Pozadina prazničnog ambijenta

Samo što su se Božić i Nova godina počeli približavati Danskoj i Skandinaviji, prilozi na radio-stanicama i televiziji, a o socijalnim mrežama da i ne govorimo, bili su ispunjeni dilemama kako ih proslaviti. Jedna od početnih dilema bila je na kom nivou treba da je rasvjeta i sav onaj već uobičajeni, a nimalo jeftini kič, koji tradicionalno prati zimske praznike, sada u godini kad smo svi, i to na globalnom nivou, suočeni s energetskom krizom. Nakon te diskusije, nastavljeno je s pričom i razmišljanjima šta uraditi da i ugroženi djelovi društva, dostojno i u relativnom obilju proslave praznike.

Nema sumnje, ovdašnja socijalna država koju poznajemo kao jednu od najhumanijih formi društvene organizacije i kao sistem koji je stvarni bedem protiv nepravedne raspodjele društvenog bogatstva, pod svojevrsnim je pritiskom. Manje-više otvoreno i iz različitih uglova stalno su aktuelne diskusije o tome koji društveni slojevi dobijaju najviše upravo kroz sadašnju socijalnu državu i njen način funkcionisanja, što samo potvrđuje da postojeće stanje nije jednom za svagda dato i da se neće promijeniti. Prigovor da je srednja klasa ta koja dobija previše socijalnih povlastica bio je stavljen na debatu u ugledim dnevnim novinama kakve su Berlingske tidende kroz izjavu istaknute privrednice Marianne Dahl, trenutno jednog od top šefova u Microsoftu, koja iznosi argument da su djeca pripadnika više i srednje klase najveći korisnici obrazovnih, tzv. SU fondova, uz to su pripadnici više i srednje klase oni koji žive najduže, što će reći, oni su ti koji najduže uživaju povlastice socijalnog sistema koji im je kao korisnicima prilagođen. Naglašava se da je to na račun najsiromašnijih i ugroženih grupa, kakvi su na pr. psihički bolesnici, čije su potrebe za odgovarajućim medicinskim tretmanom godinama drastično zapostavljane. Na osnovu analiza i statistika plasiran je i zaključak da su ovi bolesnici, osim što su potencijalna opasnost za porodice u kojima žive, i regrutna baza raznih društveno neprihvatljivih aktivnosti. Naravno, kao argument je nebrojeno puta naveden masakr koji je ljetos, u jednom od najvećih ovdašnjih trgovinskih centara, izvršio upravo jedan psihički bolesnik.

Da ni postojeća podjela bogatstva i uticaja nije bez pristalica pokazuje npr. stav Bjarne Coridona, jednog od bivših, ali uticajnih, ministara finansija, koji je u ovoj istoj diskusiji stao na stranu srednje i više klase kao onih koji državnoj kasi i društvenim fondovima najviše doprinose preko poreza, pa je tako i za očekivati da nešto i dobiju za taj doprinos.

U pozadini prazničnog ambijenta, koji je ovih decembarskih dana kako-tako uspostavljen, makar i s limitiranim rasvjetnim efektima, teče pomalo grozničavo traženje imenitelja za stvaranje nove vlade koja još nije obrazovana, iako su pregovori o njenom formiranju počeli odmah nakon novembarskih izbora. Ono što je javnosti poznato jeste da je blokovski princip, uopkos činjenici da su Socijaldemokrate i tzv. crveni blok pobijedili na izborima, napušten i da Mette Frederiksen kao aktuelna mandatarka za sastav nove vlade traži načina kako da formira vladu na principima koji će pokazati da ta vlada iza sebe ima ne samo potporu crvenog bloka, nego i političkih subjekata koji joj programski nisu bliski. Vlada treba da bude obrazovana over midten, kako se to ovdje kaže, a to će reći da u njen sastav moraju da budu uključene i snage građanskog bloka. U situaciji kad zbog rusko-ukrajinskog rata i sveobuhvatne krize koju je taj rat izazvao, zemlju očekuju veliki izazovi, svi su mišljenja da snage koje će je voditi moraju biti dovoljno jake i s podrškom cijelog društva. Problemi neće biti ni mali, ni laki, i biće potrebne brojne reforme kako se čuje ne samo od mandatarke Mette Frederiksen, koja svakodnevno pregovara da bi došla do magične formule za obrazovanje nove vlade, nego i od vodećih ekonomskih stručnjaka u zemlji.

Inflacija koja je već blizu dvocifrenog broja, zatim nagli rast kamate koja je još donedavno bila niska i stabilna, te nagli porast broja firmi koje su bankrotirale i u novembru se popeo na 331, što je dosadašnji rekord u broju bankrota, samo potvrđuju koji je to profil izazova kojima idemo u susret.

Istina, naglašava se u mnogim analizama da je porodična ekonomija Danaca prilično robusna i da je u dosadašnjim krizama uspješno odolijevala izazovima, ali su podaci sadašnjeg udara na porodičnu ekonomiju više nego alarmantni. Pogotovo je alarmantan podatak da već sada 120.000 porodica mora izdvojiti više od 1.000 eura mjesečno za pokrivanje rastućih troškova za komunalije i da zbog toga ima stvarne probleme u proračunima svog kućnog budžeta.

Pa ipak, kad se sagleda ukupna situacija i pogotovo kad se pogleda život koji se bar na površini odvija normalno, čak i uprkos činjenici da je zemlja duboko involvirana u rat koji još uvijek bjesni i košta strahovito mnogo, čini se da su se sve snage ovog društva upele da pokažu da je moguće održati ovaj naš svijet i njegovu prepoznatljivu sadržinu. Fudbalska groznica koja je zavladala početkom Svjetskog prvenstva u Kataru, pobudila je nade da je to stvarno i moguće. Sve je zalepršalo, ali samo za kratko. Pokazalo se brzo da su očekivanja nerealna i da su nade u daljnji plasman danske reprezentacije kao jedinog reprezentanta ovog dijela Evrope i svijeta, samo želje. Svijet fudbala se promijenio, kao i mnogo toga u drugim sferama života.

Međutim, ono što je zbilja fantastično i tipično za ovaj dio svijeta jeste brzina da se pridigne i pogled čim prije uperi u budućnost. Prvobitnom šoku i nedoglednim analizama uzroka poraza nije dat preveliki prostor, u svakom slučaju ne toliki da trajno oboje predbožoćni štimung crnim bojama. Pragmatični i budućnosti okrenuti Danci najavili su da već u martu 2023, dakle, još koliko sutra, u kvalifikacijama za naredno evropsko prvenstvo slijedi nova šansa da reprezentacija pokaže šta zna i umije.

Za kraj se može reći da ovo društvo i na svim drugim nivoima pokušava da očuva već poznatu vizuru i vrijednosti koje su ga dovele do sadašnjeg nivoa blagostanja, iako je svima jasno da su reforme i restrikcije u sadašnjim uslovima svjetske krize energenata neminovne. Tim prije što je puno nepoznanica i što procesi ne zavise samo od domaćih privrednika i političara.

( Ljiljana Bulajić )