PREMIJERA: Poslušajte novu numeru organizacije The Books of Knjige

Početkom ovog vijeka pjevali smo svi numeru “Moja domovina” sa istoimenog albuma organizacije The Books of Knjige. Ova rodoljubiva pjesma donijela je potpuno drugačiju sliku naše zemlje, a nakon više od dvije decenije Buksovci su odlučili da publici predstave njen, kako kažu “tematski nastavak”.

U pitanju je singl “Zlatno more”, čija je premijera zajedno sa spotom planirana za podne na portalu Vijesti. Ovu kompoziciju u spotu izvodi italijanski pjevač Elio Vinniri (Gajo), a koncipiran je kao audicija živopisnih likova koji pokušavaju da predstave svoj kreativni rad komisiji koju čine članovi TBOK-a. Podršku pri izradi spota imali su od Opštine Cetinje, Optike Mirković, Aba filma i PAM-a, a o ovom projektu Buksovci pričaju za Vijesti.

Nakon šest, sedam godina napokon objavljujete novu pjesmu. U pitanju je numera “Zlatno more” koja se tematski nastavlja na veliki hit sa početak ovog vijeka - numeru “Moja domovina”. Je li se stanje u našoj domovini i koliko promijenilo od tada?

Pjesma ‘Zlatno more’ se ne odnosi na predivni trenutak u kojem živimo već je, koliko god to čudno zvučalo, metafizička ljubavna posveta našoj dragoj Crnoj Gori. Ta ljubav je uglavnom mazohističke prirode a patološki odnosi rađaju predivnu umjetnost, što “Zlatno more” sigurno jeste.

Vaše patriotske pjesme ne govore o ljepotama Crne Gore, već ste fokusirani da kažete, makar je tako bilo u pjesmi “Moja domovina”, šta ne valja. Kapiraju li slušaoci poruku?

Nijesmo sigurni da bi se moglo reći da su to patriotske pjesme, iako vjerujemo da patriotizam jeste priča o onome što ne valja, što bi trebalo mijenjati. Ali, sa druge strane, svi imaju ideje što bi trebalo mijenjati ili kako popraviti stvari, a u najvećem broju slučajeva se radi o budalama, u koje i sebe svrstavamo, tako da uopšte nije važno da li neko nešto kapira. Bitno je da je toplo, da ima struje, peleta, domaćih kobasica i da ništa ne boli. Umjetnost je tu potpuni višak, pa se u tom smislu ne valja zavaravati idejom o slanju važnih poruka.

Posljednjih godina prilično smo podijeljeni. Zašto patriotska pjesma baš u ovom trenutku?

Crnogorsko društvo je podijeljeno najmanje stotinjak godina a podjele same po sebi ne bi bile loše kad bi ljudi umjeli da budu podijeljeni na normalan način, ali ne umiju i tu se ne može ništa. Više je nego očigledno da se ovđe neće nikad normalno živjeti i u to ime treba otvoriti bocu piva i nazdraviti. Neka “Zlatno more” bude još jedan kamenčić u divnom crnogorskom mozaiku ludila, mržnje i nerazumijevanja. Za to smo stvoreni i to treba njegovati koliko se može.

I dok je “Moja domovina” balada, njen nastavak rađen je u kantri fazonu. Šta ste kroz žanr u kojem je pjesma rađena željeli da poručite?

Jedan od najvećih filmskih režisera svih vremena, genijalni Džon Ford je na slično pitanje odgovorio otprilike ovako: ‘Da sam htio da šaljem poruke zaposlio bih se u pošti’. Računajte da smo prepisali njegov odgovor. A kantri je forma kojom smo se i ranije bavili u pjesmi ‘Imam konja zvanog Smokija’, ali sada, pored ritam sekcije koju čine naši dobri i dragi drugovi Dejan Antović i Joca Šatrić, sve ostale instrumente sviraju Amerikanci, ljudi iz Nešvila među kojima su neki od najpoznatijih muzičara koji se bave tim žanrom. Ti ljudi su bili toliko oduševljeni “Zlatnim morem” da su obećali da će svima pričati o Crnoj Gori a jedan od njih, pijanista Tim Mekdonald je obećao da će doći i zaprositi neku Crnogorku, ako bude sreće da će je oženiti i sa njom dobiti djecu iz miješanoga braka. Valja pomenuti i to da su pored Popaja pjevali Tina Džankić, Nikola Radunović i Jovo Džaferović, a pjesmu je miksao i masterirao veliki meštar Goran Antović.

Od posljednje pjesme prošlo je dosata. Hoće li vas novi singl pokrenuti da više budete posvećeni muzici?

Muzika jeste važan dio onoga čime se bavimo, ali je čeljadetu kako stari sve manje do pjesme tako da vjerujemo da ćemo nastaviti da se bavimo muzikom, ali ne znamo kad bi tačno to trebalo da se desi.

( Marija Vasić )