Killo Killo banda u Podgorici: Svaki novi dan je mala pobjeda

Novosadski rege rok bend “Killo Killo banda”, zvijezda je druge večeri muzičkog dijela Podgorica Art Festivala, sviraće večeras od 22.30, odnosno po završetku nastupa domaćeg sastava “Light Under the Black Mountain” u Bokeškoj ulici.

Vojislav Malešev, frontmen i vokal sastava, za “Vijesti” se prisjetio njihovog posljednjeg nastupa u Podgorici, otkrio planove “Killo Killo bande”, te napravio osvrt na deset godina dugu karijeru i izvukao najbolje i najteže momente.

“Moram da priznam da mi je memorija jedna od najslabijih tačaka, ali nakon kraćeg guglanja, izgleda da smo tačno negdje prije pet godina (2012) bili dio festivala 'Ulica glavna' i sjećam se da smo bili odlično primljeni i da je publika znala naše pjesme mnogo bolje nego što smo mi to očekivali. Neosnovana predrasuda, definitivno”, priznaje Malešev.

Frontmen sastava, koji čine i Zoran Tegeltija (bubanj), Dejan Matić (gitara), Minja Dabović (bas gitara), Lazar Novkov (klavijature), Dušan Rašković (perkusije) i Miloš Romić (specijalni efekti), otkrio je i šta Podgoričani mogu očekivati ovoga puta na repertoaru, pored aktuelnog albuma “Ipak borba”.

“Činjenica je da muzičari najviše uživaju svirajući svjež materijal, ali baš zbog ovako rijetkih nastupa u Podgorici, definitivno ćemo napraviti i mali presjek prethodna dva albuma. Sve su to dobre pjesme, da se razumijemo”, uz osmijeh komentariše muzičar.

Finansijski faktor nas sputava da se promovišemo ko ljudi'”

“Banda” je nedavno ekranizovala numeru “Serious Times” koja je urađena u saradnji sa Hornsman Coyoteom, a na pitanje da li planiraju još spotova za pjesme sa aktuelnog albuma, Malešev kaže da je malo vjerovatno, ali ne isključuje tu opciju.

“Naša je velika želja da ih snimimo još, ali, definitivno nismo ljudi koji se dobro snalaze u video produkciji. Ne treba zaboraviti ni finansijski faktor koji nas još od početka karijere uspješno sputava u namjeri da se promovišemo 'ko ljudi'. Vidjećemo. Ideja ima, vremena malo manje, a para nikako...”, priznaje on.

S obzirom na to da je “Ipak borba”, objavljen u oktobru prošle godine, Malešev ističe da “novi album nije ni na vidiku”, ali i da nije siguran da li žele da nastave sa objavljivanjem takvih izdanja.

“Veliko je pitanje da li je to uopšte idealan format. U današnje vrijeme ljudi jedva imaju strpljenja cijelu pjesmu da odslušaju, tako da ozbiljno razmišljamo o promjenama. Jedna od njih mogla bi biti učestalo izdavanje singlova. Trebalo bi da iskrenim fanovima i slušaocima čak i više odgovara. Češće, a po manje”, njegova je ideja.

Iza “Bande” je deset godina karijere tokom, kojih je, kao i u svim drugim muzičkim grupama bilo uspona i padova, a Malešev je bio raspoložen da izdvoji najljepši i najteži momenat.

“Volim da mislim da će naš vrhunac karijere tek da nastupi, ali najlepši momenti u životu benda su putovanja, uspješne svirke i snimanje u studiju. Ma, nama su i probe nekad toliko zabavne da je šteta što to nemamo ekranizovano”, odgovara on, a zatim se osvrće i na drugi dio pitanja.

“A najteže je, kao i u životu, kada očekivanja nisu realna. Bilo da je u pitanju koncert ili prodavanost albuma ili nedobijanje para na konkursima za kulturu. Ali, vrijeme nas je naučilo da osim od svoje inspiracije sa jedne strane, i ljubavi publike sa druge strane nemamo čemu posebno da se nadamo, a te dvije stvari ako nastave da nas služe mogle bi biti i glavni faktori za nas dalji opstanak”, iskren je muzičar.

Na pitanje, da li je prije deset godina mogao da zamisli da će “Killo Killo Banda” istrajati i doći do trenutne tačke, Malešev se prisjetio početka.

“Kada smo nastajali nismo imali strategiju, ni plan, a takav stil upražnjavamo i dalje. Uz čašu vina i podršku s nebesa svaki novi dan je mala pobjeda. I za nas kao ljude i za nas kao muzičare. U to ime - živeli!”, uz osmijeh je poručio frontmen sastava.

Šarenim biciklom u svijetlu budućnost

“Killo Killo Banda” ove godine proslavila je deseti rođendan, a Malešev je otkrio svoje želje bendu u vidu rođendanske čestitke.

“Poželio bih svom bendu da nastavi svojim putem, putem iskrenosti i emotivne beskrupuloznosti. Možda vrijeme baš i nije naš saveznik, možda nismo zauzeli neke bitne funkcije i možda ne vozimo skupa kola, ali čuvamo i cijenimo šareni bicikl koji vozimo sa istinom, koja nam kao vjetar duva u leđa, jer ispred nas je budućnost svijetla kao 'cabernet sauvignon'”, poručio je on.

( Mirela Zogović )