VIJESTI U KATARU Blokbaster za titulu: Francuska stoji između Mesija i vječnosti

Od specijalnog izvještača Vijesti

I dok će svijet u nedjelju čekati da vidi da li će Leo Mesi u posljednjem meču na šampionatima svijeta ispuniti životni cilj i dotaći visine Dijega Maradone, Francuska će se boriti za svoj dio istorije - pokušaće da postane prva selekcija poslije 60 godina koja je dva puta zaredom bila šampion svijeta.

Francuska je spriječila novo čudo, zaustavila hrabri Maroko (2:0) i zakazala “blokbaster” za titulu.

Aktuelni šampion je u duelu sa senzacionalnom afričkom selekcijom morao i da strahuje za pobjedu, iako je rano steko prednost, morao je i da se brani pod naletima protivnika, koji je kapitulaciju potpisao tek desetak minuta prije kraja.

Kada je Teo Ernandes u petom minutu postao prvi igrač protivničkog tima koji je u Kataru pogodio gol Maroka, izgledalo je da će i drugo polufinale biti jednosmjerno i bez rezultatske neizvjesnosti.

Maroko je prvi put gubio, imao je nesreću da na zagrijavanju ostane bez jednog (Aguerd), a sredinom poluvremena i bez drugog standardnog centralnog defanzivca (Sais), a igrao je protiv tima koji ima najbrže bočne ofanzivne igrače (Mbape, Dembele) i izuzetno fizički jake veziste (Čuameni, Fofana), te vrhunskog realizatora Žirua i razigranog Grizmana.

Svi kvaliteti “trikolora” vidjeli su se u prvih 45 minuta, s tim da je “zakazao” samo Žiru, koji je iz jedne šanse pogodio stativu, a iz druge promašio gol.

“Lavovi Atlasa” su i u teškim trenucima pokazali da su ozbiljan tim, a ne simpatični autsajder, bez obzira što je bilo očito da su svi aduti na strani aktuelnog šampiona. Nisu se “raspali”, održali su obećanje da se nisu zadovoljili plasmanom u polufinale, uspjeli su nekoliko puta da kroz igru i na talenat, a ne iz kontranapada, stvore potencijalno opasne situacije, ali se i tada vidjelo kolo je Francuska izbalansirana i takmičarski maksimalno spremna, jer su se svi igrači brzo vraćali u defanzivan stav i zaustavljali napade.

Ipak, mogli su do izjednačenja u finišu poluvremena, kada je El Jamik makazicama sa 13-14 metara pogodio stativu, čime kao da je najavio marokanski fudbalski talas na početku drugog dijela.

U prvih desetak minuta nastavka francuska odbrana je bila pod žestokim pritiskom, sa obje strane, preko Bufala i Atije-Alaha, koji su opasno probijali i ubacivali opasne lopte u peterac, gdje su, međutim, spremni bili Varan, Konate i Kunde.

U tim trenucima stadion Al Bajt je podrhtavao od siline kojom su navijači nosili marokanske igrače, a koji su im uzvratili bespoštednom borbom sve dok nade u još jedno čudo nije “uništio” Randal Kolo-Muani, koji je proslijedio loptu u mrežu, nepun minut od ulaska na teren, a nakon što je Mbapeov šut iz serije driblinga izblokiran.

Francuzi su smirili i naelektrisanu i neprijateljsku atmosferu i mirno su došli do drugog uzastopnog finala.

Marokanci nisu mogli do još jednog svjetskog čuda, ali je i polufinalni duel pokazao da nisu spletom okolnosti ili zahvaljujući sreći došli ovako daleko i što su najavljivali da mogu još i više.

Poslije njihovog, svaki naredni uspjeh zemalja iz do juče fudbalskog “trećeg svijeta” neće biti iznenađenje.

( Danilo Mitrović )