanje dvostrukih stadarda pokrenuto je i u Poljskoj i drugim državama centralne i istočne Evrope, koje su primile Ukrajince koji bježe od rata u Rusiji dok su na granicama postavile nove blokade kako bi spriječile dolazak drugih.

Poljska sada dodaje još jednu ogradu na granici sa ruskom eksklavom Kalinjingradom, sličnu onoj koja je izgrađena ranije ove godine duž njene 186 kilometara dugačke granice sa Bjelorusijom. Poljska vlada tvrdi da su zidovi na granicama neophodni da bi spriječili Rusiju i Bjelorusiju da guraju ilegalne imigrante ka EU, ali organizacije za ljudska prava takođe tvrde da je taj napor kombinovan sa nezakonitim tjeranjem tražilaca azila sa Bliskog istoka i drugih djelova svijeta.

"Sa zabrinutošću primjećujem da je taj pristup dvostrukih standarda doveo do osjećaja diskriminacije", kazao je specijalni izvjestilac UN za ljudska prava migranata, Felipe Gonzales Martinez, nakon što je u julu posjetio Poljsku i pohvalio njen topli prijem ukrajinskih izbjeglica, ali doveo u pitanje pristup ostalima.

U Slovačkoj, hiljade izbjeglica većinom iz Sirije sada su zarobljene duž graničnih oblasti te zemlje jer ih je češka policija spriječila da uđu, dok Mađarska odbija da primi one koji su preko Mađarske putovali za Slovačku. Lokalni stanovnci se žale na izbjeglice koje lutaju selima, dok humanitarni radnici pozivaju vlasti da im hitno pomognu ili da im pruže bezbjedan prolaz u drugu zemlju.

EU čeka novi sporazum o migraciji

Dok pritisci u EU rastu, Johanson kaže da je optimista da će dogovor o migraciji, o kojem se dugo diskutovalo i koji bi modifikovao Dablinski sporazum i uključio pravedniji način raspoređivanja tražilaca azila širom unije - biti postignut prije kraja mandata aktuelne komisije 2024. godine.

"Oni zaista vide potrebu [da] imaju odgovarajući evropski pravni okvir kako bi se zajedno bavili migracijom", kazala je ona, naglašavajući paralelni posao koji EU radi na olakšavanju povratka ljudi za koje se smatra da ne ispunjavaju uslove da ostanu u Uniji.

Ipak, EU ostaje duboko podijeljena oko migracije, kao što se pokazalo na ministarskom sastanku u Briselu u četvrtak kada je Austraija stavila veto na predlog za proširenje Šengen bezgranične zone na Rumuniju i Bugarsku. Blokada Beča izazvala je žestoku reakciju u Rumuniji, gdje su pojedini političari pozvali na bojkot austrijskih kompanija.

U međuvremenu priliv novih ljudi koje od kuće tjera patnja i koji žele da uđu u u Evropu ne jenjava.

Nedavno, tokom hladne kišne noći u Rimu, Kostina organizacija dijelila je spakovane večere u plastičnim kesama siromašnim migrantima u blizini jedne od najvećih autobuskih stanica u gradu. Među njima je bio Avelki Nuru, 28-godišnjak iz Eritreje, koji je pobjegao iz svog doma kada je imao 18 godina kako bi izbjegao prisilno regrutovanje u vojsku.

Prije godinu dana uspio je da pređe Mediteran tokom trodnevnog putovanja u brodu sa još 300 ljudi. Od tada on se bori da preživi. "Nemam posao, nemam papire i spavam na ulicama", kazao je on.

Međutim, uprkos svim poteškoćama, Nuru insistira da je učinio pravu stvar kada je došao u Evropu. "Znao sam da je opasno, ali sam došao ovdje u potrazi za boljim životom".

Prevod. N. Bogetić

( “Fajnenšl tajms” )