Nevjerovatna arhitektura, zelenilo i odsustvo kiča

Kada planirate putovanje, kao klasičan turista, onda su predmet vašeg interesovanja najčešće zemlje Zapadne Evrope, Turska, Egipat ili neke egzotične destinacije.

Malo ko od nas na prvu loptu pomisli: mogao bih da posjetim Finsku. U tu grupu ljudi spadam i ja. Na sajtovima agencija obično tražim povoljne arnažmane za Pariz, Rim, Beč... Helsinki, recimo, nikada nije bio na listi prioriteta. Ipak, kada mi je stigao poziv da poslovno otputujem u glavni grad Finske, bez razmišljanja sam prihvatila. Ok, što da ne, pomislila sam. I nisam pogriješila, jer naš susret “bila je ljubav na prvi pogled”.

Finska, jedna od pet skandinavskih država je, kako kažu, zemlja sa skoro 200 hiljada jezera i isto toliko ostrva. Ima pet i po miliona stanovnika i najveći bruto društveni proizvod po glavi stanovnika, pa zbog toga valjda i najnižu stopu imigracije na svijetu.

Sasvim logično je da u takvoj zemlji prijestoni grad izgleda tako kako izgleda Helsinki, najveći grad u Finskoj i jedan od najvećih u Skandinaviji. Sam grad ima skoro 600 hiljada stanovnika, dok sa širim područjem broji preko milion.

Kći Baltik ili Bijeli grad - potpuno je zasluženo dobio ime. Lociran u Finskom zalivu, na Baltičkom moru, obuhvata i arhipelag koji se sastoji od 330 ostrva. Trećinu površine grada čini zelenilo. Nigdje neukusa i kiča, gužve i buke, bilo čega suvišnog.

Stigla sam u Helsinki oko šest sati popodne, i pomislila kako tog dana neću stići mnogo da vidim. Ali, zaboravila sam da dan u tom gradu traje skoro do ponoći. Kakva sreća.

Samo što sam izašla iz hotela u oči mi pada glavna željeznička stanica. Ovo je i jedna od najljepših građevina veoma neobične spoljašnosti sa četiri impresivna stuba nalik karijatidama koje drže lampe i koja predstavlja jednu od najljepših željezničkih stanica na svijetu. To je ubjedljivo najposjećenija zgrada u gradu kroz koju dnevno prođe pola miliona ljudi. Na trgu pored stanice nalaze se Narodno pozorište i spomenik finskom pjesniku Aleksisu Kiviju.

Odmah iza trga, nastavljamo putem koji vodi pored velike botaničke bašte i spušta se prema luci. Na obali neuobičajena slika - studenti sa limenkam piva i gitarom, momak i djevojka koji ispijaju šampanjac, dva vremešna gospodina koja pecaju... Desetak metara dalje, na reklo bi se pomalo neuglednom brodiću, mali šarmantni restoran ukrašen lampionima. Čuje se muzika, dvadesetak svečano obučenih osoba, piju vino i koktele. Na ulazu piše “privatna zabava”. Od svojih domaćina kasnije saznajem da su ovakve slike na Baltiku svakodnevna stvar.

Sljedećeg dana pronalazim Senatski trg, na kome dominiraju statua ruskog cara Aleksandra II i stepenice koje trg povezuju sa bijelom, helsinškom katedralom. Suuri kirkko ili velika crkva, je luteranska katedrala koju je u 19. vijeku projektovao Karl Ludvig Engel. Prvobitno je bila ruska crkva posvećena ruskom caru Nikolaju II koja je vremenom postala univerzalni simbol Helsinkija i kultno mjesto grada. Odakle god da posmatrate Helsinki, sa broda, iz aviona ili iz bara na posljednjem spratu hotela znaćete da ste u glavnom gradu Finske, baš po tom zdanju. Kažu, da ono što su španske stepenice za Rim to su stepenice ispred ove katedrale za finski glavni grad. Sve što se dešava u gradu, dešava se na tom trgu: okupljanja, slavlja, protesti, ceremonije.

Nakon Sentaskog trga krenula sam trgovačkom ulicom Aleksander. Mjesto gdje možete naći na stotine prodavnica svih svjetskih i domaćih brendova. Najveća finska robna kuća Stokman nalazi se u samom centru grada, a grad je preplavljen galerijama i dizajnerskim kućama. Ako ne pripadate onima sa dubljim džepom, onda preporučujem da Stokman posjetite samo kao izložbeni prostor. Cijene su paprene. Kao uostalom i sve što na zapadu smatraju luksuzom. Najjeftinija kafa košta između šest i sedam eura, i to u Starbaksu ili takozvanom “Coffe-shopu”. Pristojan obrok teško da možete naći ispod 20 eura. Turisti se sada najčešće hrane u Mekdonaldsu ili Burger Kingu.

Ali, u Heslinki i nijeste došli, valjda, da biste posjećivali restorane i tržne centre. Arhitektrura je nešto čime ovaj grad plijeni. Od srednjovjekovnih građevina, do svjetskih bisera moderne arhitekture 21. vijeka.

Kada govormo o modernoj arhitekturi, Finci će vam preporučiti da posjetite Univerzitetsku biblioteku, Kapelu tišine Kampi ili nevjerovatnu Centralnu biblioteku - Oodi. Ova posljednja me ostavila bez daha. Riječ je o građevini u obliku drvenog broda sa staklenim krovom. Unutrašnjost biblioteke je specifična po tome što prostorom od 17 hiljada kvadrata dominiraju amfiteatri oivičeni gigantskim prozorima. Raspolaže sa više od 100 hiljada naslova na više svjetskih jezika. U prizemlju se nalaze kafeterija, restoran i suvenirnica. Na drugom spratu je dio za gejmere i muzičare. Na posljednjem je ogromna bibloteka. Prizor koji je teško opisati. U jednom dijelu su studenti koji spremaju ispit, zatim ugledaš majku sa djetetom koja leži na nekom tepihu i čita mu bajke, treća skupina su par klinaca koji glume neke odlomke iz knjiga... I na samom vrhu, ogromna terasa sa savršenim pogledom, gdje možete da popijete kafu, jedete, ili samo uživate u pogledu...

U neporednoj blizini ove građevine, nalazi se i finski parlament od crvenog granita. Autor ovog zdanja je Alvar Alto, najpoznatije ime finskog i svjetskog arhitektonskog dizajna. On je zaslužan i za izgled Finlandia hola i za raskošnu jednostavnost finske opere.

Ono što vas veoma dojmi je, da u milionskom gradu Helsinkiju kao da niko nigdje ne žuri, a saobraćaj funkcioniše besprekorno.

U životu nisam vidjela tako čist grad. Toliko zelenila, ljudi sjede po travnjacima, čitaju, jedu, igraju se, slušaju muziku. U centru dominira stara arhitektura iako se u nekim od tih zgrada nalaze tržni centri, restorani. Ljudi pretežno voze bicikla i električne trotinete. Stambeni kvartovi (svi) imaju zelene površine, igrališta za djecu, parkinge...

Jednom riječju - grad po mjeri čovjeka. Prije svega, njegovih stanovnika...

( Danijela Lasica )