Proročki Orvelov roman najprodavanija knjiga u Rusiji

Distopijski roman Džordža Orvela „1984“, smješten u izmaštanu budućnost gdje totalitarna vlast uskraćuje svojim građanima sve kako bi uspjela da održi javnu podršku za bezuman i bezrazložni rat, na vrhu je liste čitanosti u Rusiji. Zapravo, Orvelovo djelo najčitanija je knjiga u Rusiji u ovoj, 2022. godini, bar u digitalnom formatu.

Roman „1984“ je bio najpopularniji ove godine na platformi ruskog onlajn prodavca knjiga „LitRes“, u kategoriji fikcije, i drugi najtraženiji u bilo kom žanru, prenijela je agencija Tass.

Roman engleskog pisca objavljen je 1949. godine, nedugo nakon što je Evropa odnela pobedu protiv nacizma, ali i kada je „na snazi“ već bio Hladni rat.

Džordž Orvel je isticao kako je, pišući roman, koristio diktaturu Josifa Staljina kao model za kult ličnosti, „svevideće oko“, tog „velikog brata“ čija politika čvrste ruke na neki način primorava uplašene građane da misle kako je „rat mir, a sloboda ropstvo“.

Jedna od upečatljivijih opaski iz Orvelovog romana jeste i ova: „Neznanje je moć“.

A partijski slogan u knjizi bio je: „Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost: onaj ko kontroliše sadašnjost kontroliše prošlost“.

I dok je Orvelov roman trebalo da služi kao podsjetnik svakoj novoj generaciji da bude oprezna kako slika iscrtana u „1984“ ne bi postala naša realnost, možda je današnji trenutak svojevrsni demantij.

Velika je stoga simbolika što je baš u ovom trenu, na kraju godine u kojoj je Rusija atakovala na Ukrajinu, zbog čega je, predvođena Putinom, „na stubu srama“ u većini zemalja planete ova knjiga bila najprivlačnija Rusima. Uviđa se neka veza između tog lidera, po uzoru na Staljina, i današnje Rusije pod Putinom. Svjetski mediji podsjećaju da je Vladimir Putin potpuno neutralisao bilo kakav vid političke opozicije, a naročito kritičkog mišljenja. Čak tvrde i da je na neki način rehabilitovao Staljina. Možda su zato „gutali“ djelo engleskog pisca…

Potkrjepljuje to, primjera radi agencija Rojters, time da je invazija na Ukrajinu, započeta u februaru, rezultirala i donošenjem novih zakona koji kažnjavaju pružanje bilo kakvih informacija o ratu koje se razlikuju od onih iskazanih od strane ruskih zvaničnika. Takođe, riječ rat za ono što se dešava u Ukrajini nije prihvatljiva već „specijalna vojna operacija“.

Moskovski zvaničnici i dalje tvrde da Rusija nema ništa protiv Ukrajine, da nije atakovala na svog susjeda, i da nije okupirala ukrajinske teritorije koje su anektirane.

Prošle nedjelje ruski opozicioni lider Ilja Jašin osuđen je na osam i po godina zatvora jer je širio „lažne informacije“ o vojsci - i jer je javno pominjao dokaze koje su iznijeli zapadnih novinari u Rusiji o ruskim zvjerstvima nedaleko od Kijeva. Te navode su tamošnji zvaničnici odbacili kao lažne. Takođe, portparol Kremlja izjavio je prošlog mjeseca da Rusi nisu vršili napade na civilne mete, iako su u nekoliko navrata bombardovali ukrajinske elektrane zbog čega su milioni ljudi, podsjeća Rojters, ostavljeni bez električne energije i grijanja usred zime.

Neki su, sasvim pogrešno, „1984″ shvatili kao udžbenik, kojeg treba naučiti. I tako je Orvelov svijet, nažalost, postao i naš. Mediji pod kontrolom, „dirigovanje“ društvenim mrežama, sloboda mišljenja koja je zamijenjena „slobodom govora“ nešto je što se danas živi.

Međutim, ruski prevodilac posljednjeg izdanja „1984“ ne vidi samo veze ove knjige s Rusijom, već povlači paralele s Orvelovim romanom i drugdje.

"Orvel nije mogao ni u najluđim noćnim morama da sanja kako će era 'liberalnog totalitarizma' ili 'totalitarnog liberalizma' zavladati na Zapadu, i da će se ljudi odvojeni, izolovani, ponašati kao bijesno stado", izjavila je proljetos Darja Celovalnikova.

U jednom od djelića knjige Orvel opisuje početak aprila 1984. godine, i jedno veče u bioskopu. Na programu su, naravno, bili sve sami ratni filmovi.

A jedan, dobar, bio je onaj „s brodom punim izbjeglica bombardovanim negdje na Sredozemnom moru“:

„Publiku su vrlo zabavljali snimci ogromnog debeljka koji je pokušavao da otpliva dok ga je progonio helikopter, prvo ga vidite kako se valja u vodi kao pliskavica, onda kroz nišan helikoptera, i potom je bio pun rupa, a more je oko njega postalo ružičasto i on je potonuo naglo kao da je voda prodrla u te novootvorene rupe, a publika se grohotom smijala dok je tonuo. Onda ste vidjeli čamac za spasavanje pun djece iznad kojeg je lebdio helikopter. Bila je tamo neka sredovječna žena, možda Jevrejka, sjedela je na pramcu sa malim dječakom od neke tri godine u naručju. Dječak je vrištao od straha i krio glavu među njenim dojkama kao da pokušava da prokopa sebi put u nju, a žena ga je grlila i tješila iako je i sama pomodrela od straha, i sve vrijeme ga je pokrivala koliko god je mogla, kao da će ga njene ruke zaštititi od metaka, onda je helikopter izbacio među njih bombu od 20 kila užasni bljesak i čamac je bio raznesen u iverje“.

( Kultura Vijesti )